1. Opći i povijesni prikaz

 

Župu Bukovicu danas tvore sljedeća sela: Mrkodol, Brišnik, Cebara i Bukovica. Župa je stvarno osnovana g. 1880., odvajanjem od matične župe Seonice. Pravno je župa bila osnovana već četiri godine ranije (1. svibnja 1876.). Kroz te prve 4 godine (1876.-1880.) župa nije imala ni svoga vlastitog župnika niti svojih matičnih knjiga: posljednji upisani Bukovičanin u matične knjige krštenih župe Seonice bio je Ivan Bagarić, kršten 11. svibnja 1880. U početku su župi pripadala još dva naselja: Mesihovina i Kovači. No, Mesihovina se zbog sukoba s Bukovičanima g. 1937. odvojila od Bukovice i vratila staroj matici Seonici, a 1967. Kovači su se odvojili i pripojili župi Duvno (danas Tomislavgrad). Po svom osnutku, od 1880. do 1937., župa je zauzimala vrlo veliki prostor i bila je neobično izdužena, od Studenih Vrila pa sve do Ponora. Nakon odvajanja spomenutih sela ima mnogo prirodniji oblik i puno je lakša za pastoriziranje. Sela te župe smještena su uz prometnicu Tomislavgrad – Posušje, u južnom i jugozapadnom dijelu Duvanjskog polja, ispod planine Midene (1.222 m) i niže Grabovice. Negda su naselja bila više izvučena iznad polja (Gornji Brišnik, Gornja Bukovica), jer stari Duvnjak kuće nipošto nije gradio u polju: to je bilo suludo uništavanje plodne zemlje. Današnji Duvnjaci su se premjestili bliže asfaltnoj cesti, pa su stara planinska naselja gotovo potpuno opustjela.

Povijesno gledajući, područje današnje župe Bukovice je od davnina bilo naseljeno. Tu su već Iliri bili izgradili nekoliko svojih gradina, a iz toga vremena sačuvani su i brojni drugi arheološki nalazi. Osobito je pak zanimljiva činjenica da se kroz stoljeća turske vladavine u Bukovici nalazila jedina duvanjska »crkva«. Radi se zapravo o jednoj velikoj pećini (ispod današnje župne crkve), u kojoj su se održavale svete mise i drugi obredi. Pećinu je posvetio makarski biskup Bijanković 1706. godine, te u nju postavio sliku sv. Franje Ksaverskog, a spominju je u svojim izvješćima i drugi biskupi nakon njega. Sjedište čitave duvanjske župe oko 1735. g., pa onda opet krajem 18. i početkom 19. stoljeća (od oko 1770. do 1806.), nalazilo se u Bukovici, najvjerojatnije u Gornjoj. Župa se kroz to vrijeme naziva Duvnom, a ime joj ostaje i nakon što se sjedište župe iz Bukovice 1806. premješta u Seonicu. Nakon podjele duvanjske župe 1839. na Seonicu i Mokronoge (Duvno), Bukovica je pripala župi Seonici. Tako će ostati sve do odcjepljenja 1880. godine.

Matice krštenih sačuvane su od g. 1892., iako oštećene, do danas, dok se matice umrlih i vjenčanih čuvaju od g. 1896. do danas. Nije poznato kada i kako su nestali prvi svesci matica, jer se pouzdano zna da su vođene od osnutka župe g. 1880.

Narodni junak i jedan od najglasovitijih boraca protiv turskog zuluma hajduk Mijat Tomić rođen je na području ove župe, u selu Gornjem Brišniku.

