Ilić, Žarko, franjevac, urednik (Zvirići, 1934). Osnovnu školu završio u Zvirićima, Bijači i Ljubuškom, srednju u Splitu i Visokom, a teologiju u Sarajevu. Franjevački habit obukao 1954, a za svećenika zaređen 1962. Djelovao na nekoliko hercegovačkih župa (Mostar, Čapljina, Drinovci, Š. Brijeg, Veljaci, Humac). Kao župnik u Drinovcima 1968. pokrenuo župni list, koji je od 1970. prerastao u popularni godišnjak Kršni zavičaj. Urednik mu je do danas. Objavio brojne članke u Kršnom zavičaju i nekim drugim glasilima, sudjelovao svojim stručnim radovima na nekim znanstvenim skupovima te objavio četiri knjige. Jedna od njih je popis katoličkog svećenstva i redovništva rođenog u Hercegovini pod naslovom Hercegovina u Crkvi (1974).

 Informativni centar »Mir« Međugorje. Zbog milijunskoga mnoštva hodočasnika koje je počevši od 1981. prošlo kroz Međugorje ili se zanima za fenomen Međugorja franjevci su 1993. osnovali spomenuti Centar. U sklopu Centra djeluju Radiopostaja »Mir« Međugorje, izdavački odjel, odjel za informiranje i organizaciju, internet stranice (www.medjugorje.hr), odjel za prihvat hodočasnika, računovodstveni odjel. Danas se radio program emitira 24 sata na dan preko odašiljačâ i satelita. Centar skrbi i za Društvo vodiča za hodočasnike u župi Međugorje.

 IVANČIĆ, Gaudencije, odgojitelj, uznik (Grabovica, 1900. – Humac, 1986.). Pučku školu završio je u Grabovici, gimnaziju na Š. Brijegu, a studij filozofije i teologije u Zagrebu i Breslauu. Predavao sviranje i pjevanje na širokobriješkoj gimnaziji. Nastavlja studij u Beču gdje doktorira iz teologije disertacijom Der heilige Cyrillus von Jerusalem als Exeget. Godine 1931. polaže prvi rigoroz u Beču, a druga dva, zbog poteškoća s putovnicom, polaže u Zagrebu. Poslije Drugog svjetskog rata u dva navrata biva zatvaran. Osuđen je na deset godina zatvora, izdržao 6 u Mostaru i Zenici (1952.-1958.). Nakon toga vrši svećeničku službu u Mostaru, Čapljini i u Bijelom Polju kod časnih sestara. Vršio je službe samostanskog vikara, nastavnika glazbe, vjeroučitelja, duhovnika i ispovjednika.

 Ivanković, Nikola, dušobrižnik, mučenik (Predgrađe/Ljubuški, 1888. – Ljubuški, 1952.). Osnovnu školu završio u Ljubuškom, gimnaziju na Š. Brijegu, a bogosloviju u Mostaru i Asizu. U Franjevački red stupio je 1908., a za svećenika zaređen 1913. Od 1918. do 1921. studira u Beču klasičnu filologiju, a zatim do 1928. predaje latinski i grčki na širokobriješkoj gimnaziji. Potom je župnik na Čerinu, Drinovcima i Jablanici. Spašavao je srpske zarobljenike od smrti. Pred kraj rata povukao se u Sarajevo, gdje je bio vojni kapelan. Nekoliko je mjeseci u partizanskom zarobljeništvu, a 1946. osuđen je na 7-godišnju robiju, posve nevin. Do 1951. u zatvoru u Zenici. Potom je pušten, ali opet uhićen 1952., mučen i od zlostavljanja preminuo na putu od Ljubuškoga u Mostar.

 Izbično, župa. Župa se osamostalila 1917. godine odvajanjem od matične župe Š. Brijeg. Župni stan sagrađen je 1923. Stradao je u ratu, a obnovljen 1956. Župnu je crkvu sa župljanima sagradio župnik fra Željko Zadro 1964.-1966. Župnu kuću i crkvu temeljito je obnovio župnik fra Dinko Maslać 1980./81. Područje župe obilježeno je velikim iseljavanjem pučanstva. Tako je župa 1975. imala 1.350 župljana, 1991. 876, a 2002. oko 600 župljana.