teolog, profesor (Hardomilje, 1920. – Mostar, 2003.). Osnovnu školu završio je na Humcu, srednju u Mostaru i na Š. Brijegu (2.-7. razred), a bogoslovlje studirao u Mostaru. God. 1945. bježi pred partizanima. Proveo dva i pol mjeseca u zarobljeništvu. Studij završio u Zagrebu. Franjevački habit obukao 1938., za svećenika zaređen 1946. Za vrijeme služenja vojnog roka 1948. osuđen na godinu dana zatvora. Potom je kapelan u Vitini, župnik u Klobuku i Veljacima. Od 1952. do 1956. opet je u zatvoru, kao jedan u neizbrojivom nizu žrtava komunističke mržnje. Nakon izlaska iz zatvora doktorira na KBF-u u Zagrebu biblijske znanosti (1958.). Od tada do 1988., dakle punih 30 godina, predaje biblijske predmete na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. U međuvremenu je definitor Provincije, pročelnik studija i odgojitelj hercegovačkih bogoslova u Sarajevu. Od početka ukazanja povezan je s Međugorjem, a posljednjih godina bio je duhovnik časnih sestara u Međugorju, gdje pomaže franjevcima u pastoralnim dužnostima. Preveo je Novi zavjet na hrvatski jezik s izvornika te ga poslije nekoliko puta usavršavao. Preveo je i Psalme i Pjesmu nad pjesmama s hebrejskog jezika. Napisao je brojne stručne biblijske članke, kao i pet knjiga o Međugorju: Gospina ukazanja u Međugorju (1983.), Međugorje u povijesti spasenja (1988.), Istina o Međugorju (1990.), Gospa u župi Međugorje (1991.), Međugorje – vrata nebeska i početak boljega svijeta (1999.) te s fra V. Nuićem Još jednom istina o Međugorju (2002.). Objavio je knjigu Sudbina istine (1994.), u kojoj je sabrao svoje znanje i životno iskustvo. Njemu u čast izdan je zbornik Interpres verbi (Tumač Riječi) (1998.). Bio je član Teološkog Društva KS-a, Teološke komisije BKJ i Društva prevoditelja Bosne i Hercegovine.