 

 

2. Materijalna izgradnja

 

Župna kuća, najvjerojatnije slamnata, postojala je u Bukovici sve do g. 1806., još dok je postojala samo jedna župa za čitavo Duvanjsko polje. Nalazila se u blizini pećine-crkve. Nakon g. 1876., kada je pravno bila utemeljena samostalna župa Bukovica, dotadašnji seonički župnik fra Ivan Bagarić, rodom Bukovičanin, bio je imenovan bukovičkim župnikom i započeo izgradnju župne kuće u Bukovici. Nalazila se na istome onom mjestu gdje je danas župna kuća i crkva. No, nije uspio dovršiti tu kuću: preminuo je g. 1878. Njegov je posao nastavio i dovršio novi bukovički župnik fra Petar Kordić. Bilo je to 1880. I sam je austrijski car Franjo Josip darovao 500 forinti za izgradnju te župne kuće, budući da je saznao kako je fra Ivan Bagarić bio djelatan u dizanju ustanka protiv Turaka, te kako je bio veliki zagovornik Austrije. Kuća je imala dva kata. Kroz sljedećih 80 godina bila je popravljana i preuređivana, da bi konačno u razdoblju od 1963. do 1973. bila potpuno preuređena. Stara kuća danas je gotovo neprepoznatljiva. Većina je zidova posve odstranjena, jer su ionako bili oštećeni u potresu g. 1962. Srušena je gornja trošna etaža, ali je kuća zato proširena za 4 metra. Radove koji su započeti za župnikovanja fra Grge Martića, nastavio je fra Leon Radišić. Uglavnom je poljepšavana unutrašnjost kuće. Konačno je uređena za župnika fra Vlade Kozine: postavljene su elektro-instalacije, uvedena voda, postavljen parket i nabavljeno pokućstvo. Tako je od tada kuća opremljena svim suvremenim pomagalima potrebnim za ugodan boravak. Uz sitne popravke takva je ostala sve do danas. U sklopu kuće nalazi se jedna vjeronaučna dvorana, a druga u sklopu crkve. To je bilo odlično rješenje u vrijeme kad je vjeronauk bio protjeran iz škole.

Pećinu-crkvu najprije je g. 1880. zamijenila mala kapelica promjera 5 m  x 3 m, koja se nalazila uz župnu kuću. I to je djelo prvoga župnika fra Petra Kordića. Za one prilike lijepu crkvu od klesanih kamenih blokova izgradio je uz pomoć puka župnik fra Vinko Skoko. U tu je crkvu, građenu od 1889. do 1892. ugradio i samoga sebe: nedugo potom, izmučen radom i brigom, fra Vinko je preminuo. Na crkvi je stajao natpis uklesan u kamenu ploču (sačuvanu do danas):

NA SLAVU BOŽJU I S. O.

FRANE OVU CRKVU SAG-

RADI O. VICE SKOKO SA

PUKOM GODINE 1892.

