|
|
|
| BABIĆ, Lovro, dušobrižnik, uznik (Rodoč, 1896. – Mostar, 1986.). Klasičnu gimnaziju završio na Širokom Brijegu. Nakon studija filozofije i bogoslovije u Mostaru i Beču, te ređenja 1921. svećeničko djelovanje započinje u Konjicu i nastavlja u Mostaru, Tihaljini i Crnču, gdje organizira škole za opismenjavanje. Komunističke ga vlasti 1946. osuđuju u Mostaru na 15 godina zatvora s prisilnim radom i 10 godina gubitka građanskih i političkih prava. Robijao u Mostaru i Zenici (1946.-1954.). Nakon povratka iz zatvora župnik je u Mostarskom Gracu (1956.-1964.), te kapelan u nekoliko župa. |
| BAGARIĆ, Ivo, ml., dušobrižnik, pisac (Bukovica, 1919.). Gimnaziju završio na Š. Brijegu, studij filozofije i teologije u Mostaru i Zagrebu. Nakon dvije i pol godine provedenih u zatvorima u Mostaru, Sarajevu, na Jahorini i Zenici (1949.-1952.), vraća se u Duvno, odakle je premješten za župnika u Klobuk. Doktorirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu disertacijom Kumran ili Betlehem. Potom kao svećenik djeluje na Š. Brijegu, Seonici, Mostaru, Humcu, Duvnu. Imenovan je delegatom generala Reda (»provincijalom«) Hercegovačke franjevačke provincije (1977.-1980.). Nakon toga živi u Tomislavgradu. Objavio je više djela, a svakako valja spomenuti Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije (1977.), Duvno: povijest župa duvanjskog samostana (1989.), te nekoliko knjiga propovijedi. |
| BAGARIĆ, Ivo, st., franjevac, ustanik (Bukovica, 1842. – Seonica, 1878.). Pohađao sjemenište na Š. Brijegu. U Franjevački red stupio 1857. Više teološke škole završio u Italiji, vjerojatno u Rimu. Za svećenika zaređen 1865. Nakon toga djeluje kao kapelan u Mostarskom Gracu i Š. Brijegu, a kao župnik u Seonici. Zbog teškog stanja katolika u župama gdje djeluje često dolazi u sukob s turskim vlastima. Nakon izbijanja ustanka među katoličkim pučanstvom u Gabeli (1875.), organizira pobunu u duvanjskom kraju. Uhićen je tijekom pobune i priveden sudu u Duvnu. Oslobođen sudskog progona na zagovor fra Paškala Buconjića i fra Anđela Kraljevića kod Server-paše. Netom je bio oslobođen, bježi među ustanike koji ga biraju za vojvodu. |
| Bakula, Književni zbor franjevačke bogoslovne mladeži u Mostaru. Mladi franjevci, studenti na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru, osnovali su 1908. udruženje pod imenom poznatoga franjevca fra Petra Bakule, jednoga od otaca Provincije i darovitoga književnika. Na sastancima Zbora proučavali su znanstvena i društvena pitanja koja su zanimala tadašnju katoličku javnost. Zbor je pokrenuo i izdavao almanah Stopama otaca. Rad Zbora nasilno je prekinut 1945. |
| BAKULA, Petar, prosvjetitelj, pisac (Batin kraj Posušja, 1816. – Mostar, 1873.). Osnovnu naobrazbu stekao u franjevačkom samostanu u Kreševu, studirao u Lucci (Italija). Za svećenika je zaređen 1839. Nakon tog radi kao odgojitelj franjevačkog podmlatka na Čerigaju (1846.-1848.), a onda dvanaest godina kao župnik u Grabovici, Gradnićima, Gorici, Ružićima te kao gvardijan na Š. Brijegu. Po Europi skupljao pomoć za prosvjetno i vjersko uzdizanje Hercegovine, namicao sredstva za dogradnju škola te izgradnju franjevačke crkve u Mostaru, samostana na Humcu i završetak radova u Š. Brijegu. Pokretač je i nositelj mnogih pothvata u Provinciji i Apostolskom vikarijatu u Hercegovini. Istaknuo se kao odgojitelj, profesor, župnik, gvardijan, vrsni pravnik (uspješno je u Rimu riješio pravno uređenje hercegovačke franjevačke zajednice), graditelj, sudac, liječnik, ljekarnik i nadzornik katoličkih škola. Za zasluge dobio počasni naziv »bivšeg kustoda«. Djela pisao na talijanskom, hrvatskom i latinskom, a po književnim oblicima svrstavaju se u pjesme, sonete, ode, himne, religiozno-povijesne epove, filozofiju, polemiku, prijevode. Njegov Šematizam iz 1867. objavljen je 1970. u hrvatskom prijevodu pod naslovom Hercegovina prije sto godina. |
