edicija izvornih dokumenata vezanih za povijest Hercegovine. Prvi svezak izdao je dr. fra Dominik Mandić u Mostaru 1934. pod naslovom Acta franciscana Hercegovinae provinciarumque finitimarum tempore dominationis Othomanae (za razdoblje od 1463. do 1699.). Na druga dva sveska trebalo je čekati gotovo 70 godina. Sv. II. (razdoblje 1700.-1849.) i III. (1850.-1892.) priredio je i izdao dr. fra Bazilije Pandžić pod naslovom Acta franciscana Hercegovinae, ZIRAL, Mostar-Zagreb, 2003.
glazbenik, mučenik (Konjic, 1908. – Slovenija, 1945.). Osnovnu školu završio u Konjicu, gimnaziju na Š. Brijegu. Započeti studij filozofije i teologije 1929. u Mostaru (gdje je zaređen za svećenika 1932.) nastavlja i završava 1933. u Wroclawu u Poljskoj. Studirao na Glazbenoj akademiji i Filozofskom fakultetu u Bratislavi (1935.-1939.). Nakon toga imenovan 1940. profesorom glazbe u širokobriješkoj gimnaziji. Objavljivao članke iz područja duhovne glazbe (Sv. Cecilija). Skladao crkvene popijevke i pridonio razvoju hrvatske crkvene glazbe. Partizani ga ubili u Sloveniji u svibnju 1945. u mimohodu smrti na Križnom putu.
graditelj, prosvjetitelj (Mostar, 1809. – Seonica, 1869). Niže nauke završio u samostanu u Kreševu, a više u Mađarskoj. Poslije završetka teologije vratio se u Kreševo (1835.). Nekoliko godina bio kapelan u Žepču, zatim u Blatu (Široki Brijeg), te župnik u Veljacima, gdje je sagradio prostranu župnu kuću. Vodi gradnju prvoga samostana i crkve na Š. Brijegu, gdje je gvardijan i župnik 1849.-1852. Postaje savjetnik Kustodije i župnik u Veljacima (1852.-1857.) i Brotnju (1857.-1862.). God. 1862. ponovno je savjetnik Kustodije i gvardijan na Š. Brijegu. Odatle odlazi 1864. u Seonicu za župnika gdje ostaje do kraja života. God. 1865. imenovan je predstojnikom škola u gornjoj Hercegovini, u duvanjskom kraju.
arheolog, prosvjetitelj (Blažuj kraj Duvna, 1875. – Mostar, 1957.). Osnovnu školu završio u Duvnu, a gimnaziju na Š. Brijegu. Filozofiju s matematikom i fizikom studirao u Rimu, gdje nastavlja i studij bogoslovije, te francuski i njemački jezik. Jednu godinu studirao na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru. Nakon toga studira arheologiju u Zagrebu. Za svećenika zaređen 1897. Uz profesorski rad osnovao i opremio fizikalni i prirodoslovni kabinet na Š. Brijegu, uređivao numizmatičku zbirku. Održavao tečajeve za opismenjavanje. Bio pristaša Hrvatske seljačke stranke koja ga je birala za predsjednika pokrajinske skupštine u Travniku.
dušobrižnik, samaritanac (Duvno, 1782. – Rakitno, 1815.). Nepotpuni podatci o njemu nalaze se samo u smrtopisu (nekrologiju), odakle se doznaje da je za vrijeme kuge, koja je 1815. harala po Hercegovini, posluživao bolesnike u Rakitnu. Tu je umro u 33. godini života i 16. redovništva. Kuga je počela harati Hercegovinom početkom lipnja 1814., a prestala u ožujku 1816.
