teolog, provincijal (Radešine, 1911. – Blankenau, 1985.). Osnovnu školu završio je u Ostrošcu, gimnaziju na Š. Brijegu, a teologiju u Mostaru. Franjevački habit obukao je 1928., a za svećenika zaređen 1935. Doktorirao teologiju u Breslauu (danas Wroclaw u Poljskoj) 1938. disertacijom Christus und die Kirche – ihr Verhältnis nach der Lehre des heiligen Bonaventura. Djeluje u Mostaru kao profesor, prosvjetitelj i propovjednik. Kratko predaje na Teološkom fakultetu franjevačkih provincija u Sarajevu, a 1945. provodi preko tri mjeseca u pritvoru. Od 1947. predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Opet je u pritvoru godinu i pol dana (1948./49.). Na Teologiji je do 1959., potom dvije godine tajnik Provincije, a 1962. odlazi u Ameriku, odakle se 1967. vraća u Hercegovinu. Od 1967. do 1976. provincijal je Hercegovačke franjevačke provincije, kada je zbog poznatoga »hercegovačkog slučaja« skupa s definitorijem svrgnut s uprave. Od 1980. živi najprije u Frohnleitenu, a potom do smrti u Njemačkoj, s hercegovačkim fratrima u Blankenauu. Surađuje u brojnim časopisima i listovima, osobito pojašnjavajući liturgijske promjene. Bio je vrstan propovjednik. Posthumno su »Naša ognjišta« objavila nekoliko knjiga njegovih propovijedi.