Danica, tjednik. Franjevci Hrvatske franjevačke kustodije u Americi kupili su 1945. od gosp. Ivana Krešića Hrvatski list i Danicu hrvatsku, jer ih on nakon 24 godine izlaženja u New Yorku više nije bio u stanju izdavati. Od 1946. list izlazi u Chicagu pod zajedničkim imenom Danica. Zbog teškog stanja u Domovini Danica je postala poglavito politički tjednik, kojem je glavna svrha bilo širenje istine o Hrvatima u svijetu te promicanje nacionalne misli i ideje o slobodnoj Domovini. Upravitelji i urednici Danice bili su hercegovački franjevci, ali su u njoj surađivali brojni domoljubi, među njima ponajbolja novinska pera u Americi, pa i šire. List je prestao s izlaženjem 1990., nakon što se raspala Jugoslavija i komunizam.

 DICCA, Petar, confrater, industrijalac, dobročinitelj (Nevesinje, 1883. – Madrid, 1973.). Djetinjstvo proveo u Mostaru i tu završio trgovački zanat. Bio je vrlo radin i štedljiv. Tijekom rata i iza rata izgubio je sve. Njegov stariji brat Filip, koji je bio u Mozambiku, posjedovao je velik imetak. Našao je načina da 1947. dovede k sebi Petra koji je ostao baštinik polovice imetka. Nastavio je raditi i povećavati taj imetak, a onda ga dijeliti u dobrotvorne svrhe. U Mozambiku je izgradio naselje s 34 stambene zgrade za crnačku sirotinju,  dva doma staraca,  dvije pučke škole. Pomogao je izgradnju jedne misijske bolnice. Portugalska vlada mu je dodijelila visoko odličje. U Konjicu je dao novac za gradnju Doma zdravlja i Dječjeg vrtića  te uređenja crkve i izgradnju dvorana (»Dikin dom«). Svoje imanje u Madridu pretvorio je u dobrotvornu zakladu, s tim da se polovica dohotka dijeli crnačkoj sirotinji, a druga polovica za vjerske i kulturne svrhe. Pomagao je gradnju katedrale u Mostaru i drugih crkvenih objekata. Uprava Hercegovačke franjevačke provincije primila ga je u bratstvo Provincije.

 Domus pacis (Kuća mira), kuća za duhovne obnove. Kuću su 1990. kupili franjevci u Međugorju za održavanje molitvenih seminara i duhovnih obnova. Povezana je najviše uz ime pok. fra Slavka Barbarića, koji ju je utemeljio i sve do svoje smrti 2001. u njoj održavao seminare molitve, posta i šutnje. Tijekom čitave godine kuća je popunjena skupinama hodočasnika iz različitih zemalja. Tako je, primjerice, 2003. u kući molitve Domus pacis održano 46 različitih seminara na kojima je sudjelovalo oko 1.600 vjernika.

 DRAGIĆEVIĆ, Berto, dušobrižnik, domoljub (Međugorje, 1910. – Norval, 1990.). Pučku školu završio u Međugorju, gimnaziju na Š. Brijegu, a studij filozofije i teologije u Mostaru i Lyonu (Francuska). Za svećenika zaređen 1936. Dušobrižnički je najduže djelovao u župi Rakitno, a pri završetku rata pred komunistima bježi u Austriju. U Rakitnu je sam ustrojio »miliciju« da štiti nedužni puk od upada četnika i partizana. Do 1949. živio je u logorima pomažući izbjeglicama. Potom odlazi u Ameriku gdje među hrvatskim iseljenicima djeluje u Chicagu, Sharonu, Ambridgeu. U kanadskom gradu Sault Ste Marie utemeljio je hrvatsku župu (1965.). Potom djeluje u Sudberyju i Norvalu. Pokopan je u Chicagu.

