Herceg, Mladen, odgojitelj, duhovnik (Crveni Grm k. Ljubuškoga, 1945.). Osnovnu školu završio u Crvenom Grmu i Ljubuškom, gimnaziju u Visokom i Dubrovniku, a teologiju u Sarajevu. Magistrirao u Rimu iz teologije na temu Ljubav kao temelj međuljudskih odnosa prema nauci II. vat. sabora. U Franjevački red stupio 1963. na Humcu, a za svećenika zaređen 1968. Djelovao kao odgojitelj i profesor sjemeništaraca, te kao odgojitelj i duhovnik bogoslova. Od 1981. do 1991. duhovnik je časnih sestara u Bijelom Polju. Priredio nekoliko knjiga duhovnih vježbi. Poznati je voditelj kontemplativnih duhovnih vježbi.

 Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM. Provincija je uspostavljena 1892., ali zapravo kao samostalna zajednica hercegovačkih franjevaca postoji od 1852., samo do 1892. pod imenom kustodije. Stvarni početci Provincije sežu zapravo u 1844., kada se skupina franjevaca podrijetlom iz Hercegovine odijelila od braće iz provincije Bosne Srebrene, kojoj su do tada pripadali, te iz matičnog samostana u Kreševu preselila u Hercegovinu. Upravo u to vrijeme bila se rasplamsala borba između apostolskog vikara fra Rafe Barišića i bosanskih franjevaca. Rješenje spora pridonijelo je bržoj uspostavi novoga apostolskog vikarijata u Hercegovini, kojemu je na čelo došao upravo Barišić, kao i odcjepljenju hercegovačkih franjevaca i uspostavi nove kustodije. Osim Hercegovine, koja je dotad pripadala kreševskom samostanu (distriktu), novom je vikarijatu i kustodiji pripao i duvanjski kraj, dotad dio fojničkog distrikta, kao i župa Roško Polje, dotad dio sutješkog distrikta. Razlog zbog čega su franjevci iz Hercegovine tražili odcjepljenje ležao je u zapuštenosti njihova rodnog kraja, u kojem već 300 godina nije bilo ni jednoga samostana, broj župa je bio premalen i teško su se opsluživale iz preudaljenih samostana u Bosni, a narod je katolički zbog toga živio u posvemašnjem neznanju i gotovo bez ikakva napretka. – Prvi je pothvat bila izgradnja samostana u novom sjedištu, na Širokom Brijegu. Uz tešku muku i odricanja franjevci su uspjeli u tome. Uz sve potrebite dozvole kamen temeljac novoga samostana na Š. Brijegu postavljen je 23. srpnja 1846. Kustodija hercegovačkih franjevaca službeno je proglašena samostalnom 1852. Potom je sagrađen samostan na Humcu i u nj smješten novicijat (1867.-1876.). Samostan u Mostaru sagrađen je 1890.-1894. Napredak je u svemu bio izvanredno dobar, što je sve utjecalo da je kustodija 1892. bila uzdignuta u provinciju. Franjevci su osnovali i svoju vlastitu gimnaziju na Š. Brijegu, kao i vlastito filozofsko-teološko učilište u Mostaru. Izdavali su i vlastite stručne i popularne časopise i knjige. Također su 1931. preuzeli skrb za hrvatske iseljenike u Americi, što čine do danas. God. 1940. dogotovljeni su samostani u Tomislavgradu i Konjicu. – Drugi svjetski rat ne samo da je prekinuo posvemašnji rast franjevaca i njihova puka, nego je gotovo uništio Provinciju. Komunisti su pobili čak 66 članova Provincije, brojni su drugi pobjegli preko granice, a brojni su u poraću čamili u zatvorima. Pa ipak se Provincija oporavila te 1970.-ih bila na vrhuncu, kako u brojčanom, tako u kvalitativnom smislu. Nažalost, počevši od 1960.-ih godina to su cvjetanje Provincije poremetili sukobi s Biskupskim ordinarijatom u Mostaru zbog pitanja nekih župa u Hercegovini. Sukob poznat javnosti kao »Hercegovački slučaj« nanio je mnogo zla Katoličkoj crkvi na našim prostorima. – U Domovinskom su ratu stradali neki crkveni objekti kojima upravljaju franjevci, osobito samostan u Konjicu, odakle je protjerana većina župljana. Slično je bilo i sa župom Blagaj, kojom su tada upravljali franjevci. Stradali su i samostani i župe Mostar i Slano. Danas provincija broji 198 članova, ima 5 samostana u Hercegovini, te još dva u Hrvatskoj (Zagreb i Slano) i jedan u Americi (Chicago). Uz samostanske župe upravljaju s još 24 župe u Hercegovini i jednom kapelanijom (Masna Luka). Od 1968. franjevci djeluju u misijama u Africi, u državi Kongo (ukupno sedam franjevaca) i u najnovije vrijeme u Namibiji (1 franjevac). Od 1967. do danas djeluju u austrijskoj župi Frohnleiten, a od 1953. (službeno od 1961.) u hrvatskim misijama u Švicarskoj (danas tamo ima 14 misija) te u dvije hrvatske misije u Njemačkoj. K tome pomažu kao župnici na nekoliko njemačkih i švicarskih župa. Od 1991. do 2004. hercegovački su fratri bili nazočni u Albaniji te tamo djelovali na oporavku katoličkoga pučanstva nakon desetljeća strašne komunističke diktature. God. 2003. preuzeli su dvije župe u Lici na zamolbu gospićko-senjskog biskupa dr. Mile Bogovića. U Americi i Kanadi djeluju na 14 župa, a u međuvremenu su djelovali još na 7 župa. Gotovo polovica članova djeluje, dakle, izvan Provincije! Franjevci izdaju mjesečni list Naša ognjišta u Tomislavgradu, godišnjak Kršni zavičaj na Humcu, službeno glasilo Mir i dobro u Mostaru, mjesečnik Glas mira u Međugorju. Imaju četiri izdavačke kuće: Naša ognjišta, Informativni centar »Mir« Međugorje, Zavičajna knjižnica i ZIRAL, koji je do 1991. djelovao u inozemstvu. K tome vode Radiopostaju »Mir« Međugorje, najslušaniju radiopostaju u BiH. U Americi izdaju godišnjak Hrvatski kalendar i tromjesečnik Kustodijski vjesnik, a u Švicarskoj tromjesečnik MOVIS. Neprocjenjiva je količina humanitarne pomoći koju su franjevci priskrbili i proslijedili tijekom Domovinskog rata, osobito preko prijatelja Međugorja. Nažalost franjevci nakon Drugoga svjetskog rata nisu uspjeli obnoviti svoje uništene odgojne ustanove. Njihovi su se kandidati školovali na raznim stranama, a osobito je u pomoć pritekla provincija Bosna Srebrena.

