samostan hercegovačkih franjevaca. Nakon što im je 1945. uništeno vlastito bogoslovno učilište, hercegovački su franjevci svoje bogoslove školovali na raznim stranama, u domovini (osobito kod bosanskih franjevaca u Sarajevu) i u svijetu. Od 1990. bogoslovi su u Zagrebu, u blizini Maksimira (Prilesje). Kako je ta kuća bila premalena, franjevci se odlučuju za izgradnju velikoga samostana. Sagrađen je 1993. – 95. u Dubravi prema nacrtu arhitekta Ivana Antolića. Gradnju je vodio fra Viktor Nuić. Uz prekrasni samostan sagrađena je i samostanska crkva. Zdanje je blagoslovio kard. Franjo Kuharić 28. rujna 1995. U samostanu osim bogoslova borave i drugi franjevci, osobito bolesni i oni na postdiplomskom studiju, a to je i mjesto susreta hercegovačkih franjevaca sa svih strana svijeta. Valja napomenuti da su hercegovački franjevci još 1942. kupili jednu kuću u Zagrebu, koju su im komunisti oduzeli 1947. Potom je 1966. kupljena kuća na Jablanovcu te 1967. proglašena samostanom. Ona je prodana, kao i ona na Prilesju, nakon izgradnje samostana u Dubravi.

»Život i svjedočanstva«, knjižni niz koji je u Mostaru 1971. pokrenuo i uređuje fra Andrija Nikić. Do sada je u knjižnici objavljeno preko 80 knjiga, pretežno povijesnog sadržaja – uglavnom fra Andrijinih.

izdavačka kuća. Utemeljila su ga trojica hercegovačkih franjevaca: fra Lucijan Kordić (Zürich), fra Dionizije Lasić i fra Bazilije Pandžić (Rim). Duša ZIRAL-a bio je fra Dionizije. Tako je i sjedište ZIRAL-a bilo tamo gdje je bio fra Dionizije: Rim, Chicago, Norval te opet Chicago. Po fra Dionizijevom povratku u Domovinu 1995. ZIRAL je preselio u Mostar. U inozemstvu je u ZIRAL-ovoj nakladi izdano 66 knjiga raznolike provenijencije, uglavnom književne, domoljubne i povijesne. U Hercegovini ZIRAL nastavlja uspješan rad: već je objavljeno oko 50 knjiga. U najnovije vrijeme udružen je s franjevačkom tiskarom FRAM u jedno poduzeće pod imenom FRAM ZIRAL.

dušobrižnik, uznik (Uzarići, 1941.). Osnovnu školu završio na Š. Brijegu, gimnaziju u Bolu na Braču, a bogosloviju u Sarajevu i Ljubljani. Franjevački habit obukao 1962., a za svećenika zaređen 1967. Djelovao kao kapelan i župnik u nekoliko hercegovačkih župa (Konjic, Drinovci, Čerin, Posušje, Međugorje, Bukovica, Tihaljina) te gvardijan na Š. Brijegu. U vrijeme početka Gospinih ukazanja bio župnik u Međugorju. Zbog svoga nepokolebivog svjedočkog stava osuđen po komunističkom sudu. Godinu i pol dana proveo u zatvoru u Foči (1981. – 83.). Svakodnevno susreće hodočasnike iz čitavoga svijeta tamo gdje djeluje (Tihaljina, Međugorje, Š. Brijeg). U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH 1991./92. pohodi svjetska središta moći s pozivom da zaustave rat. U sklopu ove misije mira dva puta je govorio u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i u Europskom parlamentu u Strasbourgu. Osnivač je udruge »Međunarodno kumstvo Hrvatskom djetetu« sa sjedištem u Zagrebu (1991.) i »Međunarodno kumstvo djetetu Herceg-Bosne« sa sjedištem na Š. Brijegu (1992.). Ove udruge su u svoje programe uključile preko 8.000 djece koja su u ratu u BiH i Hrvatskoj ostala bez jednoga ili oba roditelja. Duhovnik je brojnih udruga izraslih na međugorskim porukama. U sklopu misijskih putovanja organiziranih na poziv vjernika i mjesnih crkvenih vlasti pohodio je gotovo cijeli svijet. Na osnovu njegovih propovjedi i kateheza priređene su brojne knjige.

dušobrižnik, kustod (Oklaje kod Š. Brijega, 1840. – Š. Brijeg, 1922.). Franjevački habit obukao je 1856., a za svećenika zaređen 1862. Djelovao je kao župnik na nekoliko hercegovačkih župa: Ružići (1865. – 71.), Široki Brijeg (1872. – 74.), Čerin (1883. – 94.). Službu kustoda, poglavara franjevaca u Hercegovini, obnašao je četiri godine (1879. – 83.). Bio je narodni liječnik i ljekarnik. Zaslužan za izgradnju prve župne kuće u Drinovcima.

