NALETILIĆ, Stipan, franjevac, mučenik (Lise, 1907. – Rilić na Ljubuši, 1942.). Bogosloviju učio u Mostaru i Fribourgu (Švicarska). U Franjevački red primljen je 1927., a za svećenika zaređen 1934. Kao kapelan djelovao na Humcu i Tomislavgradu, a kao župnik u Kongori (1938. – 42.). U noći između 23. i 24. V. 1942. odveden iz župnog stana u Kongori i kod Kukavičjeg jezera blizu Rilića na planini Ljubuši (između Duvna i Kupresa) mučen i ubijen. Četnici su ga razapeli između dvije bukve i pod njim naložili vatru te je izgorio. Prvi je mučenik Hercegovačke franjevačke provincije u II. svjetskom ratu.

 Narodna sloboda, list za politiku, prosvjetu i gospodarstvo, glasilo Hrvatske pučke stranke za Hercegovinu. Izlazio 1919. – 1932. Pokrenuli su ga hercegovački franjevci, koji su ga uglavnom i uređivali te u njemu često pisali. Iscrpan je izvor za prilike i događaje u Hercegovini u to doba. Uređivali su ga Ivo Franjo Knaflič i fra Dominik Mandić. Tiskan je dvaput tjedno u Mostaru.

 Naša ognjišta, list i izdavačka kuća. Franjevci u Tomislavgradu, na čelu s gvardijanom i župnikom fra Ferdom Vlašićem, pokrenuli su list Naša ognjišta 1971. U početku je to bio list lokalnog karaktera, ali je uskoro primljen od katolika na prostoru čitave Hercegovine, pa i Bosne, i Hrvatske, jer još od rata nije bilo katoličkog lista na području BiH. List izlazi mjesečno uz dva dvomjesečnika. God. 1981. bilo je zabranjeno izdavanje Lista, jer se komunističkim vlastima nije sviđao slobodarski duh koji je List širio među hrvatskim katoličkim pučanstvom. No franjevci su mu promijenili ime u Sveta baština i List je tako i dalje izlazio. S demokratskim promjenama (1990.) opet mu je vraćeno staro ime Naša ognjišta. U »Knjižnici Naših ognjišta« franjevci u Tomislavgradu izdali su dosad oko 180 knjiga različitoga sadržaja. Ta izdavačka kuća ima danas i svoje vlastite knjižare: u Tomislavgradu, Š. Brijegu i Grudama. Dugogodišnji urednik i ravnatelj Naših ognjišta bio je poznati franjevac i uznik fra Ferdo Vlašić. Već dugi niz godina uređuje ga i uspješno vodi fra Gabrijel Mioč.

 Nevistić, David, provincijal, urednik (Kolo kod Tomislavgrada, 1871. – Sarajevo, 1922.). U Franjevački red je primljen 1889., a za svećenika zaređen 1895. Bio je utemeljitelj, urednik i suradnik u listu Kršćanska obitelj. Izdao je knjigu Duša i srce katoličke Crkve. Obnašao je sljedeće službe: župnik u Posušju (1906. – 09.), gvardijan i župnik u Mostaru (1909./10.), župnik u Šuici (1910. – 14.), gvardijan na Humcu (1914. – 16.). Službu provincijala Hercegovačke franjevačke provincije obnašao je 1916. – 1919. Nakon toga, do smrti (1919. – 22.) bio je župnik u Međugorju. Pokopan je na groblju Šoinovac u Mostaru.

 New York, hrvatska župa. U srcu srca svijeta, Manhattana, smještena je župna crkva i kuća s potrebitim dvoranama hrvatske župe u New Yorku. Župu od njezina utemeljenja 1913. do danas vode franjevci Hrvatske franjevačke kustodije. Župu je osnovao fra Irenej Petričak kupivši sa župljanima malenu crkvicu na 50. ulici i 11. aveniji. Nakon 60 godina franjevci su od Newyorške nadbiskupije dobili prekrasnu crkvu na 41. ulici i 10. aveniji. U nju su preselili 1974. te otada temeljito uredili crkvu, župnu kuću, Hrvatski centar i svečanu župnu dvoranu. God. 1973. župnik fra Mladen Čuvalo kupio je sa župljanima veliki prekrasni komad zemlje u New Jersyju koji je preuređen u Hrvatsku zemlju te se koristi za velike piknike, turnire i sl. U župi od 1974. djeluje i dopunska Hrvatska škola. Župa danas na popisu ima oko 3500 hrvatskih obitelji te obuhvaća ogroman prostor država New York, New Jersey, Pennsylvania i Connecticut.

