ĆORIĆ, Didak, profesor, uznik (Lipno, 1909. – Frohnleiten, 1989.). Pučku školu završio na Čerinu, gimnaziju na Š. Brijegu, studij filozofije i teologije u Mostaru i Lillu (Francuska). Studij slavistike započinje u Krakowu, a završava u Zagrebu. Kao profesor hrvatskog jezika predaje na Franjevačkoj gimnaziji na Š. Brijegu, gdje je i upravitelj knjižnice. Nakon kraćeg boravka u zatvoru obnaša dužnost kapelana u Mostaru te župnika u Pločama-Tepčićima. Na montiranom procesu 1949. osuđen  na sedam i pol godina zatvora. Kaznu izdržao u zeničkoj kaznionici. Nakon toga službuje u Mostaru, potom predaje na Biskupijskoj gimnaziji u Dubrovniku. Bio je župnik u Posušju i Gradnićima, kapelan u Konjicu, te gvardijan u Zagrebu. Potom odlazi u Frohnleiten (Austrija). Surađivao u listovima Ruža, Cvijet, Našim ognjištima, Kršnom zavičaju, Hrvatskom kalendaru i Maruliću.

 Ćorić, Mate (Glavice, 1813. – Š. Brijeg, 1871.), odgojitelj, dušobrižnik. U Franjevački red stupio je 1833. u Kreševu. Studirao je u Vesprimu u Mađarskoj. Za svećenika zaređen 1839. S još četvoricom mladih franjevaca Bosne Srebrene pošao 1840. u BiH s nakanom da tamo podignu ustanak i oslobode ugnjeteni narod. Kad su se hercegovački franjevci 1844. dijelili od bosanskih, upravo je fra Mate bio odgojitelj novaka u Kreševu te ih poveo u Hercegovinu. Poslije je bio kapelan i župnik u nekoliko hercegovačkih župa, gvardijan na Š. Brijegu te diskret Kustodije.

 Ćorić, Šimun-Šito, znanstvenik, pjesnik (Paoča, 1949.). Osnovno školovanje završio je u Gradnićima i Čitluku, srednju školu u Splitu i Dubrovniku, studij filozofije i teologije u Sarajevu i Luzernu. U Franjevački red stupio je 1967., a za svećenika je zaređen 1975. Kao svećenik djelovao je u župama Konjic i Slano, a potom među Hrvatima u Americi (1978.-1981.). U New Yorku (Columbia University) magistrirao je na studiju kliničke psihologije. Od 1984. do danas djeluje među hrvatskim iseljenicima u Švicarskoj (do 2000. u Bernu, a onda u Solothurnu). U međuvremenu je 1988. postigao doktorat iz psihologije na sveučilištu u Zagrebu na temu Tjeskobe hrvatskih emigranata. Predaje psihologiju na sveučilištima u Mostaru, Zagrebu, Zadru. Uz znanstveni rad izdao je i nekoliko zbirki pjesama, a brojne je pjesme i uglazbio. Izdao je nekoliko nosača zvuka, bilo sam, bilo u suradnji s drugim pjevačima. Nastupao na brojnim koncertima među hrvatskim iseljenicima diljem svijeta. Član je Društva američkih pjesnika, Društva hrvatskih književnika, PEN-a, Društva hrvatskih psihologa, Društva švicarskih psihologa. Od 1994. predsjednik je Hrvatskoga svjetskog kongresa.

 ĆORIĆ, Zlatko, provincijal, misionar (Mostarski Gradac, 1918. – Zürich, 1972.). Pučku školu završio u rodnom selu, gimnaziju na Š. Brijegu, studij filozofije i bogoslovije u Mostaru. Bio kapelan na Š. Brijegu, upravitelj malog hercegovačkog sjemeništa na Poljudu u Splitu, gvardijan na Š. Brijegu (1958.-1961.). Za to vrijeme vratio granatama unakaženom licu širokobriješke crkve izvornu kamenu ljepotu. Od 1961. do 1967. bio je provincijal hercegovačkih franjevaca. Potom djeluje kao misionar hrvatskih radnika u Švicarskoj (1968.-1972.).

 ĆOSIĆ, Mirko, profesor, slikar, uznik (Buhovo, 1903. – Š. Brijeg, 1967.). Osnovnu školu pohađao u Rasnu, gimnaziju na Š. Brijegu. Tri godine bogoslovije završio u Mostaru, a četvrtu u Strasbourgu. Za svećenika zaređen 1929. Slikarstvo je studirao na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1935. postigao naslov akademskog slikara. Od tada do 1945. bio je profesor umjetnosti na širokobriješkoj gimnaziji. Vojni sud u Mostaru osudio ga 1946. na deset godina zatvora s prisilnim radom i pet godina lišenja građanskih prava. Izdržao je šest godina zatvora u Mostaru i Zenici. Vraća se u Mostar, zatim odlazi na Humac i u Čapljinu, a 1956. ponovno je na Š. Brijegu. Fra Mirko je slikao krajobraze, mrtvu prirodu, portrete. Danas su izloženi na Š. Brijegu, Humcu, u Slanom i Mostaru.