  Hercegovački bosiljak, povijesno-knjiženi list pokrenut 1883. Izdavao ga je Stjepan Matković, a uređivao Franjo Milićević. Tiskan je dvaput mjesečno, latinicom i ćirilicom, u tiskari Franje Milićevića. Od 1884. izlazi kao Novi hercegovački bosiljak.

 »Hercegovački slučaj«, sukob biskupa i franjevaca u Hercegovini. Mostarsko-duvanjski biskup dr. Petar Čule po izlasku iz komunističkog zatvora želio je urediti pitanje župa u Biskupiji. Uspjelo mu je da Kongregacija za raširenje vjere 1965. opozove dekret o razdiobi župa iz 1923. te u biti opet stavi na snagu dekret iz 1899. Franjevci su tako »sad za sad« trebali predati biskupu na slobodno raspolaganje pet župa u Hercegovini. Iako su se oni 1968. povukli s tih župa, slučaj nije riješen: svjetovni svećenici zbog pobune naroda nisu uspjeli preuzeti tri župe, a u njih su se naknadno vratili franjevci. Nakon 10 godina pregovaranja i 8 godina pobune puka u tri župe, Sveta je stolica izdala 1975. dekret Romanis pontificibus, koji je trebao riješiti nastali spor. Franjevci po savjesti nisu mogli prihvatiti taj dekret jer su držali da se »protivi istini, ne poštuje prirodnu pravičnost, izravno nanosi štetu narodu Božjem i ruši ugled Crkve«. Zbog toga je uprava Provincije 1976. bila smijenjena. Od tada Provincijom upravlja general Franjevačkog reda preko svojih delegata. Zabranjeno je održavanje kapitula, trogodišnjih »sabora« jedne provincije. Neko vrijeme nije bilo dopušteno ni primanje novih kandidata. Konačno je 2001. održan provincijski kapitul, a Uprava Franjevačkog reda dopustila je da Provincija normalno djeluje. – Slučaj je oživio podjelom Mostara na dva dijela 1980., te pogotovo 1993. kada su osnovane četiri nove župe u gradu. Neki franjevci su samovoljno ostali na prostoru koji je biskup oduzeo franjevačkoj župi. U Čapljini je bilo burno 1996. kada su se franjevci povukli sa župe, a narod zazidao crkvu. Neki su se franjevci na svoju ruku vratili u Čapljinu, Tepčiće-Slipčiće, Bunu (Blagaj), ili otprije djelovali u Grudama, Mostarskom Gracu, Mostaru i Crnču, pa su zbog toga otpušteni iz Franjevačkog reda i suspendirani »a divinis«.