| BAMBIR, Vjekoslav, kustos, misionar (Uskoplje kod Trebinja, 1916.). Gimnaziju završio na Š. Brijegu, a bogoslovlje u Mostaru. Za svećenika zaređen 1940. Kanonsko pravo doktorirao 1945. na franjevačkom učilištu Antonianum u Rimu. Od 1946. djeluje na raznim hrvatskim župama u Americi, a najduže u West Allisu (17 godina). Šest godina (1967.-1973.) bio je poglavar (kustos) hrvatskih franjevaca u Americi i Kanadi. Redovito se javlja u Hrvatskom katoličkom glasniku i Hrvatskom kalendaru. |
| Ban, Hrvoslav, pisac (Stobi u Makedoniji, 1924. – Humac, 2000.). Osnovno i gimnazijsko obrazovanje završio u Zagrebu, studij filozofije i teologije u Rimu. U Ameriku dolazi 1972. te postaje članom Hrvatske franjevačke kustodije. Za svećenika ga je zaredio kard. F. Šeper 1973. Djelovao je na nekim hrvatskim župama u Americi (New Yorku, Sharonu i Chicagu), ali je većinu svoga djelovanja posvetio pisanju. Bio je urednik tjednika Danica, mjesečnika Hrvatski katolički glasnik i godišnjaka Hrvatski kalendar u Chicagu. Napisao je i oko 25 knjiga, uglavnom povijesnih romana, a najzapaženiji je Buntovnik s Manhattana. Vratio se u Domovinu 1992. te do smrti živio u samostanu na Humcu. |
| BARBARIĆ, Mladen, profesor, uznik, propovjednik (Blizanci, 1898. – Humac, 1988.). Franjevačku klasičnu gimnaziju završio na Širokom Brijegu, bogoslovlje u Mostaru, Beču i Innsbrucku. Franjevački habit obukao 1915., a za svećenika zaređen 1922. Bio profesor na Franjevačkoj bogosloviji i prefekt bogoslova u Mostaru. Doktorirao u Beču 1927. U Mostar se vraća 1929. i od tada je profesor na Realnoj gimnaziji. God. 1944. dobio je hrvatsko odličje: Kruna kralja Zvonimira prvog stupnja sa zvijezdom. Nakon 1945. pod sudskom istragom, osuđen na 3 godine zatvora (1948.-1951.). Poslije služenja ponovno uhićen i na montiranom procesu osuđen na 6 godina zatvora koje je izdržao u Mostaru i Zenici (1952.-1958.). Nakon toga djelovao je u više hercegovačkih župa. Bio je nadaleko poznati propovjednik te voditelj pučkih misija. Surađivao u Kršćanskoj obitelji, Našim ognjištima i Kršnomu zavičaju. |
| BARBARIĆ-LESKO, Marko, franjevac, mučenik (Klobuk, 1865. – Š. Brijeg, 1945.). Srednju školu završio na Š. Brijegu, a bogoslovne znanosti u Ljubljani (1888.). Franjevački habit obukao 1881., a za svećenika zaređen 1887. Kao svećenik djeluje u Gorici, Roškom Polju, Glavatičevu, Gradnićima, te ponovno u Glavatičevu. Staračke godine provodio je u samostanu na Š. Brijegu. Partizani su ga u veljači 1945. nepokretna izvukli iz kreveta, ubili, ubacili u sklonište, polili benzinom i zapalili. S njim je tom prigodom stradalo još 11 franjevaca. |
