jezikoslovac (Ružići, oko 1650. (?) – iza 1702.). Bio je franjevac, djelovao je na području današnje Hercegovine i Dalmacije. Iza njega je ostalo dragocjeno djelo, trojezični rječnik Blago jezika slovinskoga (latinsko-talijansko-hrvatski). To je jedan od prvih rječnika hrvatskoga jezika štokavskog izraza. Rječnik je prava slika leksičkog bogatstva hrvatskoga jezika na području Hercegovine i Dalmacije s kraja 17. stoljeća. Osim toga djela izdao je i djelo Istruzioni dei confessori (Upute ispovjednicima).

teolog, urednik (Uzarići, 1913. – Zagreb, 1997.). Osnovno školovanje i gimnaziju završio je na Š. Brijegu, a filozofiju i teologiju u Mostaru i Schwazu (Austrija). U Franjevački red primljen je 1932., a za svećenika zaređen 1937. U Rimu je na franjevačkom učilištu Antonianumu 1943. postigao doktorat iz teologije. Kratko je u Mostaru odgojitelj bogoslova, a onda 1945. bježi u inozemstvo. Od 1951. do 1974. profesor je duhovnog bogoslovlja i morala na Antonianumu. U međuvremenu je osnivač izdavačke kuće ZIRAL te od 1972. do 1995. njegov upravitelj. Za tisak je u ZIRAL-u pripremio 52 knjige, a još ih je 9 imao u pripremi. Od 1975. stalno je u Americi. Uređuje franjevačke tiskovine (Hrvatski katolički glasnik, Hrvatski kalendar, Danicu), upravitelj je Franjevačkih izdanja te Hrvatskoga etničkog instituta. Godinama je radio na prikupljanju i proučavanju građe o pleternim ukrasima. Kruna je toga rada kapitalno djelo Pleterni ukras (ZIRAL, Chicago, 1995., str. 918 velikoga formata). God. 1995. vratio se u Domovinu. Pokopan je na Š. Brijegu.

provincijal, odgojitelj (Tihaljina, 1897. – Mostar, 1967.). Studij filozofije i teologije završio je u Mostaru i Rimu. Djelovao je na nekoliko župa u Hercegovini kao kapelan i župnik. Bio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije 1949.-1955., dakle u najkritičnijim godinama postojanja Provincije u njezinoj povijesti, nakon što su brojni franjevci bili ubijeni, drugi izbjegli u inozemstvo, a brojni drugi po komunističkim zatvorima. Fra Mile je, uzdajući se u Boga i kročeći »sitnim koracima«, jedan od najzaslužnijih da je Provincija uopće preživjela te teške dane. Nakon provincijalatstva dugo je godina bio odgojitelj franjevačkih novaka na Humcu.

dušobrižnik, glazbenik (Ljuti Dolac, 1882. – Mostar, 1963.). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Š. Brijegu, a bogoslovlje u Mostaru, Parmi i Ferrari. Franjevački habit obukao 1898., a za svećenika zaređen 1905. Djeluje kao kapelan u Mostaru, a od 1912. je na Š. Brijegu prefekt đaka, učitelj pjevanja i sviranja. Na Brijegu je osnovao i vodio limenu glazbu. Potom djeluje kao župnik u Tihaljini (1919.-1922.) i Ružićima (1923.-1941.), gdje je sagradio novu župnu kuću, a potom i novu kamenu župnu crkvu (1938.). Od 1941. je župnik i gvardijan u Duvnu, od 1948. je u Konjicu, a od 1949. župnik u Vitini. Potom djeluje u Čapljini, Š. Brijegu i Slanom.

biskup (Gorica k. Gruda, 1609. – Makarska, 1686.). Bio je član provincije Bosne Srebrene. Nakon smrti makarskog biskupa fra Petra Kačića imenovan je njegovim nasljednikom (1664.). Živio je u iznimno teška vremena, za Kandijskoga i Morejskoga rata. Koliko je više mogao, obilazio je svoje stado na području Makarske biskupije koja je tada obuhvaćala i Hercegovinu i područje ramskoga samostana, tako duvanjski i ramski kraj. Povjerena mu je i uprava Duvanjske biskupije. Uspostavio je prijateljske odnose s duvanjskim gospodarima, begovima Kopčićima iz Kongore. Ali na svojim dušobrižničkim pohodima imao je i teških trenutaka jer su ga Turci progonili i namjeravali ubiti. Iako i sam franjevac, imao je problema s franjevcima, pa je neko vrijeme stanovao kod svoje rodbine u Gorici, a ne u samostanu u Makarskoj, kako je bilo uobičajeno. Osobito se borio protiv uskoka razbojnika koji su u ropstvo odvodili ne samo muslimanski, nego i katolički živalj.

dušobrižnik, urednik (Vinjani kod Posušja, 1944.). Osnovnu školu završio u Vinjanima i Posušju, gimnaziju u Sinju i Dubrovniku, teologiju u Sarajevu i Königsteinu. U Franjevački red primljen 1963., za svećenika zaređen 1970. Postdiplomski studij iz religijske pedagogije polazio u Münchenu. Djelovao je najprije na Humcu, a potom dugo vremena kao odgojitelj hercegovačkih bogoslova u Njemačkoj i Švicarskoj (1975.-1989.) te kao misionar među Hrvatima u Švicarskoj (Zürich i St. Gallen). Od 1999. do 2004. ravnatelj je izdavačke kuće ZIRAL u Mostaru. Kroz to je vrijeme ZIRAL izdao brojna vrijedna književna i znanstvena djela. I sam napisao nekoliko zapaženih članaka. Član je raznih vijeća i komisija te od 2004. definitor Provincije.

dušobrižnik, pjesnik (Vinjani kod Posušja, 1922. – Humac, 2004.). Osnovnu školu polazio u Vinjanima, gimnaziju na Š. Brijegu, teologiju u Mostaru, Sarajevu i Zagrebu. U Franjevački red primljen je 1941., a za svećenika zaređen 1949. Partizani su mu ubili starijeg brata fra Slobodana, a on je preživio Križni put. Djelovao je u nekoliko hercegovačkih župa (Mostar, Konjic, Crnač, Čerin, Humac, Posuški Gradac, Gradnići). Od 1988. do 2000. živi na Čerinu, a potom do smrti na Humcu. Napisao nekoliko zapaženih zbirki pjesama. Najpoznatija mu je zbirka pjesama Tišine i nemiri (1993.)