odgojitelj, uznik, provincijal (Grab, 1905. – Mostar, 1975.). Bogoslovne nauke studirao u Mostaru, Breslauu i Rimu, gdje je položio doktorat iz filozofije i teologije. Profesor na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru i magistar bogoslova, upravitelj đačkog konvikta na Š. Brijegu i kateheta. God. 1946. generalni definitorij u Rimu izabrao ga za provincijala hercegovačkih franjevaca. Početkom 1946. zatvoren, prije no što mu je to priopćeno. Osuđen je u Zagrebu na 12 godina zatvora s prisilnim radom i 5 godina gubitka građanskih i političkih prava. God. 1947. zatvorska kazna mu je smanjena na 10 godina. Proveo je šest godina u zatvoru u Staroj Gradiški i Lepoglavi (1946. – 1952). Robovao s nadbiskupom zagrebačkim dr. Alojzijem Stepincem i bio mu »ministrant«. Nadbiskup je zamolio da ga puste na slobodu i fra Jerko je sutra pušten. Na provincijskom kapitulu izabran za zamjenika provincijala, a od 1953. do 1955. profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Godine 1955. izabran je za provincijala hercegovačkih franjevaca i na toj dužnosti ostao do 1961. Pokrenuo Glasilo Provincije hercegovačkih franjevaca i napisao knjigu Hercegovački slučaj u svjetlu dokumenata (1976.). Pokopan na Humcu.