Ta crkva nije imala zvonika, nego je zvono, kupljeno g. 1890., zvonilo s drvenog tornja u blizini crkve. Na zvonu je stajao (i još stoji) natpis: FRA MATO BULIĆ POMOĆU ŽUPE BUKOVICA ZVONO NABAVI GODINE 1890. IZRADIO: ALBERT SAMASSA V LJUBLJANI. Izgradnje zvonika prihvatio se župnik fra Šime Ančić. Zvonik je izgrađen na pročelju crkve, na samome krovu, godine 1925., također od kamenih blokova. Fra Šime je u isto vrijeme obnovio i crkvu. Budući da zvonik nije bio izgrađen stručno, kroz njega se voda slijevala u crkvu, pa je crkva zbog toga trajno vlažila. G. 1968. župnik fra Leon Radišić pokušao je sanirati takvo stanje, ali bez većeg uspjeha. Tada je promijenjena krovna konstrukcija i dograđena sakristija, ali je svejedno crkva i dalje vlažila i svakako postala premalenom za sve brojnije župljane. Stoga su župljani odlučiti srušiti tu staru crkvu, a na njezinom mjestu graditi potpuno novu i bolju. Nova je crkva građena prema projektu fra Pija Nuića nakon što je 1971. dobivena građevna dozvola od crkvenih i od općinskih vlasti. Radovi na kopanju kanala počeli su početkom ljeta iste godine, a početkom listopada počelo je betoniranje temelja. Ugovor o izgradnji sklopljen je s poduzećem »Novogradnja« sa Širokog Brijega. Krovnu su konstrukciju postavili radnici istoga poduzeća, a limarske je radove izvodio župljanin Jozo Pokrajčić iz Mrkodola. Obredi u novoj crkvi počeli su se obavljati od početka rujna 1972. Potom je početkom g. 1973. stara crkva bila srušena. Zvono sa staroga zvonika skinuto je i premješteno na novi početkom veljače. Kroz sljedeće dvije godine (1973.-1974.) radilo se na poljepšavanju crkve, pogotovo na uređenju unutrašnjosti: crkva je ožbukana izvana i iznutra, na nju su postavljena drvena vrata, uređena je elektroinstalacija, po zidovima i na pod postavljene su pločice ili kamen. Potom se pristupilo uređenju dvorišta (1975.-1976.). Uređeno je stubište, postavljen zid okolo dvorišta (od kamenih blokova sa stare crkve) te uređeno parkiralište. Konačno su od 1977. do 1979. u crkvu postavljene klupe, te je crkva obojena. Na čelu svih tih gotovo desetogodišnjih djelatnosti stajao je župnik fra Vlado Kozina. Crkva je doista lijepo uspjela, lijepa je za oko, a osim toga vrlo funkcionalna. Međutim, i na njoj je već trebalo obaviti popravke. Tako je novi župnik fra Gabrijel Mioč u razdoblju od 1980. do 1987. poduzeo mnoge zahvate. Najprije je limeni krov na crkvi zamijenjen novim, bakrenim. Fasada je nanovo ožbukana, oslikani prozori, postavljen novi oltar, svetohranište, ambon i krstionica – sve to od bijelog kamena. Postavljen je novi razglasni sustav i rasvjetna mreža. Zbog vlaženja su u novije vrijeme (2001. g.) izvršeni zaštitni radovi na crkvi.

Žitelji velikog sela Brišnika, a s njima i male Cebare, odlučili su, zbog udaljenosti od župne crkve, izgraditi za sebe jednu područnu crkvu. Ta je crkva građena usporedo s gradnjom župne crkve u Bukovici od 1972. do 1975., što je, naravno, usporavalo izgradnju župne crkve. Sagrađena je na jednom uzvišenju iznad prometnice Tomislavgrad – Posušje. I ona je vrlo lijepo uspjela. Dominira vrlo veliki i snažni zvonik, koji podsjeća na snagu i neustrašivost ovih ljudi, potomaka hajduka Mijata Tomića. Radovi su otpočeli već krajem 1971., nakon što su Brišničani dobili projekt, dozvolu za izgradnju, te skupili nešto novca. Zemljište za novu crkvu darovali su domaćini Mate i Ivan Prljević. Plan crkve preuzet je od župne crkve u Pologu kraj Mostara, rad ing. Vinka Galića iz Mostara. Sredinom 1972. započinju iskopi temelja. Kao i u Bukovici, većinu tih radova izvode dobrovoljno samo župljani. Tisuće i tisuće dnevnica »udarili« su župljani i na župnoj i na područnoj crkvi. Radove je izvodio poduzetnik Ante Lasić iz Jara, ali crkvu nisu uspjeli dovršiti u toj godini. Sljedeće 1973. godine crkva je pokrivena, te je zatvorena krajem studenog. Prvi put se sv. misa slavila u još nedovršenoj crkvi na svetkovinu Bezgrješnog začeća g. 1973. Potom su u 1974. ožbukani vanjski zidovi crkve, a u 1975. unutarnji. Tada su postavljene i elektroinstalacije, a 1976. crkva je priključena na električnu mrežu. Crkva, iako još ne posvema dovršena, bila je osposobljena za službu Božju. Uređeno je i dvorište, za koje su zemljište darovali vlasnici livada uz crkvu. U dvorištu je uređeno prostrano i lijepo parkiralište. Većinu su radova besplatno svojim strojevima izvela braća Tone i Iko Dukić. I mnogi drugi Brišničani dali su veliki doprinos. Svi su oni svojim većim ili manjim doprinosima omogućili izgradnju te lijepe crkve i dvorišta uz nju. Zvonik, visok 21 m, dograđen je uz crkvu g. 1979. Radovi su počeli početkom srpnja, a već za dva mjeseca brzog i kvalitetnog rada zvonik je bio dovršen. Na nj je stavljeno zvono teško 325 kg. Na zvonu stoji jednostavni natpis: SVETIŠTE SV. ANTE BRIŠNIK – CEBARA GODINE 1979. Uz crkvu je sagrađena i prostrana kuća sa četiri vjeronaučne dvorane. Kako je tada vjeronauk bio službeno izbačen iz komunističkog sustava školstva, župnici i župljani morali su se sami pobrinuti kako bi djeci osigurali što bolje uvjete za odvijanje vjeronaučne nastave. Ta je kuća u Brišniku građena od 1977. do 1978. godine. Učionice su opremljene svom potrebitom opremom. Nakon toga je u sljedećim godinama na crkvu namjesto salonitnog postavljen tvrđi i ljepši bakreni krov, dograđena je sakristija, preuređen svod. Možda je zanimljivo spomenuti da je u izgradnju crkava u Bukovici i Brišniku utrošeno 4.870.270 novih (jugoslavenskih) dinara i 3.753 dobrovoljno odrađenih dnevnica!

