Zaštitnik Sv. Franjo Asiški

www.posuski-gradac.com

            U svim šematizmima stoji da se župa Posuški Gradac - zbog velike udaljenosti i naglo rastućeg broja vjernika -odcijepila od matične župe Posušje 1888. Međutim, u matičnim knjigama župe Gradac podatci se upisuju već od 1887., a na početnoj stranici triju prvih matica stoji i da župa stvarno postoji već od te godine. Tako npr. na početku Matice rođenih, sv.1, stoji:

      »ZAPISNIK

za upisivanje rođenih i kršćenih župe Gradac Posuški

ustanovljene od Presv.G.O. Paškala Buconjića

Biskupa Mostarsko-Duvanjskog

u suglasju dogovornom starešinstva Reda Sv. Frane

Čuvodržave Hercegovačke dne 28. travnja 1887.

odobrava se i zakonitim proglasuje se.

    (pečat)                                                            Gradac, 9. lipnja 1889.

                                                  o.Augustin Zubac, bisk.tajnik«

            Sličan natpis nalazi se i na početnim stranicama prvih svezaka matica umrlih i vjenčanih. Inače je župni arhiv vrlo dobro sačuvan: osim spomenutih matica od osnutka župe do danas sačuvani su i dokumenti sve od 1900. do danas (te dokumente uz pomoć suradnika složio sam u studenom 1996. i poredao u registarske kutije - 26 kutija do danas -, a na svakoj kutiji je natpis »Spisi župnog ureda Posuški Gradac«). U arhivu se čuvaju i neke druge vrijedne stvari, kao npr. popisi stanovništva po selima ove župe iz 1899. i 1900., rukopisi župnika fra Milivoja Bebeka, te posuškog kapelana fra Bernarda Katića iz 1943. o prvom zaposjednuću Posušja od strane partizana, te o četničkim zlodjelima. Kronika je novijeg datuma, tek od 1967., ali je vođena bez prekida. Treba napomenuti da su matice i ovdje bile otuđene od strane komunističke vlasti u prosincu 1944., ali su vraćene u ožujku 1992.

            Budući da se, dakle, u maticama navodi i točan datum osnutka nove župe, a zapisuje ga na tri mjesta tajnik biskupije, koji je u to imao najbolji uvid, možemo ipak sa sigurnošću utvrditi da župa pravno i stvarno postoji od 1887.

a)  MATERIJALNA  IZGRADNJA  I  OBNOVA  OBJEKATA

            Prva župna kuća sagrađena je za župnikovanja fra Dominika Šarca (1887.-1894.) uz pomoć spomenutog biskupa Buconjića. Za vrijeme istog župnika započela je i izgradnja crkve. O samoj gradnji nažalost nemamo podrobnih podataka. Ostalo je zapisano da je i sam župnik boravio »koju godinu i više u šumi« za sječe stabala i paljenja klačina u vrijeme izgradnje župne kuće i crkve »izložen raznim neugodnostima« (Šematizam iz 1933.). Da je crkva građena kroz punih 10 godina, za župnikovanja fra Dominika Šarca i fra Blage Babića, saznajemo iz natpisa postavljenog iznad ulaznih vrata na crkvi:

O.N. (franjevački znak) D.G.

OVU ŽUPNU CRKVU NA ČAST S. O. FRANE ASIŽKOGA

O.O. ŽUPNICI FRANJEVCI DOMINIK ŠARAC IZ ILIĆA,

I BLAGO BABIĆ IZ RODOČA, OBA RODJENI RODJACI

SA ŽUPNLJANIMA GRACA - BATINA I BROČANCA

I SA DOBROČINIOCIMA IZ TEMELJA SAGRADIŠE

KOJA SE ZAPOČE GOD. 1892. A DOVRŠI GOD 1902.

MOLITE ZANJE!

            Zbog neimaštine i siromaštva puka župnik je morao pozajmljivati novac da bi dovršio gradnju. Ti su se dugovi vukli još dugi niz godina i teško ih je bilo otplatiti. O tome još 1906. piše poznati gradački župnik fra Bariša Drmić, tražeći pomoć na sve strane: »Vaša Presvjetlosti!(...) Od godine 1887. pa dosle, mi smo sobom sami napravili župni ured i sve zgrade gospodarstvene, i župnu crkvu na čast S.O. Frane Asižkog. Kad smo gotovi evo, preostaje nam duga u novcu 7000 kruna, koji dug u stanju mi nijesmo podmiriti, rad našeg siromaštva i dugotrajnog troška, kog uložismo u navedenu građevinu.« Izgleda da u sljedećim desetljećima nije bilo većih zahvata ni na kući ni na crkvi. To je onemogućavalo kako siromaštvo puka, tako i teška vremena, osobito u dva svjetska rata. Da je i između dva rata bila teška materijalna kriza u cijeloj Hercegovini, potvrđuje pismo biskupa Mišića: »Danas su teška vremena. Neimaština je. Kriza je strašna. Milostinja za crkvu pada toliko - equale ništici. Jedva se smaže za najnužnije - dnevno; za uštedu, u gradju i radju - ni govora.«