| BARBARIĆ, Slavko, dušobrižnik, mistik, pisac (Dragićina, 1946. – Međugorje, 2000.). Osnovnu školu završio na Čerinu, gimnaziju u Dubrovniku, filozofiju i teologiju u Visokom, Sarajevu i Schwazu (Austrija). Franjevački habit obukao 1965., a za svećenika zaređen 1971. Najprije djeluje u Čapljini (1973.-1978.). Potom je na postdiplomskom studiju u Freiburgu, gdje 1982. postiže doktorat iz religijske pedagogije disertacijom Uvođenje odraslih u kršćanstvo. Nakon 1982. djeluje u Mostaru, Međugorju, Blagaju, Humcu. Ipak je njegov život vezan za Međugorje, u kojem provodi svaki svoj slobodni trenutak, a od 1990. do smrti tu je trajno. Malo je ljudi u današnjem svijetu imalo tako širok raspon djelovanja kao fra Slavko. U Međugorju organizira i uglavnom vodi brojne pothvate: molitve na Podbrdu i Križevcu, u crkvi, duhovne obnove za svećenike iz čitavoga svijeta, doček Nove godine s mladima u crkvi, seminare u Kući mira, radio emisije. Uz to je napisao brojne knjige o molitvi i međugorskom fenomenu. Knjige su mu prevedene na dvadesetak jezika i premašile nakladu od 20 milijuna! Obišao je čitavi svijet neumorno šireći poruku mira i ljubavi koju je Gospa donijela Međugorju i svijetu. Bio je zacijelo jedan od najpoznatijih svećenika u svijetu. Osnovao je nekoliko dobrotvornih ustanova: Fond prijatelja talenata (1990.), Fond djeci branitelja (1992.), Majčino selo (1993.), vodio brigu o zajednici liječenih drogeraša Cenacolo u Međugorju. Preminuo je nakon obavljenoga Križnog puta na Križevcu. Sprovod je bio veličanstven, neviđen. |
| BARIŠIĆ, Urban, franjevac, tipograf (Rakitno, 1886. – Zagreb, 1936.). Gimnaziju završio na Š. Brijegu. Studirao u Mostaru i Rimu. Promoviran za generalnog lektora kanonskog prava i moralne teologije. U Franjevački red stupio 1905., a za svećenika zaređen 1912. Bio je profesor u Mostaru i župnik u Međugorju, tajnik Provincije i kustod (zamjenik provincijala). Preko deset godina bio je direktor Franjevačke tiskare u Mostaru (1925.-1936.). U tom razdoblju izdano je preko 60 raznih naslova. Povremeno se javljao prilozima gospodarskog i socijalnog sadržaja u Kršćanskoj obitelji i Narodnoj slobodi. |
| BEGIĆ, Luka, odgojitelj, provincijal (Posuški Gradac, 1841. – Humac, 1935.). Osnovnu školu završava kod župnika fra Petra Kordića u Gorici, filozofsko-teološke nauke u Italiji (Capri, Bologna, Ravena i Ferrara). Franjevački habit obukao je 1856., a za svećenika zaređen 1864. Djelovao je kao kapelan i učitelj u Duvnu, odgojitelj franjevačkog podmlatka (18 godina) i kapelan na Humcu, župnik u Gradnićima. Punih 12 godina bio je poglavar hercegovačkih franjevaca (kustod 1883.-1886., provincijal 1895.-1901. te 1910.-1913.). Proveo je reformu franjevačkih škola u Hercegovini, uveo Treći red po župama. Pripremio je gradnju franjevačkog samostana u Mostaru i bio suosnivač Dioničkog društva i Tiskare u Mostaru. Bavio se i prikupljanjem narodnih pjesama, vodio korespondenciju s vodećim osobama svoga vremena i bio jedan od najutjecajnijih ljudi u Hercegovini. |
| Benković, Božidar (Theodore), dušobrižnik u Americi (Steelton, 1916.). U Steeltonu (PA) završio osnovnu i srednju školu. U Franjevački red stupio 1935. Studij teologije završio u Mostaru (1938.-1941.), a potom do 1944. djeluje kao duh. pomoćnik u Mostaru. God. 1945. vraća se u Ameriku te uskoro pod snažnim dojmom zločina nad hrvatskim narodom piše o tome knjigu na engleskom jeziku The Tragedy of a Nation. An American Eye-witness Report (1946.). To je uopće prva knjiga o Bleiburškoj tragediji. U Americi nekoliko desetljeća djeluje među hrvatskim iseljenicima na raznim župama. Bio je nekoliko puta savjetnik u upravi Kustodije. Od umirovljenja 1995. do danas živi u samostanu u Chicagu. |
| Biško, Julijan, franjevac, urednik (Posušje, 1890. – Štajerska, 1916).. Osnovno školovanje završio u rodnom mjestu, a gimnaziju kod fratara na Š. Brijegu. Filozofski studij završio u Mostaru, a teološki u Asizu. U Franjevački red stupio 1910. na Humcu. Za svećenika zaređen 1915. Bio je osnivač đačkog društva Polet i pokretač lista Ruža. Prerana smrt zaustavila je njegov puni razvoj. |
