Čavlinović, Andrija, dušobrižnik, mučenik (Letka kod Tomislavgrada, 18. st. – Vodičevo, 1771.). Kao župnika u Vodičevu (na rijeci Uni) ubio ga turski zlikovac Slonco sa dva puščana metka. Preminuo je peti dan po ranjavanju. Bio je ubijen jer nije dopuštao da mu se Turci miješaju u duhovnu skrb, osobito onu vezanu za ženidbe. Pokopan je na groblju Batkovici.

 Čerin, franjevačka rezidencija i župa. Dugo je područje čerinske župe bilo dijelom drevne župe Brotnjo sa sjedištem u Gradnićima. Čerin se osamostalio 1864. i otada ima sačuvane župne matice. Prvu župnu kuću sagradio je prvi čerinski župnik fra Marijan Miletić 1865. Ta je kuća nakon tri godine (1868.) pretvorena u kapelu – »crkvu«, a župnik se preselio u novu župnu kuću, koja se nalazila na mjestu današnje župne kuće. Ta je kuća fratrima služila kroz punih 100 godina. Konačno je 1967. izgrađena nova suvremena zgrada na istome mjestu koja služi do danas. God. 2001./2002. preuređena je i nadograđena. Prva prava crkva sagrađena je 1880.-1882. Kapela je tada pretvorena u školu. Crkva je temeljito preuređena i proširena 1939.: dobila je poprečnu lađu. Kor i toranj sagrađeni su 1961., a 1965. uređena je ponutrica crkve. Župa je 1975. imala 5.112 žitelja, a onda se broj uslijed iseljavanja počinje smanjivati. Tako je tu 1991. živjelo 4.240, a 2002. 4.256 župljana.

 Čitluk, franjevačka rezidencija i župa. God. 1918. sjedište drevne župe Brotnjo premješteno je iz Gradnića u Čitluk. Tako je zapravo bila osnovana župa Čitluk. Prvi župnik župe Čitluk fra Paško Martinac sagradio je 1920. župnu kuću, u kojoj se nalazila i kapelica. Uskoro se ipak započelo s izgradnjom novoga župnog stana, koji je sagrađen 1923.-1930. Crkve još nije bilo, nego je u tu svrhu služila spomenuta kapelica. Po okončanju Drugoga svjetskog rata komunističke su vlasti u župnoj kući držale školu. Ta je kuća prodana 1963., a 1964. započela je izgradnja nove župne kuće i (prve) crkve. Najveći dio tereta podnio je župnik fra Darinko Brkić: do svoje smrti 1966. posvema je dovršio kuću te crkvu izgradio do krova. Crkva je u sljedećim godinama posvema dovršena. Župna kuća dograđivana je 1975. Brojčano je župa stalno rasla, unatoč velikom iseljavanju. Posljedica je to središnjeg mjesta gradića Čitluka u broćanskom kraju. Tako je u župi 1975. bilo 2.755 župljana, 1992. 3.845, a 2002. oko 4.500 župljana.

 ČUIĆ, Mijo I., dušobrižnik, slikar (Bukovica, 1750. – Seonica, 1809.). Studirao je u Italiji i učio slikarstvo. Neko vrijeme boravio u Grčkoj te bio vojni kapelan za Hrvate u Veneciji (1786.), gdje usavršava slikarstvo. Po povratku u Bosnu oslikao crkveni strop i oltar tek obnovljene crkve i samostana u Fojnici (1798.), ali su freske uništene 1884. kad je srušena stara crkva da bi se na njezinu mjestu sagradila nova. Freske iz ramske crkve propale su njezinim rušenjem. U rodnoj župi Seonici sagradio župni stan (1806.), zbog čega je puno propatio, jer su ga zlostavljali Turci. Tu je umro i pokopan na mjesnom groblju. Fra Mijo je najznačajnije slikarsko ime među franjevcima svoga doba u BiH. U Arhivu franjevačkog samostana u Fojnici čuva se opis Čuićevih fresaka te vjerojatno i njegove slike sv. Ante Pustinjaka, portret fra Grge Ilijića i Bezgrješno začeće.