1. Obnova župne kuće i crkve

            Župnik fra Vale Zovko piše 1938. da su kuća i crkva udobne, ali da bi ipak na njima trebalo učiniti neke popravke. Dodaje da je crkva premalena za puk, koji je tada naglo rastao. Ipak danas crkvica redovito nije premalena zbog sve manjeg broja župljana i jer su izgrađene dvije crkve u Broćancu.

            Drugi svjetski rat ostavio je posljedice i na župnim objektima: u talijanskom bombardiranju 1943., nakon partizanskog zauzimanja Posušja, teško je stradala župna crkva, a dobrim dijelom i kuća. U takvoj ruševnoj kući stanovali su župnici dugo godina nakon rata. Kuća je samo malo adaptirana da bi se u njoj moglo stanovati, ali veći zahvati nisu izvedeni zbog neimaštine. Jedan takav mali zahvat na kući učinjen je 1952. Temeljita obnova uslijedit će tek 1968. Te je godine provincijal fra Rufin Šilić za svog pohoda Gracu za župnu kuću izjavio da je »najveća ruševina u Provinciji«. Radovi su započeli početkom srpnja 1968. i nastavljeni su preko ljeta. Na 28. rujna izlivena je deka na kući, a u listopadu je postavljen na kuću ravni krov posebne vrste, vrlo kvalitetan, s nekoliko slojeva zaštitnog materijala. Radovi su završeni do Svih svetih, osim dimnjaka, koje nisu uspjeli ozidati zbog nevremena. Sljedeće godine oko župne kuće postavljen je trotoar, a iza Uskrsa kuća je dovršena iznutra, pa potom nabačena vanjska fasada. Bojenjem su dovršeni svi radovi na kući. Bilo je to koncem svibnja 1969.

            Crkva je oštećena 1943. za talijanskog bombardiranja partizana, koji su pobjegli u crkvu, vjerujući valjda da ih tamo neće gađati.  »Krov je (bio) vrlo uništen, kao i apsida i glavni oltar. Iza oltara je u posebnom ormariću od stakla čuvan kip sv. Franje, koji je ostao neoštećen, makar je ćoša iznad tog ormarića srušena« (fra D. Begić). Da bi koliko-toliko zaštitio crkvu, župnik fra Milivoj Bebek organizirao je ljude koji su crkvu prekrili gredama i ražovom slamom, da ne kisne. Za župnika fra Srećka Granića crkva je prekrivena 1946. crijepom. Veći zahvati na crkvi su izvođeni za župnikovanja fra Živka Martića, koji je gradačkim župnikom bio punih 14 godina (od 1949. pa do svoje smrti 1963.). Godine 1958. izmijenjeni su svi prozori na crkvi, ali je crkva obnavljana godinama, svake godine pomalo. »Sav je krov skinut i stavljen je betonski vijenac na crkvu, a potom ju je (fra Živko) prekrio potpuno novim salonit-pločama, novim olucima, sagradio sa sjeverne strane apside sakristiju, a vrata s južne« (fra D. Begić). Župnik se snalazio na različite načine. Godine 1962. za obnovu crkve određenu novčanu svotu darovao je i Ordinarijat iz Mostara, a manju svotu posudio. Kompletan krov na crkvi, do tada salonit, zamijenjen je u razdoblju od 19. do 21. rujna 1981. Stavljena je cigla. Godine 1971., od svibnja do prosinca, uređeno je i crkveno dvorište: stara i dotrajala suhozidina kojom je dvorište bilo podzidano i koja je bila visoka 4 metra srušena je, a namjesto nje podignuta nova, betonska podzida. Istodobno je dvorište prošireno za 6 metara. Podignuta je i mala kapelica iznad crkve, da se ljeti  sv. misa može slaviti na otvorenom.

