samostan hercegovačkih franjevaca. Nakon što im je 1945. uništeno vlastito bogoslovno učilište, hercegovački su franjevci svoje bogoslove školovali na raznim stranama, u domovini (osobito kod bosanskih franjevaca u Sarajevu) i u svijetu. Od 1990. bogoslovi su u Zagrebu, u blizini Maksimira (Prilesje). Kako je ta kuća bila premalena, franjevci se odlučuju za izgradnju velikoga samostana. Sagrađen je 1993. – 95. u Dubravi prema nacrtu arhitekta Ivana Antolića. Gradnju je vodio fra Viktor Nuić. Uz prekrasni samostan sagrađena je i samostanska crkva. Zdanje je blagoslovio kard. Franjo Kuharić 28. rujna 1995. U samostanu osim bogoslova borave i drugi franjevci, osobito bolesni i oni na postdiplomskom studiju, a to je i mjesto susreta hercegovačkih franjevaca sa svih strana svijeta. Valja napomenuti da su hercegovački franjevci još 1942. kupili jednu kuću u Zagrebu, koju su im komunisti oduzeli 1947. Potom je 1966. kupljena kuća na Jablanovcu te 1967. proglašena samostanom. Ona je prodana, kao i ona na Prilesju, nakon izgradnje samostana u Dubravi.