| Blankenau, franjevački samostan. Na zamolbu fuldanskog biskupa hercegovački su franjevci 1977. preuzeli četiri njemačke župe u biskupiji Fulda. Stanuju zajednički u samostanu u Blankenauu, iz kojeg služe okolne župe. Osim toga hercegovački franjevci u Njemačkoj vode još dvije njemačke župe (Augsburg, Emersacker), a vode i dvije hrvatske katoličke misije, u Augsburgu (osnovana 1970., a 1984. povjerena hercegovačkim franjevcima) i Singen-Konstanzu (osnovana 1970.). Neko vrijeme vodili su i misiju Villingen. |
| BORAS, Jerko, franjevac, etnograf (Vitina, 1878. – Mostar, 1946.). Osnovnu školu završio u Veljacima, gimnaziju na Š. Brijegu, a filozofsko-teološki studij na Humcu, u Mostaru i Lonigu (Italija). U Franjevački red stupio na Humcu 1895., za svećenika zaređen 1900. Profesorski ispit iz crkvenog prava položio na Antonianumu u Rimu (1905.). Bio profesor na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru (1903.-1912. i 1928.-1943.), tajnik mostarskog biskupa Mišića (1912.-1917.), konzistorijalni savjetnik (1917.-1934.), te tajnik, definitor i kustod (zamjenik provincijala) Hercegovačke franjevačke provincije. Bavio se skupljanjem narodnog blaga, pisao članke, crtice, pripovijetke i putopise i objavljivao ih u Kršćanskoj obitelji (1905.-1918.) i Narodnoj slobodi (1926.-1930.). |
| BRKIĆ, Blago, misionar, prevoditelj (Rasno, 1920.). Pučku školu završio je 1931. u Rasnu, a gimnaziju na Š. Brijegu. Nakon bombardiranja Mostara početkom 1944. odlazi u Veljake. Povlači se preko Sarajeva prema Zagrebu, gdje u jesen polaže ispite. Počeo je 1945. djelovati kao kapelan u Cerniku. Sljedeće godine nastavlja istu službu u Drinovcima. Postavljen za kapelana na Čerin i u Duvno, a župnik je u Rakitnu, Ružićima i Grudama. U prosincu 1968. odlazi u misije u Kongo. Sva njegova djelatnost povezana je uz misiju Kayeye u kojoj je boravio sve do svoga povratka u Provinciju 1993. U misiji je bio župnik 1971.-1981. Od 1993. živi u samostanu na Š. Brijegu. Bavio se i prevodilaštvom. S francuskog je sa suradnicima na domorodački kiluba jezik preveo čitavo Sveto pismo, te priredio molitvenik i četiri katekizma. Napisao je i svoje uspomene koje su izišle pod naslovom Od Hercegovine do Konga (2003.). |
| BRKIĆ, Ciprijan, franjevac, etnolog (Studenci, 1868. – Drinovci, 1945.). U Franjevački red stupio je 1884. Teologiju je studirao u Sieni (Italija). Za svećenika je zaređen 1890. U Hercegovini je bio profesor gimnastike na širokobriješkoj gimnaziji, te djelovao kao kapelan, vjeroučitelj, vikar i župnik u više hercegovačkih župa. Sabirao je narodno blago, zapisivao pripovijedanja i opisivao narodne običaje. Surađivao je u Kršćanskoj obitelji i Narodnoj slobodi. |
| BRKIĆ, Darinko, graditelj, uznik (Dobro Selo, 1898. – Humac, 1968.). Studij filozofije i teologije započeo je na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru, nastavio u Beču i završio u Breslauu. Franjevački habit obukao je 1915., a za svećenika zaređen 1922. Djeluje kao profesor na Franjevačkoj gimnaziji na Š. Brijegu, a potom kao župnik u Drinovcima, Veljacima, na Humcu, u Blizancima, Jablanici i Tihaljini. Na montiranom procesu 1952. osuđen na 8 godina zatvora i 3 godine ograničenih građanskih prava. Izdržao 3 godine u Mostaru i Zenici. Potom je župnik u Čitluku. Tu je od 1964. dovršio župni stan i crkvu izgradio do krova. |
