U četvrtak 29. studenoga 2009. u 19. 30 sati, u kripti franjevačke crkve u Mostaru predstavljena je zbirka „Hvaljen budi, Gospodine moj – Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu“ izdanu u prigodi 800. obljetnice od početaka Franjevačkog reda. Riječ je o nizu pjesama hrvatskih pjesnika poredanih vremenskim slijedom. Njihova poezija svjedoči franjinu prisutnost u hrvatskom narodu tijekom stoljeća. Knjigu su predstavili fra Milan Lončar, Ana Babić u ime Alfe Mostar, koja je ujedno pročitala uvodni govor Božidara Petrača koji je bio spriječen doći, te prof. Anton Lučić. U glazbenom dijelu su nastupile Lucija Šestić i  Ana Ćorić. Stihove je govorio Robert Pehar.

Nakladnici su Vijeće franjevačkih zajednica u BiH i Hrvatskoj i nakladnička kuća Alfa d. d. iz Zagreba, za Nakladnike fra Milan Lončar i Miro Petric, a glavni urednik je Božidar Petrač. Izdana je u posebnoj biblioteci Alfe, Anima Croatorum, knjiga 4. Predgovore su napisali fra Jose R. Carballo, general Franjevačkog reda, fra Milan Lončar u ime Vijeća franjevačkih zajednica, te urednik Božidar Petrač. Knjiga je tiskana u tiskari Suton d. o. o. na Širokom Brijegu. Ovo prvo izdanje ima 689 stranica, uz dodatnih 36 stranica uvodnih govora.

Iz predgovora generalnog ministra Reda fra Jose R. Carballa:

„Hrvatski narod jedan je od naroda čija je povijest dulja od četrnaest stoljeća . Naime, Franjin pogled na Boga, čovjeka i stvorenje ostavio je dubok trag u bogatoj i dugoj povijesti hrvatskoga naroda te je oblikovao velik dio njegove kulture. Franjini nasljednici, franjevci, nisu prestali produljivati u vremenu tu nit vodilju Evanđelja o kojem se propovijeda i pjeva. U ovih osamsto godina evanđeoskog puta od osnutka Reda manje braće, franjevci u Hrvatskoj dali su Crkvi ii svijetu znatan broj svetih franjevaca, oko 150 biskupa i apostolskih upravitelja, nebrojen niz misionara, pa zatim teologa, filozofa, glazbenika, mučenika … i pjesnika.

Hrvatski pjesnik naglašava nazočnost asiškoga Sveca, budući da nju zamjećuje udišući krajolik svoje zemlje, svoga plavog mora, svog neba. On ističe velike crte franjevačke duhovnosti: duh molitve i pobožnosti, bratski život u zajednici, malenost i uzajamnost, poštivanje stvorenja, mir i pomirenje, te misijsku evangelizaciju. On zna ući u zajedništvo s Božjom ljepotom po siromašnom i poniznom Franji iz Asiza, te je izreći jezikom i perom, srcem i umom. Hrvatska poezija pisana je dušom i hrvatskim jezikom, jezikom puka, jer želi otkriti drugima otajstvo što ga nosi njegova duša, a koje ulazi u zajedništvo s duhom i osjećanjem svetoga Franje.“