 

 

3. Kretanje pučanstva

 

Brojčano stanje pučanstva možemo pratiti tek negdje od sredine 18. stoljeća. Početkom toga stoljeća ovaj je kraj zbog kršćansko-turskih ratova i progona koji su pratili te ratove bio potpuno pust. Potom se pučanstvo iz Dalmacije počinje polako vraćati, tako da je biskup Dragićević na svom pohodu g. 1741. zabilježio da je na području današnje župe Bukovice živjelo 620 katolika u 56 kuća. Prosječno je dakle u jednom kućanstvu živjelo  više od 11 članova. U Bukovici je u 15 kuća živjelo 170 katoličkih žitelja; u Brišniku u 24 kuće 276 žitelja, a u Mrkodolu u 17 kuća 174 žitelja. Cebara se u ovom popisu ne spominje. Vjerojatno u njoj tada nije bilo katolika.

Prema popisu biskupa Bogdanovića iz g. 1768.  u Bukovici je živjelo 197 žitelja u 18 kuća; u Mrkodolu 190 žitelja u 16 kuća; u Brišniku 303 žitelja u 19 kuća; u Cebari 46 žitelja u 4 kuće. Ukupno je na području župe te godine živjelo 736 žitelja u 57 kuća, što znači gotovo 13 stanovnika po jednoj »zadruzi«. U odnosu na god. 1741. sada je u župi živjelo 116 župljana više.

G. 1813. – prema podatcima biskupa Miletića – sela današnje župe Bukovice imala su 886 žitelja. Za g. 1838. podatke je prikupio tadašnji seonički župnik fra Mijo Zubić. Tada je u Bukovici u 27 kuća živio 241 žitelj; Mrkodol 34 – 403; Brišnik 36 – 295; Omerovići 3 –11. Dakle, na području današnje župe Bukovice živjelo je  950 katolika u 100 kuća. Tridesetak godina nakon toga (1867.) fra Petar Bakula zabilježio je u svom Šematizmu da je na području bukovičke župe (tada još uvijek ne samostalne, nego u sklopu Seonice) živjelo 1185 katolika u 158 kuća. Prosječni broj žitelja po jednoj kući iznosio je sada samo 7,5. Od toga je u Bukovici živjelo 374 žitelja, u Mrkodolu 300, Tomićima 154, Brišniku 291, Cebari 35, te u Omerovićima 31 katolik. Najveće je selo, kao i do tada, bilo Brišnik, koje je s Tomićima brojilo 445 žitelja. Župa je kroz sto godina porasla za 449 žitelja, što je relativno malo. Broj pučanstva je nakon toga snažno rastao. Rast su kočila dva svjetska rata, koja su uzela mnogo ljudskih života i iz ove župe, ali ni ratovi ni druge nepogode nisu mogli jače utjecati na taj rast.