2. Zvona

            Danas s gradačke crkve odzvanjaju dva zvona. Vjerojatno je prvo zvono nabavljeno kad je građena crkva, krajem 19. stoljeća, ili je postojalo i prije nego je crkva izgrađena. I to je zvono došlo u opasnost za vrijeme Prvog svjetskog rata, jer su austrijske državne vlasti tražile da se i zvona trebaju preliti u željezo u svrhu dobivanja ratnih oruđa i streljiva. Ipak je gradačko zvono ostalo sačuvano: nije skinuto i preljeveno u željezo. Još jedno zvono postavljeno je 1982. na gradački zvonik. Zvono je bilo dar časnih sestara iz Bijelog Polja fra Leonardu Hrkaću, a on ga je darovao župi. Zvono je teško 683 kilograma. Prvi put je prozvonilo u Gracu na Duhove 30. svibnja 1982.

3. Pastoralni centar uz župnu kuću

            Veliki problem za sve župnike, a pogotovo za djecu vjeroučenike bio je nedostatak kvalitetnih vjeronaučnih prostorija. Budući da je vjeronauk bio protjeran iz škole, župnici su se snalazili na najrazličitije načine, te su obuku držali u skučenim župnim prostorijama, na otvorenom, a najčešće u privatnim kućama. To je bio razlog da se župnik fra Leonardo Hrkać odlučio na izgradnju novog vjeronaučnog i pastoralnog centra. Ta se zgrada nalazi uz župnu kuću, a pripremni radovi započeli su 1979. Građevinski rad otpočeo je 21. travnja 1980. Novac su uglavnom darovali sami župljani, a pripomagao je Caritas. Prva deka salivena je 24. svibnja, a u kolovozu su nastavljeni radovi. Kuća je pokrivena do kraja 1981., a također i župna kuća iznova, pa su onda obje spojene jednom nadstrešnicom. U prizemlju je uređena kućna kapelica te učionica za djecu i garaža, a na katu velika dvorana za župne potrebe. U vrijeme kad je vjeronauk opet uveden u škole pojavila se uskoro nova potreba za tim prostorom: kako su zbog rata u gradačku školu smješteni bojovnici HVO-a, pastoralni je centar odlično poslužio kao škola gradačkoj djeci. Nekoliko godina djeca do 4. razreda išla su u školu tamo gdje se nekad išlo samo na vjeronauk.

4. Crkvica u Cerovim Docima

            Osjećala se već dugo vremena potreba za izgradnjom jedne crkvice u Cerovim Docima, najudaljenijem i najnepristupačnijem selu gradačke župe. Osobito se za tu ideju zauzeo spretni mještanin Ivan Širić Vukojušin, a radove je izvodio Frano Širić. Crkvica je izgrađena u svibnju i lipnju 1983. godine, a radovi su otpočeli 2. svibnja 1983. Posvećena je sv. Barbari, pa je za crkvicu nabavljen i u nju postavljen svetičin kip. Crkvica je iznutra i izvana preuređena u novije vrijeme (1991.), za župnikovanja fra Ljube Čuture. Mise se u Cerovim Docima slave povremeno. Ovdje je iseljavanje i siromaštvo nažalost uzelo najveći danak: sve je manje mladih, ostali su samo starci i starice.

b)  KRETANJE  PUČANSTVA

            Ono što je trajno obilježavalo život stanovnika Posuškog Graca, pa i drugih posuških sela, bila je bijeda i siromaštvo. A to su ujedno i glavni uzroci trajnog iseljavanja pučanstva ove župe. Danas ih ima na svim kontinentima: ne zaboravljaju svoj kraj, ali se isto tako vrlo rijetko u nj vraćaju. Pučanstvo se iseljavalo osobito u nekoliko razdoblja: početkom 20. stoljeća u Ameriku, na privremeni rad, u godinama gladi u prvom svjetskom ratu djeca u Slavoniju, te nakon završetka Drugog svjetskog rata na Zapad, trbuhom za kruhom. Mnogi Gračani, Broćančani i Batinjani žive danas u Posušju, a ne mali ih je broj po Zagrebu, Splitu i drugim hrvatskim većim gradovima, te po cijeloj Europi i svijetu.