 ČUIĆ, Mijo II. (Marko Karamatić)

 ČUIĆ, Mijo III., dušobrižnik, graditelj, uznik (Bukovica, 1882. – Mostar, 1959.). Srednju školu završio na Š. Brijegu (1900.), potom stupio u Franjevački red. Studirao teologiju u Mostaru i Fuldi (Njemačka). Za svećenika zaređen 1905. Obnašao dužnosti odgojitelja sjemeništaraca na Humcu i odgojitelja bogoslova u Mostaru. Pune 22 godine (1914.-1936.) župnik je u Duvnu (Tomislavgradu), gdje je izgradio veličanstvenu baziliku u spomen 1000. obljetnice krunidbe kralja Tomislava. Pisao je prigodne članke za listove Narodna obrana, Hrvatski dnevnik i Narodni list. Osnovao više seljačkih zadruga. U Travniku 1946. komunistički sud osudio ga je na smrt strijeljanjem, potom je u Sarajevu kazna preinačena na dvadeset godina zatvora. Zbog uzetosti i nakon moždanoga udara otpušten poslije osam godina izdržane kazne u Travniku i Zenici. Napisao Povijest Duvna, koja je ostala u rukopisu.

 ČUTURA,  Mate, provincijal, profesor (Rastovača, 1886. – Mostar, 1945.). Osnovnu školu pohađao u Posušju,  gimnaziju na Š. Brijegu, a u Mostaru  položio ispit zrelosti. Bogosloviju je studirao u Mostaru, a filozofiju u Louvainu, Münchenu i Zagrebu, gdje je i doktorirao. U Franjevački red stupio 1905., a za svećenika zaređen 1911. Prvi je profesor s doktoratom na Franjevačkoj gimnaziji na Š. Brijegu. Dvaput je bio biran za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije (1934.-1940.). Zaslužan je za dogradnju samostana na Humcu, gradnju samostana u Duvnu i Konjicu, te kuća u Čapljini i Posušju. Povremeno surađivao u više časopisa. Kao provincijal pokrenuo je glasilo Hercegovina franciscana i u njemu surađivao.

 ČUTURA, Filip, dušobrižnik, ustanik (Rastovača, 1833. – Humac, 1898.). Niže školovanje završio na Š. Brijegu, a više u Italiji (Ferrara i Venezia). Kako zbog upale pluća u Italiji nije polagao ispite za lektorat, vratio se u Hercegovinu. Najprije je na Š. Brijegu bio odgojitelj franjevačke mladeži i kapelan, potom župnik u Ružićima, gvardijan na Š. Brijegu, zatim župnik u Posušju, te gvardijan na Humcu i župnik u Drinovcima. Sagradio je zgrade za Narodne učionice na Širokom Brijegu i Posušju, gdje je sagradio i crkvu. Narod je poučavao u poljodjelstvu. Kad je 1875. buknuo Hercegovački ustanak, organizirao je i proširio ustanak u posuškom kraju.

 ČUTURA, Franjo, franjevac, misionar (Rastovača, 1885. – Lemont kraj Chicaga, 1959.). Osnovnu školu završio u Posušju, a gimnaziju na Š. Brijegu. Studirao u Mostaru i Paderbornu. Predavao na Š. Brijegu,  župnik je u Gabeli i Čapljini, gvardijan na Š. Brijegu i župnik u Posušju. U studenom 1922. došao u Ameriku te odmah postao župnikom hrvatske župe u New Yorku. Od tada je, uz dva kratka prekida kad se vraćao u Domovinu, do kraja života živio u Americi. Djeluje na župama New York, Ambridge, Chicago i Sharon. Bio je prvi gvardijan samostana u Chicagu (1944.-1945.).

 ČUVALO, Ljubo, misionar, pisac (Proboj, 1908. – Chicago, 1975.). Osnovnu školu završio u Vitini, a gimnaziju na Š. Brijegu. Teologiju  je studirao u Mostaru i Breslauu. Za svećenika zaređen 1933. U studenom 1935. odlazi u SAD i tu ostaje cijeli život. Djelovao je među Hrvatima u New Yorku, Chicagu, Vancouveru, Portlandu, Milwaukeeju i južnom Chicagu. Posljednjih 17 godina proveo u franjevačkom samostanu u Chicagu, gdje je bio samostanski vikar i urednik raznih edicija. Bio je prvi urednik tjednika Danica te urednik Hrvatskoga katoličkog glasnika i Hrvatskog kalendara.