poglavar, misionar (Duvno, 1896. – Split, 1984.). Osnovnu školu završio je u Duvnu, gimnaziju na Š. Brijegu, a filozofsko-teološki studij u Mostaru, Münchenu i Beču. U Franjevački red stupio 1914., a za svećenika zaređen 1921. U Beču je 1926. doktorirao iz teologije. Potom 4 godine predaje na Franjevačkoj teologiji u Mostaru. U Ameriku odlazi 1930. Nekoliko godina putovao je Amerikom kao misionar tražeći hrvatske iseljenike u mnogim gradovima i propovijedajući im. God. 1935. izabran je za komisara (poglavara) hrvatskih franjevaca u Americi. Na toj službi ostaje punih 14 godina. U njegovo vrijeme franjevačka zajednica se snažno razvila. Kupio je samostan u Chicagu, koji je do danas središte duhovnoga, kulturnoga i izdavačkoga života franjevačke zajednice, ali i općenito američkih Hrvata. U njegovo su vrijeme pokrenuti tjednik Danica, mjesečnik Hrvatski katolički glasnik i godišnjak Hrvatski kalendar. Pokrenuta je i Franjevačka tiskara. Bio je i gvardijan samostana u Chicagu te župnik u Sharonu. Preminuo je za posjeta Domovini. Pokopan na groblju Karaula u Tomislavgradu.

St., provincijal, generalni definitor (Gradnići, 1843. – Mostar, 1907.). Bogoslovne studije završio u Zagrebu i Innsbrucku. U Provinciji djeluje kao kapelan, učitelj, odgojitelj, profesor, župnik u Gradnićima i Duvnu te kao tajnik biskupa Buconjića. Potom je (1892.) izabran za generalnog definitora Franjevačkog reda, a neko vrijeme je i zamjenik generala u upravi Reda. Zbog njegovih zasluga general Reda je kustodiju hercegovačkih franjevaca 1892. uzdigao u čast provincije. U 25 provincija bio je generalni vizitator. Po povratku iz Rima je biskupov generalni vikar. Od 1901. do 1904. provincijal je Hercegovačke franjevačke provincije. Osnovao je Hrvatsko pjevačko društvo »Hrvoje« (1888.). Širio je prosvjetu. U Duvno je tako doveo sestre milosrdnice, koje su tu otvorile školu. Surađivao u Kršćanskoj obitelji, a objavio je i dvije knjige o franjevcima.

provincijalni vikar, profesor (Grljevići, 1897. – Mostar, 1977.). Osnovnu školu završio je u Čitluku, gimnaziju na Š. Brijegu, a bogoslovlje u Mostaru, Zagrebu, Beču i Münchenu. Franjevački habit obukao 1914., a za svećenika zaređen 1921. Doktorirao je u Beču obranivši disertaciju Die Hercegovina in der ersten Hälfte des 19. Jahrhunderts. Od 1927. do 1943. bio je profesor na širokobriješkoj Gimnaziji. Oko 3 mjeseca 1945./46. bio je provincijalni vikar, nakon što je provincijal fra Leon Petrović bio ubijen, a njegov zamjenik fra Ignacije Jurković pobjegao. Poslije rata djelovao je na nekim župama (Tihaljina, Rasno). U miru je živio na Čerinu i u Mostaru, gdje je i preminuo.

dušobrižnik (Paoča, 1884. – Humac, 1978.). Osnovno školovanje završio u Gradnićima, gimnaziju na Š. Brijegu. Bogoslovni studij završio u Fribourgu i Fuldi (1905. – 09.). U Franjevački red stupio 1903., za svećenika zaređen 1909. Djelovao je kao kapelan i župnik u više hercegovačkih župa: Mostar, Humac, Duvno, Š. Brijeg, Gabela, Gradnići. Prvi je župnik župe Ploče (1918. – 30.), gdje je izgradio župnu kuću (1921.) u Dobrom Selu te kapelicu za bogoslužje (1925.) u Pločama. Potom djeluje u Mostaru, Š. Brijegu, Čerinu, Gradac-Blizancima, Čapljini, Čitluku, Grljevićima. Od 1952. je u mirovini, najprije na Humcu, potom na Čerinu (1957. – 65), a onda do smrti na Humcu. Skupljao je starine na Š. Brijegu.

uznik, dušobrižnik (Kolo kod Tomislavgrada, 1919. – Mostar, 1960.). Osnovnu školu završio je u Tomislavgradu, gimnaziju na Š. Brijegu. Bogosloviju studirao u Mostaru i Zagrebu, gdje je i doktorirao teološke znanosti. U Franjevački red stupio 1935. Najprije je kratko bio kapelan na Š. Brijegu. Od 1949. gvardijan je i župnik u Mostaru. U Mostaru je po komunističkom sudu 1952. bio posve nevin osuđen na 15 godina robije i još 5 godina ograničenih prava. Proveo je u Zenici 8 godina te 40. dan po izlasku iz zatvora preminuo. Objavio je djelo Katolički dušobrižnik u radu oko bolesnika (1948.)