Prvi šematizam koji spominje samostalnu župu Bukovicu je onaj iz 1882. godine. Tada je župa s Mesihovinom i Kovačima brojila 1938 župljana u 284 obitelji. Prema selima:

selo	obitelji	žitelja	parova
Bukovica	58	384	73
Bučići	55	389	60
Mrkodol	59	431	77
Brišnik	82	558	110
Cebara	11	61	10
Omerovići	7	30	4
Kovači	12	85	16
7 sela	284	1938	350

 

Župa bi pak u današnjim granicama, dakle bez Mesihovine (Bučića) i Kovača, brojila 1464 žitelja u 217 obitelji s 274 bračna para. Te je godine na području župe živjelo 18 muslimanskih, 10 pravoslavnih i jedna romska obitelj. A deset godina kasnije, 1892., župa Bukovica imala je 2413 župljana, koji su živjeli u 341 obitelji. Prema selima:

selo	obitelji	žitelja	udaljenost
Bukovica	71	476	0
Donji Brišnik	32	209	:
Gornji Brišnik	72	494	1
Bučići ili Mesihovina	62	454	1
Cebara	13	84	1
Kovači	21	174	1 2
Mrkodol	67	505	2
Omerovići	3	17	1 3
8 sela	341	2413

Bez Kovača i Mesihovine bilo je 1785 župljana u 258 obitelji. Na području župe živjele su 24 muslimanske i 19 pravoslavnih obitelji. Kroz sljedećih 10 godina broj pučanstva nije previše narastao: u istim granicama (dakle, s Mesihovinom i Kovačima) župa je 1903. godine u 426 obitelji brojila 2602 žitelja (od čega 1385 muških i 1217 ženskih); vjenčanih parova 526; brakova bez djece 6; udovaca 41, udovica 79; pismenih 50. Na području župe živjelo je 28 muslimanskih i 22 pravoslavne obitelji.

Nagli porast župa doživljava prije i nakon Prvoga svjetskog rata. Godine 1917. u župi je tako živjelo 3137 katolika. Prema Šematizmu iz g. 1933. na području župe živjelo je čak 3682 katolička žitelja, u 525 domova. Naravno, ne treba zaboraviti da je u sklopu župe još uvijek, do 1937., bilo i veliko selo Mesihovina, te malo selo Kovači. Godine 1932. u župi je bio kršten čak 151 novi član. Osim katolika tu je živjelo i 198 muslimana, te 260 pravoslavaca.

Pred sam Drugi svjetski rat broj je žitelja – unatoč odvajanju Mesihovine g. 1937. – bio još uvijek izrazito velik: 3324 katolika (g. 1940.). Nakon rata (g. 1962.), unatoč gubitcima, župa je imala gotovo nevjerojatnih 3799 vjernika, koji su živjeli u 553 obitelji (Kovači su još bili u sastavu župe Bukovice). Tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća s područja župe pobijeno je ili nestalo 248 župljana.

No, i ovdje se broj žitelja zbog odseljavanja u 1970-im godinama počinje smanjivati. G. 1975. to smanjenje još nije toliko očito: župa doduše ima 3422 žitelja, što je manje nego 1962., ali bi se to smanjenje moglo barem dijelom pripisati odcjepljenju sela Kovača od Bukovice (g. 1967.) i pripojenju župi Duvno. Očigledna je ipak stagnacija.