 Hercegovina franciscana, list za nutarnji život i veze članova Hercegovačke franjevačke provincije. Pokrenut je 1935. List je donosio vijesti iz života i rada Provincije, iznosio mišljenja o glavnim pitanjima i davao upute kakve stavove zauzeti u važnim trenucima. Do 1944. tiskano je šest svezaka toga lista.

 HIŠAK (Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi), krovna udruga hrvatskih škola u Americi i Kanadi. Ustanova je osnovana 1974. na inicijativu hercegovačkog franjevca fra Ljube Krasića. Do 1978. u HIŠAK je bilo učlanjeno 55 škola u Americi i Kanadi, a tada im se priključilo i 12 škola iz Australije. Središnji odbor redovito je organizirao seminare za učitelje u hrvatskim školama, a HIŠAK je izdao i preko 20 udžbenika, priručnika i drugih pomagala za hrvatske škole. Neki su doživjeli i više izdanja. Danas hrvatske škole djeluju manje-više samostalno, koristeći često udžbenike iz Domovine, kao i one HIŠAK-ovih autora. Naglasak se u školama stavlja na učenje hrvatskog jezika, kulture i narodnih plesova. Danas je u HIŠAK učlanjeno oko 30 škola s oko 2.700 učenika.

 Hrkać, Serafin, profesor, latinist (Izbično, 1942). Osnovnu školu završio u Izbičnu i na Š. Brijegu, gimnaziju u Sinju i Dubrovniku, a filozofiju i teologiju u Sarajevu i Rimu. U Franjevački red primljen 1960., za svećenika zaređen 1966. Fakultet klasične filologije završio u Rimu, gdje je 1976. doktorirao disertacijom De vita et operibus Nicolai Modrussiensis »De mortalium felicitate dialogus« (editio critica cum fontibus). Predavao grčki i latinski jezik na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Splitu od 1971., a 1973.-1987. na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Potom je knjižničar samostanske knjižnice na Š. Brijegu, te profesor u novicijatu na Humcu. Od 1990. predaje latinski jezik na Pravnom fakultetu u Mostaru, a od 1995. latinski i filozofiju odgoja na Pedagoškom fakultetu u Mostaru. Uz nastavni rad bavi se prevodilačkim i istraživačkim radom iz filologije, filozofije i leksikografije. Plod toga rada su neki tiskani radovi i neki pripremljeni za objavljivanje. Surađuje u stručnim časopisima. Drugi doktorat postigao 1996. na Sveučilištu u Sarajevu disertacijom Izlaganje o univerzalijama u djelu Antuna Žderića »Enchyridion in universam aristotelico-scoticam logicam«. God. 2002. izabran je za člana ANU BiH.

 Hrvatska franjevačka arheološka zbirka Sv. Stjepana Prvomučenika u Gorici. Pod vodstvom fra Ante Marića, ondašnjeg župnika u Gorici, Zbirka je osnovana 2000., a 2001. je i pravno zaživjela. Vlasnici Zbirke su Hercegovačka franjevačka provincija (zastupana po samostanu na Humcu), te Vlada Zapadnohercegovačke županije. Svrha je Zbirke istraživanje, prezentiranje i zaštita izvanredno zanimljivih arheoloških lokaliteta na groblju, uz staru crkvu, te iznad groblja (Grotuša). Do sada je obnovljena i zaštićena stara župna crkva iz 1856., te brojni stariji nalazi, primjerice krstionica iz 4. do 6. st. i ostatci kasnoantičke crkve. Pokretni nalazi smještaju se u za to prilagođene prostorije u starome župnom uredu.

