Četvrti po redu kapitul na rogožinama Franjine mladosti, braće koji su položili doživotne zavjete unutar posljednjih deset godina (UnderTen), odvijao se od 2. do 10. lipnja ove godine u meksičkim gradovima Guadalajari i Mexico Cityu. Svaka provincija je bila dužna poslati barem jednoga brata koji spada u ovu kategoriju, tako da je ovaj UnderTen kapitul na rogožinama okupio blizu dvjesto fratara iz svih krajeva svijeta i sa svih njegovih kontinenata. Nekima je bilo jednostavnije doputovati, dok je nekima samo putovanje uzimalo čitav dan vremena. Dvojica fratara su se čak odlučila na pješačenje i stopiranje sve do Meksika iz, vjerovali ili ne, Argentine. Za taj pothvat im je trebalo mjesec dana...

Kapitul na rogožinama braće UnderTen je zamišljen kao neformalno druženje, dijeljenje iskustava i upoznavanje drugih i drukčijih. Geslo kapitula je glasilo „Aspicientes in Iesum“ – „Upirući pogled u Isusa“ i to kroz Marijine oči. Marija je posebno čašćena u Meksiku, osobito u dvama svetištima koje smo i posjetili – u Zapopanu i Guadalupeu. A i sam Franjo je povjerio Mariji svoju braću. Ta ideja je pretočena u logo kapitula. Zjenica oka u kojoj se nazire lik Gospe iz Guadalupea – Marijinim očima gledati u Isusa.

Zanimljivo je bilo vidjeti fratre iz čitavog svijeta. Zanimljivo je bilo slušati njihova svjedočanstva, čuti kako se živi franjevaštvo u nešto drukčijim okolnostima (poput onih u Boliviji, Koreji, Filipinima, SAD-u). Dosta se pričalo o inkulturaciji u određena društva, tako da smo i mi iz južnoslavenske konferencije podijelili svoje iskustvo o našem načinu života.

Kapitul je bio informativnog, molitvenog, formativnog ali i opuštenog karaktera. Na konferencijama smo upoznavali jedni druge kroz kratko predstavljanje svih konferencija našeg Reda. Također, generalni ministar fra Jose Carballo je podnio svoje izvješće ovom UnderTen kapitulu. Vrijedi istaknuti i kako je ovom kapitulu bio prisutan čitav generalni definitorij kao i vikar našeg Reda, fra Michael Perry. Generalni definitori su ujedno bili i moderatori kroz dane kapitula. Dani su bili tematski podijeljeni i to po blaženstvima. Blaženstva su, naime, zauzela posebno mjesto u pismu generalnog ministra braći UnderTen – točnije, kako oživjeti blaženstva u konkretnom životu.

Za vrijeme kapitula imali smo i dva hodočašća – Gospi u Zapopan, te Gospi u Guadalupe. U Zapopanu je bilo svojevrsno otvaranje kapitula, dok smo u Guadalupeu svečano završili slavlje kapitula. Imali smo i Tijelovsku procesiju, klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu, a slavili smo mise i molili na engleskom, talijanskom i španjolskom.

Kapitul je imao i svoju opuštenu stranu. Za nju su se pobrinuli domaćini kroz predstavljanje svoje kulture kroz hranu, piće, plesove, glazbu i narodne običaje. Iako organizacija nije bila na najvišem nivou, domaćini su opravdali svoj svjetski glas o gostoprimstvu. Među Meksikancima se čovjek ne osjeća strancem. To su nam i pokazali na mnoge načine.

Nismo na kapitulu donijeli nikakve zaključke, nego smo podijelili međusobno svoje radosti i probleme. Pokušali smo razmišljati o svojoj sadašnjosti i budućnosti, te smo se trudili postaviti svoje prioritete, tražeći vlastiti identitet. Tražili smo odgovore tko smo i kamo idemo, te što se to nalazi u DNK-u jednog franjevca, odnosno što to fratra čini fratrom. Biti manji, biti brat, biti jednostavan, imati strasti za Boga, podgrijavati tu strast... Puno riječi koje treba pretvoriti u život. Poticaj svima nama, a ne samo braći UnderTen, da ne trošimo svoju snagu pričajući, nego da sami poradimo na kvaliteti života u našim bratstvima.