FRAM, Franjevačka tiskara u Mostaru. Grafičko poduzeće FRAM osnovano je 1998. U vlasništvu je Hercegovačke franjevačke provincije. Nastavlja bogatu tradiciju tiskara (Mostar, 1872.; Chicago 1946.) koje su pokrenuli i vodili hercegovački franjevci. Na čelu tiskare od 1999. je fra Ivan Ševo. Prostorije tiskare nalaze se u Rodoču pokraj Mostara. Asortiman grafičkih proizvoda koji nudi FRAM je bogat i kvalitetan. Tiskaju se knjige, plakati, prospekti, brošure, časopisi, letci, ali i razne vrste blokova, tiskanica i rokovnika te galanterija. Uvezuju se listovi, časopisi te knjige svih vrsta.

 FRAM-ZIRAL, tiskarsko-izdavačko poduzeće. Zbog različitih razloga, uglavnom praktične naravi, uprava Hercegovačke franjevačke provincije odlučila je 2004. ujediniti dva poduzeća u svome vlasništvu, tiskarsko poduzeće FRAM i izdavačko poduzeće ZIRAL. Otada se to ujedinjeno poduzeće vodi pod imenom FRAM-ZIRAL.

 FRAMA, Franjevačka mladež u Hercegovini. Prema talijanskom uzorku te na temelju iskustva iz Hrvatske franjevačke provincije i mladi su franjevci u Hercegovini početkom 1990.-ih pokrenuli FRAMU u Hercegovini. FRAMA je zapravo Franjevački svjetovni red (FSR) u novom izdanju, prilagođen mladeži. U Hercegovini je najprije FRAMA pokrenuta na Humcu (Ljubuški) 1992., potom na Š. Brijegu 1994., Tomislavgradu, Posušju, Grudama, Međugorju, Čitluku 1995., kao i u drugim središtima. Kroz program FRAME do sada su prošle tisuće mladića i djevojaka.

 Franjevačka bogoslovija u Mostaru otvorena je u franjevačkom samostanu 1895. Bila je to prva visokoškolska ustanova u Hercegovini, prethodnik današnjeg Sveučilišta u Mostaru. Prvi rektor Bogoslovije bio je fra Radoslav Glavaš St. Djelovala je do 1945. kada su je komunisti zatvorili, a neke profesore pobili ili utamničili. Kroz 50 godina postojanja bogoslovija je kao visokoškolsko, kulturno i znanstveno središte odgojila brojne naraštaje hercegovačkih franjevaca.

 Franjevačka galerija na Š. Brijegu ima svoje početke u samostanskoj riznici koja je otvorena 1979. Radi se o slikama starih majstora, crkvenom posuđu, ruhu i starim knjigama. Tijekom 1980.-ih u samostanskim su prostorijama priređivane različite izložbe, a samostan nabavlja umjetnička djela trajnijeg značaja. Konačno je 1990. dovršena zgrada u kojoj je uskoro otvoren stalni postav Franjevačke galerije Široki Brijeg. Osim već spomenute riznice stalni su postav sačinjavali izlošci slikara i kipara hrvatske moderne i suvremene umjetnosti, umjetnika naivne umjetnosti te djela avangardnih umjetnika. U trećem dijelu izložena su djela hercegovačkih slikara. Početkom Domovinskog rata stalni je postav maknut, a umjetnine su razmještene i pohranjene. Također je Galerija primila brojne umjetnine iz drugih muzeja i zbirki koji su bili ugroženi zbog ratnih djelovanja. Od otvorenja Galerije do danas priređene su brojne izložbe poznatih i manje poznatih umjetnika u galerijskim prostorima. Uz Galeriju je povezan i osnutak Akademije likovnih umjetnosti mostarskoga sveučilišta na Š. Brijegu.

 Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu. Po svom osamostaljenju od provincije Bosne Srebrene morali su hercegovački franjevci misliti i na vlastito sjemenište i gimnaziju. Odmah po dolasku u Hercegovinu (1844.) otvoreno je sjemenište sa školom na Čerigaju. God. 1848. prelazi na Š. Brijeg, u tek dijelom izgrađeni samostan. Od 1861. gimnazija je smještena u prostorijama istočnog krila samostana, a sjemenište je sagrađeno u produžetku istoga krila 1864./1865. Zbog skučenosti prostora valjalo je misliti na izgradnju novih prostorija. God. 1902. sagrađena je prva gimnazijalna zgrada, a onda 1924.-1927. nova, velika, impozantna zgrada gimnazije te sjemenište. Konvikt za vanjske đake otvoren je 1911., a zgrada mu je podignuta 1929./1930. Prva matura s pravom javnosti bila je u šk. god. 1917./1918., a Gimnazija dobiva pravo javnosti 1926. Rat je prekinuo i potpuno uništio rad te čuvene gimnazije koju su osnovali i vodili franjevci. U veljači 1945. komunisti su pobili većinu profesora, a u ratnim su djelovanjima teško stradale školske zgrade: knjižnica, zbirke, laboratoriji, muzej. Nakon rata zgrade su obnovljene te se u njima do danas odvija nastava državne srednje škole, a konvikt je pretvoren u đački dom. Gimnazija na Š. Brijegu dala je brojne naraštaje vrhunskih znanstvenika podrijetlom iz Hercegovine na različitim znanstvenim područjima.