 Hrvatska franjevačka Kustodija Sv. Obitelji za Ameriku i Kanadu. Prvi hrvatski franjevac koji je došao u Ameriku djelovati među tamo odseljenim Hrvatima bio je fra Gaudencije Gorše. Bilo je to 1900. Nakon njega su došli i drugi franjevci iz Hrvatske. Kako bi njihovo djelovanje postalo što usklađenije, oni su skupa sa slovenskim i slovačkim franjevcima 1912. osnovali Komesarijat sv. Križa sa sjedištem u Lemontu, Illinois. Hrvatski su se franjevci osamostalili 1926. te osnovali svoju vlastitu zajednicu pod imenom Komesarijat Sv. Obitelji. Za Komesarijat su se trebale brinuti sve hrvatske provincije iz Domovine. Prema dogovoru franjevačkih provincijala na sastanku u Karlovcu 1930. brigu za Komesarijat od 1931. preuzela je Hercegovačka franjevačka provincija, jer druge provincije za to nisu bile spremne. Tako je i najveći dio svećenika-franjevaca koji su djelovali u Komesarijatu (poslije prozvanom kustodijom) bio iz Hercegovine. Do danas je u Komesarijatu/Kustodiji djelovalo preko 120 franjevaca, od čega je tek mali broj bio iz drugih provincija, ili pak rođen u Americi. Komesarijat je 1969. preimenovan u kustodiju, u skladu sa zakonodavstvom Franjevačkog reda. Neko je vrijeme, zbog različitih razloga (rat, »Hercegovački slučaj«) Kustodija bila pod izravnom upravom generala Franjevačkog reda u Rimu. Danas je opet pod upravom Hercegovačke franjevačke provincije, ali redovito je imala i ima velik stupanj samostalnosti. – Franjevci u Americi od 1944. imaju svoj središnji samostan u Chicagu, a imali su i dvije rezidencije: jednu u Beaver Fallsu (Pennsylvania), drugu u Gulf Breezeu (Florida). Obje rezidencije u međuvremenu su prodane. Do danas su franjevci upravljali s 21 župom u Americi i Kanadi, od kojih su najveći dio sami i utemeljili. Iz nekih su se u međuvremenu povukli, tako da danas djeluju ukupno na 14 župa. Osim dušobrižničke, franjevci su razvili i bogatu kulturnu djelatnost. Izdavali su godišnjak Hrvatski kalendar (od 1944. do danas), mjesečnik Hrvatski katolički glasnik (1942.-1994.) i tjednik Danicu (1945.-1990.). Osim toga pokrenuli su Hrvatski izdavački zavod »Croatia« i Hrvatski povijesni institut u kojima su izdane brojne knjige povijesnog, filozofskog, teološkog i općenito znanstvenog karaktera. Izdavačka kuća ZIRAL također je vezana za franjevce u Americi, jer joj je sjedište najviše bilo u Chicagu. Od 1995. sjedište ZIRAL-a je u Mostaru. God. 1975. franjevci su utemeljili Hrvatski etnički institut u Chicagu u kojem se skuplja izvorna građa o hrvatskim župama i drugim udrugama u Americi i Kanadi. Od 1946. do danas imaju i svoju vlastitu tiskaru u Chicagu. Također franjevci stoje iza utemeljenja HIŠAK-a (Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi). – Danas Kustodija ima oko 30 svećenika-franjevaca, od kojih je oko 20 djelatnih. Kustodijom upravlja kustos sa četvoricom savjetnika. Na čikaškom groblju Holy Sepulchre uređena je franjevačka grobnica. Do sada je tu pokopano gotovo 40 franjevaca. Prijatelj franjevaca i najveći hrvatski kipar Ivan Meštrović izradio je spomenik za franjevačku grobnicu, koji predstavlja preminuće sv. Franje. U Chicagu je 2000. izdana spomen-knjiga u povodu 100. obljetnice dolaska prvoga franjevca u Ameriku, pod naslovom »Stoljeće vjernosti – A Century of Fidelity«.

