Otajstvo Božića uprisutnjuje nam uvijek iznova ispunjenje Božjih obećanja čovjeku. Bog je sišao među nas, postao jedan od nas. Bog spašava čovjeka tako što u Isusu Kristu objavljuje i potvrđuje ljubav.Bog koji je postao čovjekom poziva čovjeka da postane čovjek. Evanđelja nam govore da su ovaj Njegov poziv prihvatili ljudi čista srca: pastiri, ribari, odbačeni, bolesni... Čistoća srca postala je novim mjerilom ljudske veličine. Naš rast u ljudskosti moguć je jedino po ljubavi prema Bogu koja se ostvaruje po ljubavi prema ljudima.

Čitavo ljudsko postojanje je iščekivanje koje pokreće evanđeoska nada. Za Kristova učenika to mora biti nutarnji stav s kojim valja neprestano živjeti u još većem raspoloženju srca da prihvati Gospodina koji dolazi. Iščekivati obećanoga Spasitelja znači zauzeti se u pripravljanju njegova puta, u pripremanju dostojnoga prebivališta ne samo oko nas, nego posebice u našoj duši.

Tajna koja je sv. Franju Asiškoga dirala do dna srca jest tajna Utjelovljenja. Franjo poziva: Gledajte braćo Božju poniznost i pred njim izlijevajte svoja srca. I vi se ponizujte da vas On uzvisi. Dakle, ništa od sebe ne zadržavajte sebi, da vas cijele prihvati onaj koji se vama cio dariva. (2P 36-38). Shvatio je Franjo da nam je Bog najbliži u licima bližnjih. Stoga Franjo slavi prisutnost Božju u svijetu.

Nakon mnogih previranja, bolnih traganja, sv. Franji je postalo jasno gdje se skriva i otkriva život. Uvijek i u svemu opsluživati sveto evanđelje i sa svom budnošću, svim nastojanjem, najvećom željom duha i svim žarom srca provoditi nauk Gospodina našega Isusa Krista i slijediti njegove stope. Franjinu je pamet napose zaokupljala poniznost što se objavila Utjelovljenjem. Zato je tri godine prije svoga preminuća želio obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu, i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca… (1 Cel 30)

U Betlehemu se svijetu objavilo Svjetlo koje osvjetljava naš život. Hoditi u Gospodnjoj svjetlosti ne znači bježati od teških stvarnosti koje nas zatiču i koje su neizostavni dio svakog ljudskog života, nego im se primaknuti u nadi, vidjeti ih u Božjem svjetlu, njegovim pogledom.

Molimo Boga da ljubav pobijedi nad nasiljem, da sukobi prepuste mjesto pomirenju, da se želja za ugnjetavanjem pretvori u želju za praštanjem, pravednošću i mirom. I ovoga Božića Gospodin želi doći preko svakoga od nas do svih onih koji sjede u tmini i sjeni smrtnoj željno čekajući glasnike nade, radosti i mira!

Želje dobrote i ljubavi koje se ovih dana razmjenjuju neka obuhvate sva područja našega svakodnevnog življenja. Mir neka bude u našim srcima. Mir neka prebiva u našim zajednicama. Neka svi ljudi dobre volje osjete toplinu ovog blagdana, koja neka se potom proširi kroz sve dane naredne godine.

Predraga braćo, Bog nam je došao u susret. Zato je Božić zahtjev da i mi jedni drugima pođemo u susret, da izađemo iz vlastitoga mraka na svjetlo, u istinu, da prevladamo granice, utvrde sagrađene od nepovjerenja i straha, da po sebedarju omogućimo drugima život, da svoju moć prepoznamo upravo u nemoći, nemoći djece otvorene za tajnu. Božić stoga postaje blagdan u kojem prepoznajemo rađanje Boga u drugom čovjeku, blagdan u kojem osjećamo neraskidivu povezanost čovjekoljublja i bogoljublja. Pronađimo ovoga Božića prilike da budemo susretljivi. Priđimo jedni drugima.

Želeći čestit Božić, molim svima vama osobni susret s Utjelovljenim Bogom. Neka to bude osobni doživljaj vjere svakog osobno. Neka vam to iskustvo vjere bude Božićno svjetlo, radost nade u vama i jakost vjere u životnom hodu.

Svakom bratu osobno i svim zajednicama naše Provincije želim radostan Božić, te mirom i Božjim blagoslovom ispunjenu 2011. godinu.

Vaš fra Ivan Sesar, provincijal