 Franjevačka tiskara u Chicagu osnovana je 1946. Osnovni je razlog osnivanja franjevcima bilo to što u Domovini zbog komunističke torture nije bilo slobode tiska. Franjevci su sami izdavali nekoliko svojih časopisa i novina u toj tiskari, kao i brojne knjige na hrvatskom i engleskom jeziku. Osim toga i brojne su druge etničke zajednice u Americi tiskale svoje časopise, novine i knjige u Franjevačkoj tiskari. Nekoliko je puta tiskara osuvremenjivana, a danas djeluje smanjenim kapacitetom. Najduže je upravitelj Tiskare bio fra Celestin Raguž (1947.-1977.), a od 1982. do danas vodi je fra Pavao Maslać.

 franjevačka tiskara u Mostaru. Zalaganjem fra Franje Milićevića i biskupa fra Anđela Kraljevića u Mostaru je 1872. pored biskupskoga dvora s radom počela Tiskara poslanstva katoličkog u Hercegovini (Typographia Missionis catholicae in Hercegovina). Od 1876. tiskara seli iz spomenutog prostora i mijenja naziv u Tisak franjevački, a potom u Tiskara don Franje Milićevića. Kao takva odigrala je značajnu kulturnu ulogu u Mostaru i Hercegovini. Godine 1896. Milićević je izgubio tiskaru. Dvije godine kasnije nekoliko rodoljuba iz Mostara kupili su vrjednije stvari tiskare i osnovali Hrvatsku dioničku tiskaru. Ta je tiskara 1914. godine došla pod stečaj pa su je dioničari odlučili raspustiti. Hercegovačka franjevačka provincija kupila je glavne dijelove tiskare. Od 1918. tiskara se vodi pod nazivom Hrvatska tiskara Franjevačke provincije. Godine 1945. tiskara je nacionalizirana. Tiskala je razne bukvare, slovnice, kalendare, listove i knjige. Danas hercegovački franjevci imaju drugu tiskaru (v. FRAM i FRAM ZIRAL).

 Franjevački mučenici Hercegovačke franjevačke provincije. Iz mržnje na Katoličku crkvu partizani-komunisti ubili su tijekom Drugoga svjetskog rata, pogotovo pred kraj rata i kada je već bio završio, stotine katoličkih svećenika, redovnika i redovnica te tisuće i tisuće vjernika Hrvata. Među tim svećenicima je i 66 pobijenih hercegovačkih franjevaca – svećenika, braće laika i klerika. Prvi je stradao fra Stipan Naletilić, župnik u Kongori, 1942. No najstrašniji je pokolj izvršio Osmi dalmatinski korpus početkom veljače 1945. na Š. Brijegu: tu su ubili i u bunkeru zapalili 12 franjevaca, sve koji su nosili habit, od staraca do klerika. Evo njihovih imena: fra Marko Barbarić, fra Stanko Kraljević, fra Ivo Slišković, fra Krsto Kraljević, fra Arhanđeo Nuić, fra Dobroslav Šimović, fra Tadija Kožul, fra Borislav Pandžić, fra Žarko Leventić, fra Viktor Kosir, fra Stjepan Majić, fra Ljudevit Radoš. Potom je ubijeno i devet fratara koji su se do tada skrivali u električnoj hidrocentrali na rijeci Lištici: fra Bonifacije Majić, fra Fabijan Kordić, fra Radoslav Vukšić, fra Fabijan Paponja, fra Andrija Jelčić, fra Leonard Rupčić, fra Melhior Prlić, fra Miljenko Ivanković, fra Mariofil Sivrić. Tih dana su iz župnog ureda u Mostarskom Gracu odvedena šestorica franjevaca i uskoro ubijena: fra Augustin Zubac, fra Krešimir Pandžić, fra Roland Zlopaša, fra Rudo Jurić, fra Kornelije Sušac, fra Zvonko Grubišić. U župi Izbično ubijena su trojica: fra Marko Dragićević, fra Bono Andačić, fra Nevinko Mandić. Iz samostana u Mostaru odvedena su sedmorica fratara, ubijena i bačena u Neretvu: fra Leon Petrović (provincijal), fra Grgo Vasilj (gvardijan), fra Jozo Bencun, fra Bernardin Smoljan, fra Rafo Prusina, fra Kažimir Bebek, fra Nenad Pehar. U drugim mjestima ubijeni su sljedeći: fra Križan Galić, fra Makso Jurčić, fra Petar Sesar, fra Julije Kožul, fra Paško Martinac, fra Martin Sopta, fra Zdenko Zubac, fra Slobodan Lončar, fra Filip Gašpar, fra Ćiril Ivanković, fra Jako Križić, fra Vale Zovko, fra Andrija Topić. U bijegu pred partizanima na kraju rata uhvaćeni su i ubijeni na raznim mjestima: fra Bono Jelavić, fra Radoslav Glavaš Ml., fra Bruno Adamčik, fra Dane Čolak, fra Svetislav Markotić, fra Darinko Mikulić, fra Julijan Petrović, fra Lujo Milićević, fra Anđelko Nuić, fra Metod Puljić, fra Emil Stipić, fra Branko Sušak, fra Jenko Vasilj, fra Tihomir Zubac, fra Ante Majić. Brojni su se uspjeli spasiti bijegom u inozemstvo, a dobar broj onih koji su ostali mnoge su godine proveli u komunističkim kazamatima.

 Frohnleiten, župa i samostan u Austriji. Od 1967. duhovnu skrb u Frohnleitenu (Štajerska) na zamolbu biskupa iz Graza preuzeli su hercegovački franjevci te ostali ondje do danas. U vrijeme komunističke vlasti Frohnleiten je bio mjesto susreta proskribiranih franjevaca iz inozemstva s drugim franjevcima i rodbinom. Župa je inače veoma stara, osnovana je 1050. Do dolaska franjevaca njom su upravljali serviti.