Povodom 100. obljetnice župe (1980.) doneseni su podrobni podatci o stanju pučanstva u župi, vjerojatno za g. 1979. U Brišniku je te godine bilo 208 obitelji s 1185 žitelja (od toga 588 muških i 597 ženskih); u Mrkodolu 186 obitelji s 1206 žitelja (605+601); u Bukovici 157 obitelji sa 882 žitelja (428+454), te u Cebari 28 obitelji sa 146 žitelja (58+88). Čitava je župa brojila 3419 žitelja u 579 kućanstava. Naravno da su brojni od onih koji su pribrojeni župi stvarno već živjeli izvan župe. Na istome mjestu nalazimo podatak da je samo do 1975. godine iz župe iselilo 187 obitelji sa 862 člana. Danas je taj broj mnogostruko veći. G. 1987. već je jasno vidljiv pad stanovništva: u župi u 590 domova živi 3000 žitelja. Od toga se mnogi samo formalno vode kao župljani, dok se stvarno nalaze izvan župe, po Njemačkoj, Švicarskoj ili Austriji, a kući dolaze samo prigodno. Te je godine u župi bilo kršteno samo 45 djece. Župa je g. 1998. imala 2170 žitelja koji su živjeli u 604 doma. Od toga u Bukovici 160 kuća/635 žitelja; Mrkodol 201/680; Donji Brišnik 161/610; Gornji Brišnik 59/150; Cebara 23/95.

Ipak, uspoređujući stanje u župi Bukovici s onim u nekim drugim duvanjskim župama, pogotovo onim buškoblatskima ili pak s Roškim Poljem, vidljivo je da ovdje još uvijek stanje nije toliko tragično. Glavni razlog što se odavde stanovništvo ipak ne iseljava u tolikoj mjeri kao u spomenutim župama leži ponajprije u činjenici da se sela ove župe nalaze blizu važne prometnice te da nije bilo moguće plansko iseljavanje pučanstva kao u Buškom blatu.

 

 

4. Tablice

godina	kršteni	umrli	vjenčani
1893.	86*
1894.	122*
1895.	–*
1896.	56*	44*	9*
1897.	111	72*	22
1898.	104	78	19
1899.	116	61	17
1900.	114	53	28
1901.	110	39	24
1902.	147	61	11
1903.	96	70	36
1904.	132	98	20
1905.	128	74	17
1906.	124	74	28
1907.	171	60	25
1908.	129	82	18
1909.	114	209	36
1910.	174	99	26
1911.	144	63	40
1912.	147	57	24
1913.	163	58	25
1914.	164	79	11
1915.	124	65	3
1916.	76	74	13
1917.	67	106	10
1918.	61	174	25
1919.	130	80	75
1920.	42*	77	56
1921.	163	73	37
1922.	156	124	28
1923.	130	94	25
1924.	144	70	29
1925.	139	84	25
1926.	139*	60	21
1927.	140	94	26
1928.	39*	101	23
1929.	–*	109	33
1930.	171	69	40
1931.	144	81	22
1932.	151	92	28
1933.	145	110	31

1934.	157	52	47
1935.	149	85	27
1936.	170	128	32
1937.	136	75	38
1938.	139	55	33
1939.	159	66	28
1940.	125	69	24
1941.	163	80	38
1942.	125	99	12
1943.	82	110	4
1944.	95	89	9
1945.	106	89	16
1946.	110	44*	26*
1947.	26*	–*	–*
1948.	116	–*	–*
1949.	94	–*	29
1950.	124	43	41
1951.	86	48	48
1952.	124	44	31
1953.	101	73	22
1954.	129	36	29
1955.	115	43	30
1956.	113	38	35
1957.	116	49	35
1958.	119	36	24
1959.	127	36	30
1960.	117	35	41
1961.	131	36	29
1962.	125	33	44
1963.	130	38	18
1964.	109	31	18
1965.	104	25	45
1966.	115	35	38
1967.	96	29	37
1968.	103	30	28
1969.	67	25	26
1970.	87	26	20
1971.	108	20	26
1972.	76	18	28
1973.	81	19	32
1974.	66	30	20
1975.	78	23	31
1976.	70	19	32
1977.	54	21	27
1978.	54	14	18
1979.	64	21	22
1980.	63	16	22
1981.	50	25	21
1982.	51	23	27
1983.	41	29	25
1984.	57	28	35
1985.	49	33	22
1986.	48	31	26
1987.	45	21	23
1988.	46	26	22
1989.	50	26	24
1990.	42	40	32
1991.	47	35	10
1992.	44	38	15
1993.	41	44	22
1994.	47	35	18
1995.	56	33	21
1996.	53	26	19
1997.	51	34	24
1998.	43	46	14