 Nikić, Andrija, povjesničar, profesor (Ružići, 1942.). Pučku školu završio je u Ružićima i Klobuku, gimnaziju u Sinju i Zagrebu, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Rimu. U Franjevački red stupio 1959., a za svećenika zaređen 1968. Doktorirao je 1971. na Antonianumu u Rimu s temom La separazione dei francescani nati in Erzegovina dalla provincia di Bosnia e l’istituzione della loro Custodia. Završio studij paleografije i diplomatike, arhivistiku i knjižničarstvo. U Provinciji djeluje u dušobrižništvu te kao arhivar i knjižničar središnje franjevačke knjižnice u Mostaru. Objavio je bezbroj knjiga i članaka povijesne tematike, osobito vezanih za povijest BiH te franjevaca. Za svoj rad dobio je 1989. počasni doktorat za knjižničarstvo od Sveučilišta u Missouriju (SAD). Od 1997. predaje na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Od 1971. vodi Zavičajnu knjižnicu »Život i svjedočanstva«, u kojoj je do danas izdano preko 80 knjiga, uglavnom fra Andrijinih. Predsjednik je HKD »Napredak« – ogranak Mostar te urednik »Napretkove« Knjižnice (Mostar), u kojoj je izdano preko 40 knjiga.

 Norval, hrvatska župa u Kanadi. Povijest hrvatske zajednice na Norvalu u blizini Toronta počinje s god. 1977. kada su tu hrvatski iseljenici kupili golemi komad zemlje (64 hektara) u želji da tu dođu franjevci i osnuju župu. Zbog protivljenja hrvatskih svjetovnih svećenika Hrvatski centar na Norvalu službeno je od strane hamiltonskog biskupa priznat tek 1988., a franjevci su dobili ovlasti župnika. Na Centru se nalazi župna kuća, velika višenamjenska dvorana koja još uvijek služi i kao crkva, a u blizini i kuća za časne sestre, u kojoj se nalazi i kapelica za svakodnevne obrede. Kupio ju je prvi župnik fra Ljubo Krasić 1987., dok su ostale zgrade već prije bile dogotovljene. Na travnjacima se održavaju piknici i nogometni turniri. Sagrađen je i bazen za kupanje. Upravo se započinje s izgradnjom velebne crkve.

 Nuić, Anđeo, provincijal, arheolog (Drinovci, 1850. – Konjic, 1916.). Studirao je u Italiji. Djelovao je na različitim župama u Hercegovini. Na Humcu je otvorio prvi muzej u BiH (1884.), godinu dana prije osnutka Zemaljskog muzeja u Sarajevu te u nj smjestio vrijedne nalaze. U Tomislavgradu je kao župnik 1897. »otkrio« ostatke rimskoga foruma i svetišta te o tome obavijestio dr. Carla Patscha. Poslije je s njim nadgledao iskopavanje. Istakao se i u širenju glazbe u Hercegovini. Bavio se fotografijom. Poznat je po skupljanju narodnoga blaga. Od 1904. do 1907. bio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Danas je među pukom najpoznatiji po Molitveniku fra Anđela Nuića, koji je do danas izišao u 22 izdanja i vjerojatno preko 300.000 primjeraka.

 Nuić, Pio, arhitekt (Drinovci, 1910. – Mostar, 1988.). Osnovnu školu pohađao u Drinovcima, gimnaziju na Š. Brijegu, bogoslovlje u Mostaru. U Franjevački red stupio 1928., a za svećenika zaređen 1934. U Beču je 1939. diplomirao Građevinsku akademiju. Potom je profesor crkvene umjetnosti na bogosloviji u Mostaru, a za vrijeme rata predaje matematiku u državnim srednjim školama. God. 1945. oko 4 mjeseca provodi u pritvoru. Vratio se s 40 kg težine! Čitav svećenički život proveo je u Mostaru. Projektirao je 30-ak crkava i kapela (16 novih crkava), 20-ak župnih kuća i kuća časnih sestara, brojne druge objekte modernizirao ili preuređivao. Bavio se i fotografijom.

 Nuić, Viktor, crkveni pravnik, graditelj (Drinovci, 1936.). Osnovnu školu završio je u Drinovcima, srednju u Zagrebu, Petrovaradinu, Splitu i Visokom, bogosloviju u Sarajevu. U Franjevački red stupio 1953., a za svećenika zaređen 1962. Postigao doktorat iz crkvenog prava na Antonianumu u Rimu 1967. disertacijom Notio christiana iuris naturalis in notionibus naturae et iuris fundata. Djelovao kao tajnik Provincije i urednik službenog glasila Mir i dobro, zamjenik generalnog delegata (1976. – 77.) te savjetnik gen. vicedelegata (do 1980.). Potom je u Njemačkoj i Švicarskoj. Kratko vrijeme bio urednik Naših ognjišta (1988./89.). Vodio izgradnju crkve i samostana hercegovačkih franjevaca u Dubravi, Zagreb (1992. – 95.), u kojem živi do danas. Napisao više knjiga i članaka crkveno-pravne i povijesne naravi, osobito vezano za »hercegovački slučaj« i Gospina ukazanja u Međugorju. Neke su mu knjige prevedene na strane jezike.