pokornik, graditelj (Gorica, 1926. – Š. Brijeg, 1996.). Osnovnu školu svršio u Gorici 1938., gimnaziju pohađao na Š. Brijegu i u Zagrebu. Djelovao je u Duvnu, na Humcu, Kočerinu, Veljacima, a na Š. Brijegu je bio gvardijan, župnik i župni vikar. U Veljacima je na župi bio 27 godina (1957.-1974.). Tu je 1958. sagradio novu lijepu župnu crkvu Sv. Ilije – prvu crkvu izgrađenu u Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata. U narodu čuven kao redovnik molitve i pokore.

političko-informativni list, nastavak Novog Hercegovačkog bosiljka. Vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio je Franjo Milićević, a zatim Nedjeljko Radečić. List je tiskan u Mostaru. Izlazio je dvaput tjedno, počevši od 1885. Prestao je izlaziti 1896.

časopis. Franjevci u Međugorju odlučili su 1991. pokrenuti mjesečnik koji bi pratio događanja vezana za fenomen Međugorja. List je dobio ime Glas mira. God. 1991. izišla su samo dva broja, a od 1993. do danas izlazi bez prekida. U njemu članke objavljuju kako franjevci, tako brojni drugi novinari i stručnjaci, a objavljuje i razgovore s eminentnim osobama koje posjećuju Međugorje.

franjevac, pisac (Drinovci, 1909. – Zagreb, 1945.). Osnovnu školu pohađa u Drinovcima, gimnaziju na Š. Brijegu. Bogosloviju studira u Mostaru i Lilleu, a književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje doktorira s disertacijom Jakša Čedomil, osnivač moderne hrvatske kritike. Potom je kapelan na Š. Brijegu, profesor na franjevačkoj gimnaziji, a u vrijeme NDH načelnik u ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja u Zagrebu. Objavljivao je književne kritike, studije, pripovijesti i pjesme. Člancima i kritikama o književnim djelima iz domaće i inozemne književnosti surađuje u raznim časopisima. Po završetku rata komunisti su ga uhvatili i osudili na smrt.

franjevac, pisac (Drinovci, 1867. – Humac, 1913.). Od god. 1879. uči na Š. Brijegu, gdje 1883. stupa u Franjevački red. Filozofiju i teologiju studira u Rimu, Perugi i Innsbrucku. Za svećenika zaređen 1890. Profesor je na Franjevačkoj gimnaziji na Š. Brijegu. Polaže stroge ispite iz dogmatike i proglašen je »lector generalis« te djeluje kao profesor i rektor na Franjevačkoj teologiji u Mostaru. Tajnik Hercegovačke franjevačke provincije, definitor, tajnik biskupa fra Paškala Buconjića i njegov generalni vikar. Pisao crtice, pripovijesti, političke članke, istraživao religioznu i nacionalnu povijest, prevodio s talijanskog jezika. Surađivao u Franjevačkom glasniku. Jedan je od osnivača Hrvatske dioničke tiskare u Mostaru i istoimenog Društva. Supokretač je lista Osvit te u njemu surađivao do 1908. Pokretač je i prvi urednik Kršćanske obitelji, a kasnije suradnik. Pokrenuo i uredio pet svezaka Knjižnice Kršćanske obitelji. Pomogao je osnivanje Hrvatskog potpornog društva u Mostaru (1902.). Napisao je nekoliko knjiga, među ostalima o biskupima fra Rafi Barišiću i fra Paškalu Buconjiću, a najvrjednije mu je djelo Spomenica pedesetgodišnjice Hercegovačke franjevačke redodržave (Mostar 1897.).

župa. U 17. stoljeću spominje se župa Raška Gora: župnik je boravio u zabitnom planinskom naselju, što dalje od putova i Turaka. Kasnije su Goranci dio župe Mostar. Neko vrijeme sjedište župe je na području današnje župe Goranci, u Podivačju. Krajem 18. stoljeća sjedište župe Mostar je u (Mostarskom) Gracu. Od Graca se god. 1871. odcjepljuje i župa Goranci, koja otada živi samostalnim životom te ima vlastite matične knjige. Više od jednog desetljeća župnici nemaju vlastite kuće, nego stanuju kod svojih župljana u primitivnim slamnatim kućicama. Mise se služe po grobljima. Gradnju kuće i crkve započeo je 4. župnik od osnutka župe fra Jakov Kraljević (1880.-1889.). Dovršio je i jedno i drugo. Kuća je oštećena u ratu 1942. Obnovljena je 1961. Nova župna kuća sagrađena je počevši od 1975. Crkva je temeljito obnovljena počevši od 1968. te je uz nju dograđen zvonik na koji je 1971. postavljeno zvono. Iseljavanje je glavno obilježje ove planinske župe. Tako je u župi 1962. bilo 2.314 župljana, 1975. 1.750, 1992. oko 600, a 2002. tek 297 župljana.