| BUBALO, Božo, glazbenik, uznik (Turčinovići, 1902. – Š. Brijeg, 1987.). Pučku školu i gimnaziju završio na Š. Brijegu, a studij filozofije i teologije u Mostaru, Bernayuu (Francuska) i Fribourgu (Švicarska). Diplomirao je 1935. u Zagrebu. U Franjevački red stupio 1922., a za svećenika zaređen 1928. Djelovao od 1929. na Humcu kao duhovni pomoćnik, kateheta i učitelj pjevanja. Potom je u Konjicu, a od 1940. je gvardijan i župnik na Š. Brijegu. Na montiranom procesu je uhićen i zatočen u srezskom zatvoru u Ljubuškom. Dva puta je izvođen na strijeljanje te doživio živčani i duševni slom. Dosta vremena proveo je u lječilištima. Pomagao je sređivati podatke o hercegovačkom svećenstvu i redovništvu za knjigu Hercegovina u Crkvi (1974.). |
| BUBALO, Jakov, jezikoslovac, književnik (Turčinovići, 1933. – Zagreb, 1996.). Osnovnu školu završio u Mokrom, gimnaziju u Mostaru, Sarajevu i Splitu, bogosloviju u Visokom i Sarajevu. Djelovao je na Humcu, Slanom, Grudama. Studira ujedno na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku. Potom je profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Poljudu. Kratko je vrijeme proveo s bogoslovima u Njemačkoj odakle se vraća u Tomislavgrad, gdje ostaje do kraja života. Uz dušobrižničko djelovanje radi u Našim ognjištima, odnosno Svetoj baštini kao lektor. Posebna ljubav bila mu je hrvatski jezik koji pomno proučava, pročišćava i prenosi. Objavio je nekoliko vlastitih knjiga, a još ih je neusporedivo više uredio. Surađivao je u zbornicima i časopisima. Pokopan je u Tomislavgradu. |
| BUBALO, Janko, dušobrižnik, pjesnik (Turčinovići, 1913. – Humac, 1997.). Pučku školu i klasičnu gimnaziju završio na Š. Brijegu, a teološki studij u Mostaru i Bratislavi. Djelovao je kao kapelan i župnik u Rasnu, Vitini, Čerinu (1950.-1981.) i Humcu. U istrazi je bio 2 mjeseca u Ljubuškom 1945., tri puta izvođen na strijeljanje, pa je zbog toga od 1947. do smrti trpio teške duševne posljedice. Kao dobar poznavatelj gradnje napravio je nacrte za župni stan u Čerinu i neke područne crkve. Njegov je zvonik na Žvatiću. Od 1981. djeluje na Humcu, a u Međugorju je gotovo svakodnevni ispovjednik. Prve radove objavio je u Ruži (1932.) i Stopama otaca (1934.-1939.). Nakon 32-godišnje šutnje ponovno se javlja u Maruliću, Kani, Jukiću, Kršnom zavičaju. Objavio je nekoliko izvrsnih zbirki pjesama (Koraci od jučer, Na rubu ništavila, U nedogled okrenut, Između sna i zastava, Raspon trenutka, Prema sidrištu, Gorko drvo, Blagoslov darivanja, Na kraju žetve), dvije knjige o Međugorju (Tisuću susreta s Gospom i Međugorje, blagoslovljena zemlja – svjedočanstva), te autobiografiju Apokaliptični dani – u sjeni zablude (1992.). Prvi je svećenik primljen u Društvo hrvatskih književnika (1987.). |
| BUBALO, Lujo, profesor, provincijal (Hardomilje kraj Ljubuškog, 1878. – Mostar, 1940.). Osnovno i srednje obrazovanje stekao na Š. Brijegu. Filozofiju i bogosloviju studirao je u Mostaru i Rimu. Za svećenika zaređen 1901. Od tada do 1940. bio je profesor na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru, a uz to i tajnik Biskupije, rektor Bogoslovije, definitor i kustod provincije. Od 1922. do 1928. provincijal je hercegovačkih franjevaca. Surađivao u Kršćanskoj obitelji i Narodnoj slobodi. Za vrijeme njegova provincijalstva sagrađena je velebna zgrada Franjevačke gimnazije na Š. Brijegu. |