 Hrvatske seljačke škole. Godine 1911. fra Didak Buntić je predložio da se u svakom selu nađe po jedna pismena osoba koja bi podučavala ostale čitati i pisati. Početkom 1912. osnovano je 5 takvih škola, a koncem iste godine 18. Pred crkvom na Širokom Brijegu krajem spomenute godine ispit je polagalo tisuću učenika. Provincijal fra David Nevistić preporučio je 1916. franjevcima da pomažu te škole i uvedu ih u sve župe. Naredne godine seljačke škole su bile otvorene u gotovo svim župama u Hercegovini.

 Hrvatski etnički institut (HEI) osnovali su franjevci Hrvatske franjevačke kustodije u Chicagu 1975. Svrha je Instituta s jedne strane prikupljanje vrijedne građe vezane za povijest Hrvata u Americi i Kanadi, a s druge promicanje hrvatske povijesti, kulture, knjige i baštine. Institut je uspio skupiti lijep broj građe svih vrsta, ali najvrjedniji je svakako arhiv koji čuva značajne podatke o hrvatskim župama, kao i o drugim hrvatskim organizacijama u Americi i Kanadi. Velike zasluge za to pripadaju fra Ljubi Krasiću, upravitelju Instituta i marljivom skupljaču hrvatske baštine. Osim arhiva Institut ima i bogatu knjižnicu, u kojoj se čuvaju brojne hrvatske tiskovine izdane u Americi. Također se tu nalazi i etnološka zbirka te Kolekcija o Međugorju. U Knjižari HEI-a mogu se nabaviti vrijedna izdanja iz Domovine i iseljeništva.

Hrvatski intelektualni krug ’04 (HIK ’04) neovisna je skupina hrvatskih intelektualaca iz BiH osnovana u Mostaru 2004. uz potporu krovnih hrvatskih udruga u BiH. Njegov je idejni začetnik mr. fra Miljenko Stojić. U javnost je izišao 30. siječnja 2004. Deklaracijom koja upozorava na sveopće političko, gospodarsko, društveno, kulturno, jezično, obrazovno i civilizacijsko zatiranje Hrvata u BiH.

 Hrvatski izdavački zavod »Croatia«, izdavačko poduzeće hrvatskih franjevaca u Americi. Zavod je osnovao poznati franjevac i povjesnik dr. fra Dominik Mandić 1953. u Chicagu. Svrha je bila izdavanje knjiga o Hrvatskoj i Hrvatima, osobito na engleskom jeziku i upoznavanje svijeta s hrvatskom problematikom. Iako je Zavod djelovao samo dvije godine, do 1955., izdao je desetak vrijednih knjiga, a najvrjedniji je svakako zbornik o hrvatskoj povijesti na engleskom jeziku, na kojem su radili ponajbolji hrvatski povjesnici u inozemstvu, pod naslovom The Croatian Nation in Its Struggle for Freedom and Independence (Hrvatski narod u borbi za slobodu i nezavisnost), Chicago, 1955.

 Hrvatski kalendar, godišnjak u Americi. Kalendar je počevši od 1924. u New Yorku izdavao Ivan Krešić, a nosio je naslov Koledar. God. 1944. od njega su ga kupili franjevci Hrvatskog franjevačkog komesarijata (poslije kustodije) te ga izdaju do danas. Kroz čitavo to vrijeme Kalendar objavljuje podatke o Hrvatima u Americi, o hrvatskim župama, ali objavljuje također zanimljive priče, pjesme, povijesne i druge oglede. Kakvoća štiva je na zavidnoj visini. Usmjerenje je kroz čitavo razdoblje bilo izrazito prohrvatsko. Velik broj hrvatskih književnika, pjesnika, povjesničara, kao i teoloških, filozofskih i drugih stručnjaka desetljećima je objavljivao svoje radove na stranica Kalendara.

 Hrvatski katolički glasnik, časopis. Časopis su počeli izdavati franjevci Hrvatskoga franjevačkog komisarijata (sada kustodije) u Chicagu 1942. Izlazio je sve do 1994. mjesečno, a osobito je vrijedno bilo njegovo izlaženje u poratno doba, kada su u Domovini komunisti zabranili izdavanje katoličkoga tiska. Sadržaj Glasnika uglavnom je bio vjerske i duhovne naravi, makar je i on odisao hrvatskim duhom i širio ideje slobodne i nezavisne Hrvatske. Glasnik je prestao izlaziti 1994. Kao svojevrsni nadomjestak za Glasnik Kustodija je ponudila dvomjesečnik Kustodijski glasnik, koji izlazi do danas. Od 2004. je tromjesečnik.

