Zaštitnik sv. Petar i Pavao

Još u 15. stoljeću fratri su sagradili svoj samostan na području Mostara. Srušili su ga Turci 1563. Fratri bježe i osnivaju novi samostan u Živogošću iznad Makarske te odatle pokušavaju služiti i župu Mostar. Brigu za Hercegovinu početkom 18. st. preuzimaju fratri iz samostana u Kreševu. Mostar je župa, ali župnik nije u Mostaru. On i nema stalnog sjedišta, nego stanuje gdje stigne, kod svojih župljana. Od 1797. u (Mostarskom) je Gracu. Župa Mostar dijeli se na dvoje 1849.: Mostar i Gradac. Od Mostara se 1891. odcijepila župa Blagaj, a 1892. Bijelo Polje (Potoci). Od tada do 1980. župa Mostar je u istim granicama. Te godine biskup Žanić dijeli župu Mostar na dvije župe, katedralnu (kojoj pripada 4/5 župe) i franjevačku (kojoj ostaje 1/5 župe). To je prouzročilo nemire i prosvjede, a sve je kulminiralo 1993. kad je biskup Perić na području katedralne župe osnovao četiri nove župe, od kojih ni jedna nije povjerena franjevcima. – Župna kuća, crkva i samostan izgrađeni su na imanju koje je franjevcima u Mostaru 1862. darovao sultan Abdul-Aziz. Crkva je sagrađena 1866. – 72. ponajvećma zalaganjem neumornog fra Petra Bakule. Unutrašnjost crkve uređena je 1902. U ratu je stradala, pa onda opet obnavljana, a osobito dobro uređena 1960.-ih i 1970.-ih. U Domovinskom ratu 1992. spaljena po srpskom topništvu i izgorjela do temelja. Upravo je u tijeku izgradnja posve nove monumentalne crkve. Fratri su u početku stanovali u rezidenciji biskupa Barišića u Vukodolu (1851. – 71.), kad je uz crkvu sagrađena župna kuća – franjevačka rezidencija (1870./71.). Izgradnja monumentalnog samostana uz crkvu započela je 1890. te dovršena 1892. Komunisti su po završetku Drugog svj. rata u samostanu smjestili svoje urede, pa čak i jednu školu. Fratrima je samostan u potpunosti vraćen tek 1968. Često je preuređivan i poljepšavan. Jedno je krilo izgorjelo 1962., ali je ubrzo obnovljeno. U Domovinskom ratu malo je nedostajalo da uz crkvu izgori i samostan, ali je uz teški napor i smrtnu opasnost ipak očuvan. Franjevci su tijekom Domovinskog rata ostali u samostanu te su hranili mostarsko pučanstvo, bez obzira na vjeru i naciju. – Mostar je jedini pravi grad u Hercegovini, pa nije čudo da je broj župljana, uglavnom zbog doseljavanja, stalno rastao. Tako je župa 1962. imala 15.600 župljana, a 1975. oko 20.500 župljana. Danas je teško reći koliko u župi ima vjernika zbog spomenutih podjela župe Mostar 1980. i 1993. Pretpostavlja se da franjevačkoj župi pripada oko 15.000 župljana, ali je najveći dio Mostara još uvijek dušobrižnički usmjeren na franjevačku župu.