| Bukovica, župa. Župa se osamostalila 1880. odcjepljenjem od matične župe Seonica. Istina, pravno je župa utemeljena 1876., ali stvarno je to – uslijed ustanka protiv osmanske vlasti i okupacije BiH od strane austrougarske vojske – ostvareno tek 4 godine kasnije. Inače je sjedište drevne župe Duvno nekoć bilo upravo u Bukovici, prije nego je premješteno u Seonicu 1806. U blizini stare župne kuće u Bukovici nalazila se i najpoznatije duvanjska »crkva« kroz tursko vrijeme, zapravo velika pećina u kojoj su se slavile mise i drugi obredi za duvanjsko pučanstvo. Po osnutku župe 1876./1880. župna je kuća izgrađena 1880. na mjestu te stare kuće, a prvu je crkvu sagradio fra Vice Skoko sa župljanima u razdoblju 1889.-1892. Nova je crkva u suvremenom stilu sagrađena 1971./1972., a potom je do 1979. crkva poljepšavana te uređeno dvorište i parkiralište. God. 1987. župa je imala oko 3.000 župljana, a 1998. imala je 2.170 žitelja. God. 2002. ima ih 2.188. |
| BULIĆ, Mate, prosvjetitelj, liječnik (Gradnići, 1825. – Mostarski Gradac, 1900.). Niže škole završio u Kreševu, a filozofsko-teološki studij u Italiji. Djeluje na Š. Brijegu u dušobrižničkoj službi i kao profesor kaligrafije (1853.). U Mostaru je učitelj Slavjanske narodne učionice i kapelan talijanskog, austrijskog i francuskog konzulata. Župnik u Rakitnu, Veljacima, Ljutom Docu, Gorancima, Viru, Bukovici, Mostarskom Gracu, te gvardijan na Š. Brijegu. Pomagao sirotinju, liječio bolesnike kupujući im i dijeleći lijekove. Pisao pjesme. |
| BUNTIĆ, Didak, provincijal, prosvjetitelj, kulturni i socijalni radnik (Paoča, 1871. – Čitluk, 1922.). Pohađao nastavu u Gradnićima, a sjemenište na Š. Brijegu i na Humcu. U Innsbrucku (isusovački zavod Cannisinianum) studira filozofiju i teologiju. U Franjevački red primljen 1888., a za svećenika zaređen 1894. Đacima širokobriješke gimnazije predavao je grčki, latinski i hrvatski jezik te vjeronauk. Ravnatelj Franjevačke gimnazije (1911. – 1919.), a onda izabran za provincijala (1919.). Osobno poučava seljake kalemljenju plemenitih sorti voća, nabavlja sadnice i dijeli ih seljacima po Hercegovini. Promiče unaprjeđenje stočarstva, navodnjavanje polja, izgradnju otkupne duhanske stanice u Lištici. Izgradnju monumentalne crkve na Š. Brijegu započinje 1905. te osniva klesarsku školu za mladiće iz okoline. God. 1910. proveo je u Hercegovini program sa svrhom iskorjenjivanja nepismenosti. Sam je vodio škole za opismenjavanje u okolici Š. Brijega, a po njegovoj metodi su brojni franjevci i učitelji opismenjavali narod po župama. Uz pomoć dobročinitelja 1919. u Zagrebu osniva Konvikt hercegovačkih srednjoškolaca u želji da ondje učenici nastave školovanje na sveučilištu. Za vrijeme I. svjetskog rata organizira u Hrvatskoj sabiranje pomoći za gladne u Hercegovini, a djecu odvodi u sjevernu Hrvatsku i Slavoniju te ih razmješta kod dobročinitelja. Tako je od gladi spasio oko 17.000 osoba. Prigodno se javlja u revijama Hrvatstvo, Hrvatska narodna zajednica, Kršćanska obitelj, Narodna sloboda. |
| BURIĆ, Didak, provincijal, uznik (Turija kraj Konjica, 1898. – Mostar, 1974.). Osnovnu školu završio u Konjicu, gimnaziju na Š. Brijegu, a studij filozofije i bogoslovije u Mostaru i Parizu. Franjevački habit obukao je 1916., a za svećenika zaređen 1923. Nakon tri godine rada u gimnaziji na Š. Brijegu odlazi na studij slavistike u Krakow i Lawow. Na Š. Brijegu je profesor, kapelan, gvardijan i župnik. Preuzima 1946. upravu Provincije. Na montiranom procesu osuđen na deset godina zatvora i 2 godine gubitka građanskih prava. Pet godina izdržao po zatvorima u Mostaru, Sarajevu, Zenici i Srijemskoj Mitrovici, a onda se vraća na Š. Brijeg. Boravi u Bijelom Polju, Konjicu i Mostaru. |
|
|
|