Hrvatski povijesni institut (HPI), izdavačka kuća u Americi. Nakon gašenja Hrvatskoga izdavačkog zavoda »Croatia« 1955,. iste je godine dr. fra Dominik Mandić u Chicagu utemeljio HPI. Svrha mu je bila prikupljanje novčanih sredstava i izdavanje knjiga poglavito povijesnog sadržaja u inozemstvu, jer je to u Domovini bilo nemoguće. God. 1963. u Rimu je osnovana istoimena ustanova (dr. fra Dionizije Lasić), pa se čikaški Institut dogovorno »stopio« s rimskim. Većina najpoznatijih povijesnih djela dr. D. Mandića tiskana su upravo u izdanju HPI, osobito »trilogija« o povijesti Bosne i Hercegovine. Institut se ugasio sam od sebe početkom 1970-ih godina. Izdavačku djelatnost nastavio je ZIRAL.

 Hrvatski tjednik Danica v. Danica.

 Hrvoje, pjevačko društvo. Pod vodstvom hercegovačkih franjevaca 1888. osnovano je pjevačko društvo po uzoru na različita pjevačka društva u Austrougarskoj Monarhiji, koje je pjevalo i izvan crkve. Istom 1897. građanska vlast ga je odobrila pod imenom Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo »Hrvoje«.

 Humac, franjevački samostan i župa, kod Ljubuškog. Sve do 1855. područje ove župe pripada župi Veljaci. Te je godine osamostaljena župa Humac s velikim brojem naselja na širokom prostoru. Međutim i znatno ranije na tom prostoru postojao je franjevački samostan, u današnjem Ljubuškom. Srušili su ga Turci 1563., tijekom potrage za biskupom duvanjskim fra Danijelom Glasnovićem. Fratri bježe u Zaostrog, gdje osnivaju novi samostan, odakle se dušobrižnički skrbe za malobrojni preostali puk u Ljubuškom. Konačno, nakon Požarevačkog mira, brigu za taj puk preuzima samostan u Kreševu. Sjedište župe je od 1743. u Veljacima. Najprije je to bilo u malenoj župnoj kući koju je 1858. sagradio prvi humački župnik fra Jozo Cigić na imanju što ga je još 1850. kupio ondašnji veljački župnik, a kasniji biskup fra Anđeo Kraljević. Ta je kuća, ipak, bila samo privremeno rješenje; razmišljalo se o gradnji samostana. S gradnjom se otpočelo 1867. Zapadno krilo dovršeno je 1876., a istočno potpuno tek 1895. Župni ured također je premješten u samostan. Samostan je poslije nadograđivan, a teško je bio oštećen u II. svj. ratu. Južno i istočno krilo obnovljeno je 1958.-1961., a zapadno 1965.-1967. Crkva Sv. Ante sagrađena je 1869. u sklopu samostanskog kompleksa. Koristi se do danas. Temeljito je obnovljena 1958.-1961. Zvonik je izgrađen kad i crkva, a 1970. je nadograđen i obnovljen. U novije vrijeme (1987.-1989.) sagrađena je uz staru crkvu nova i suvremena crkva, ali je gradnja izvedena veoma loše, pa je gotovo neuporabljiva. God. 2003. započela je temeljita rekonstrukcija te crkve. Župa ima čak 9 podružnih crkava. Brojčano je stalno rasla unatoč iseljavanju, poglavito zbog rasta općinskog središta Ljubuškog. God. 1975. brojila je 10.837 župljana, 1991. 10.800, a 2002. 12.700 župljana. Zanimljivo je da je u samostanu otvoren i prvi muzej u BiH (1884.). Posve nove prostorije za muzej uređene su u novije vrijeme (2001./2002.) u podrumskom dijelu. Muzej je najpoznatiji po znamenitoj Humačkoj ploči iz 11. stoljeća pisanoj bosančicom s primjesom starije glagoljice. U najnovije vrijeme u samostanu je otvorena vrijedna umjetnička zbirka na temu »Majka«.