 DRAGIĆEVIĆ,  Pavo, profesor, povjesničar (Međugorje, 1882. – Mostar, 1954.). Osnovnu školu završio u Međugorju, a gimnaziju na Š. Brijegu. Filozofiju, teologiju i crkvenu povijest studirao u Mostaru, Parmi i Rimu. Franjevački habit obukao 1900., a za svećenika zaređen 1905. Bio je profesor na širokobriješkoj gimnaziji, župnik u Jablanici, gvardijan na Š. Brijegu i definitor Provincije. Surađivao u Hrvatskoj enciklopediji, raznim listovima i zbornicima. Iz njegove povijesne riznice građu je posebno rabio povjesnik Ferdo Šišić.

 Drinovci, franjevačka rezidencija i župa. Franjevci iz imotskog samostana služili su ovo područje sve do oslobađanja Imotskog od osmanske vlasti 1717. Jedna od župa koju su služili redovito se naziva Drinovcima. Župa je obnovljena 1871. odcijepivši se od Ružića. Prvu župnu kuću u Drinovcima počeli su graditi ružićki župnici krajem 1860.-ih, još prije nego su se Drinovci osamostalili. Kuću je dovršio prvi župnik fra Paškal Buconjić, domaći sin i kasniji biskup. Opet je temeljito obnovljena 1972./1973., a uz nju su sagrađene i vjeronaučne prostorije 1968.-1973. te kuća za časne sestre. Velika i lijepa crkva sagrađena je 1894., ponajviše zaslugom biskupa Buconjića. U razdoblju 1962.-1972. crkva je temeljito preuređena. U župi je 1975. bilo 3.513 župljana, a onda se zbog iseljavanja broj počinje smanjivati. Tako je 1991. tu bilo 2.511, a 2002. 2.402 župljana.

 Drmić, Bariša, dušobrižnik, isposnik (Prisoje, 1860. – Š. Brijeg, 1937.). Franjevački habit obukao 1877. Teologiju završio u Austriji, a za svećenika zaređen 1882. Službovao u mnogim hercegovačkim župama: Š. Brijegu, Veljacima, Humcu, Poljima, Vinici, Posuškom Gracu, Županjcu. Najduže je ostao u Seonici, gdje je 1929. sagradio novu kamenu crkvu. Još za života kružio je glas o njegovoj svetosti i čudotvorstvu. Živio je strogim životom, pokornički, neprestano moleći i posteći. Pomagao je svima koji su mu se u potrebi obraćali. Kad je umro, ljudi su rezali djeliće njegova habita kao relikvije. Do danas se odnosi kamenje i zemlja s njegova groba na Š. Brijegu. Ljudi su o njemu govorili »kao o anđelu Božjem koji je u ljudskom liku prošao seoničkom župom i obasuo je svakim  blagoslovom«.

 Dugandžić, Ivan, teolog, odgojitelj (Krehin Gradac, 1943.). Osnovno školovanje završio je u Čitluku, gimnaziju u Zadru i Dubrovniku, studij filozofije i teologije u Sarajevu i Königsteinu (Njemačka). U Franjevački red stupio 1962., a za svećenika zaređen 1969. Doktorirao na sveučilištu u Würzburgu na temu Das »Ja« Gottes in Christus. Eine Studie zur Bedeutung des Alten Testaments für das Christusverständnis des Paulus. Djelovao je na nekoliko hercegovačkih župa. Desetak godina obnašao je službu odgojitelja novaka na Humcu (do 1985.). Od 1990. je u Zagrebu odgojitelj bogoslova te od 1991. profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, a od 1993. do 1997. i na Filozofsko-teološkom fakultetu DI te na evangeličkom fakultetu »Matija Vlačić Ilirik«. Od 2000. je u zvanju izvanrednog profesora na KBF-u, a od 2004. pročelnik katedre Svetog pisma Novoga zavjeta. Na istom fakultetu obnaša službu prodekana za nastavu (drugi mandat). Autor je devet knjiga s egzegetskom i biblijsko-teološkom tematikom te više od stotinu znanstvenih i stručnih članaka s istom tematikom. Član je nekoliko domaćih i europskih instituta i biblijskih društava. Preveo je više knjiga i članaka s njemačkog i talijanskog jezika.

 Duvno, samostan i župa (v. Tomislavgrad)