župa. Gorica ili Sovići spominju se kao sjedište jedne od župa koje su do 1718. bile povjerene brizi franjevcima iz imotskog samostana. Nakon što je Imotska krajina od te godine po požarevačkom miru odijeljena od Bekije komunikacija s bekijskim župama postaje franjevcima gotovo nemoguća. Stoga dušobrižničku skrb za čitavu Hercegovinu preuzima samostan u Kreševu. Sjedište župe premješteno je oko 1735. iz Gorice u Posušje, točnije u teško prohodne šume između sela Batina i Gorice. Gorica od tada postaje samo dijelom velike župe Posušje. Takvo je stanje potrajalo oko stotinjak godina, do 1831. kada je Gorica postala samostalnom kapelanijom. God. 1838. proglašena je župom. Matice se vode od 1836. Prvu župnu kuću sagradio je fra Stjepan Karlović. Bila je slaba i neugledna, a nakon nekoliko desetljeća i neuporabljiva. Nova je župna kuća građena 1904.-1908. Ta je kuća oštećena u ratu 1943., a onda i u potresu 1962. Nova je sagrađena počevši od 1975. Na mjestu drevne crkvice Sv. Stjepana, koja je porušena u tursko doba, sagrađena je 1856. nova župna crkva, ponajvećma zalaganjem župnika fra Petra Bakule. Ta crkva je još na uzgoru, ali se više ne koristi kao župna, nego kao grobljanska i zavjetna crkvica. Nova suvremena crkva sagrađena je u Gorici počevši od 1968. U isto vrijeme građena je i lijepa suvremena podružna crkva u Sovićima posvećena sv. Petru i Pavlu. U župi su 1975. živjela 4.024 župljana, 1991. 3.156, a 2002. oko 3.500 župljana.

župa. Ova je župa matica svih drugih župa u Brotnju. Župa Brotnjo spominje se u sačuvanim vrelima 1599. Imala je sjedište u različitim mjestima, da bi se župnik konačno i trajno smjestio u Gradnićima: 1825. tu je sagrađena župna kuća, prva u Hercegovini pokrivena kamenim pločama namjesto uobičajene slame. Od 1864. župa se više ne naziva Brotnjo nego Gradnići – prema svome sjedištu. Zbog prevelike prostranosti i rasta vjernika od Gradnića su se odcijepile župe Gabela (1854.), Čerin (1864.) i Međugorje (1892.). God. 1918. župa Gradnići razdijeljena je na tri nove župe: Čitluk, Blizanci i Ploče. Župa Gradnići iste je godine bila dokinuta, a sjedište župe s maticama preneseno u Čitluk. Zbog negodovanja Gradnićana župa je ponovno uspostavljena 1920. Župna kuća pločara sagrađena 1825. postojala je u tom obliku gotovo 150 godina. God. 1959. konačno je crijep zamijenio pločasti krov. Temeljito je kuća preuređena 1961./1962., a onda počevši od 1972. i drugi dio kuće. Župnik fra Petar Bakula započeo je 1855. izgradnju crkve, a dovršio ju je fra Filip Ančić. U gornjem katu bila je crkva, na srednjem škola, a zgrada je imala i podrum. Ta je crkva temeljito preuređena 1972. Gradnja posve nove župne crkve dovršena je 2002. Župa Gradnići imala je 1962. 1.586 župljana, 1975. 1.155, 1991. 1.017, a 2002. oko 1.000 župljana.

profesor, uznik (Vašarovići, 1911. – Humac, 1997.). Četiri razreda osnovne škole završio je u Grabu, a osam razreda gimnazije na Š. Brijegu, studij filozofije i bogoslovije u Mostaru i Lyonu. Studij povijesti i zemljopisa završio je u Zagrebu 1944. Nakon toga imenovan profesorom na Franjevačkoj gimnaziji na Š. Brijegu. Uhićen je 1945. U istrazi je 3 mjeseca u Mariboru, Zagrebu, Sarajevu i Mostaru. Potom djeluje kao župnik u Posuškom Gracu (1946.-1949.). Iznenada ponovno uhićen i osuđen na 3 godine. Zatvor je izdržao na Š. Brijegu, u Mostaru, Sarajevu, Bileći, Stocu i Brezi. Nakon ponovnog izlaska iz zatvora župnik je u Veljacima, Gradnićima, Gorici, Čapljini i Pločama. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1995. Hrvatskim pleterom.

dušobrižnik, graditelj (Posuški Gradac, 1881. – Grude, 1940.). Gimnaziju je završio na Š. Brijegu. Bogoslovne studije pohađao u Mostaru i Ferrari. U Franjevački red primljen 1898., za svećenika zaređen u Parmi 1904. Djelovao u nekoliko hercegovačkih župa. Posebno se istakao kao graditelj. Tako je u Posušju 1912. sagradio najljepši zvonik u Hercegovini, nakon što je zvonik sagrađen 1906. srušio ga je udar groma. U Grudama je bio župnik 1920.-1940. Ondje je najprije obnovio župnu kuću, a onda u razdoblju 1923.-1939. sagradio prekrasnu crkvu, s tri zvonika. Crkva je sa zvonicima zidana od ljutoga hercegovačkog vapnenca i jedna je od najljepših u Hercegovini.

urednik, bibličar (Sovići, 1910. – West Allis, 1985.). Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Š. Brijegu. Studij filozofije i teologije završio u Mostaru. Za svećenika zaređen 1935. Uskoro je otišao u Ameriku (1938.) i tu ostao do kraja života. Djelovao je na hrvatskim župama u Steeltonu, Milwaukeeju (gdje je sagradio crkvu), Ambridgeu, New Yorku, Sharonu te u kanadskom Sault Ste Marie. Bio je također gvardijan samostana u Chicagu. Iscrpno se bavio znanstvenim radom. Bio je urednik Hrvatskog kalendara i Hrvatskoga katoličkog glasnika u Chicagu. Priznati je biblijski stručnjak. Preveo je s izvornoga jezika velik broj starozavjetnih knjiga, a njegov prijevod Petoknjižja uvršten je u prvi hrvatski prijevod čitavog Svetog pisma s izvornih jezika (»Zagrebačko Sveto pismo«). Osim toga bavio se prapoviješću Hrvata te napisao iznimno vrijedna djela Pripovijest o Bibliji i Od pradomovine do domovine. Pokopan je u Chicagu.