1. Rast i pad pučanstva u župi Gradac

            Kad se župa 1887. odcijepila od posuške, brojila je u tri sela 1.883 župljanina u 243 katoličke obiteljske zadruge, a tri godine nakon toga 1.924 župljanina u 250 obitelji. Selo Gradac imalo je 705 duša u 101 obitelji, Batin 454 u 57 obitelji, a Broćanac 765 obitelji. Iz tog razdoblja imamo u župnom arhivu sačuvane vrlo vrijedne popise po obiteljima iz spomenuta tri sela. Pisao ih je 1899. i 1900. tadašnji gradački župnik fra Blago Babić pod nazivima: Kirije Batina, Kirije Graca, Kirije Broćanca, te pojedinačni popisi pod nazivima Radnici (nufuzi) Graca, Broćanca i Batina. To su popisi svih domaćina koji su dužni dati doprinos, uglavnom u radu i materijalu, za dovršenje izgradnje crkve i župne kuće. Osobito je, pak, zanimljiv skupni Zapisnik svih domaćina s brojem članova obitelji iz sva tri sela, s tim da popis Batinjana nije dovršen. Tako se u Gracu 1899. nalazi 109 kućedomaćina u čijim obiteljima živi 724 člana, u Batinu (nepotpuno) 67 s oko 400-500 članova, a u Broćancu 105 sa 850 članova. Cijela župa početkom 20. stoljeća broji oko 2.050 žitelja (kao i danas, 100 godina nakon toga!). Tada počinju i prva iseljavanja, preko oceana. Išlo se na privremeni rad u Ameriku, ali su neki tamo ostavili i svoje kosti. No, ni tamo nije baš uvijek tekao novac s neba, nego su često bile financijske krize. Stoga su domaće vlasti molile župne urede ne bi li sprječavali iseljavanje u Amerku, a nudile su mogućnost zaposlenja mladim i sposobnim mladićima u tzv. financijske straže.

            Godine 1902. župa broji 284 katoličke obitelji s 2.103 stanovnika, od čega 1.072 muških i 1.029 ženskih članova. U 284 zajednice živjela su 392 bračna para. Udovaca je bilo 57, udovica 64, obitelji bez djece 3, »starih momaka« 8, koliko i »starih cura«. Nezakonite djece bilo je 4. Trideset godina nakon toga (1932.) u župi je u 405 zajednica živjelo 613 bračnih parova, a u njima 2.564 vjernika.  Pučanstvo je - unatoč gladnih i ratnih godina, te poratne gripe »španjolke«, koje su pokosile živote brojnih osoba iz ove župe - naglo raslo, zato što je natalitet bio izrazito visok, pa je i unatoč velikom broju umrlih prirast bivao vrlo velik. Iz sljedećih godina imamo među spisima župnog arhiva sačuvana brojna redovita izvješća o brojnom stanju župe, ali ćemo ih donijeti u preglednoj tabeli. Župa je svoj vrhunac po brojnosti pučanstva dosegla neposredno prije Drugog svjetskog rata, kada je brojila gotovo 3.000 vjernika! Ta se brojka, nažalost, neće više nikada doseći. I taj rat je odnio svoje žrtve: nastradalo je 157 župljana, uglavnom mladića u punoj životnoj snazi. A to znači isto toliko obitelji manje. Nakon rata, početkom 1960-ih godina, počinje naglo odseljavanje. Do sredine 8. desetljeća (1975.) iselilo se iz župe čak 626 osoba.

            Župa danas (1996.) stagnira, ima oko 2.000 članova. U novije vrijeme, osobito nakon što su napravljeni asfaltni putovi, te uvedena suvremena prijevozna sredstva, zaustavljeno je i iseljavanje. Godine 1964., i nakon odcjepljenja dijela sela Batin, koji se pripojio župi Posušje 1960.,  župa Gradac još ima velik broj stanovnika: u 380 obitelji živi 2.592 vjernika. Desetak godina nakon toga (1973.) župnik fra Umberto Lončar napravio je podroban popis župljana, po zaseocima. Ovdje ga donosimo zbog izuzetne zanimljivosti. U 15 zaselaka (koji bi se mogli i drukčije rasporediti) živjelo je 2.475 vjernika u 387 obitelji, od čega 1.210 muških i 1.265 ženskih članova:

            U župi Gradac 1992. u 382 obitelji boravilo je 2.030 stanovnika. Prema grubom proračunu samo u zadnjih 20-ak godina iz župe Gradac iselilo se gotovo 1.000 župljana! Broj se smanjio za oko 450 osoba 1973.-1992., a prirodni priraštaj u tim godinama je preko 400. To je sudbina siromašnih, onih koje je svaka politika u zadnjim stoljećima željela na različite načine uništiti i raseliti. Osobito ova u drugoj polovici našeg stoljeća. Duboko sam uvjeren, što je doduše malo teže dokazati, da danas više stanovnika podrijetlom iz gradačke župe (i njihovih potomaka) živi izvan župe, nego što je ostalo u ova tri sela.

2. Pregledna tabela broja obitelji i župljana od osnutka župe do danas

            Tabela je napravljena na temelju šematizama, godišnjih izvještaja o pastoralnom radu, te drugih podataka iz arhiva župe Posuški Gradac. Možemo slobodno reći da župni arhiv obiluje mnogim vrijednim podatcima i da je srećom vrlo dobro sačuvan. Nemoguće je donijeti sve te podatke, pa se ograničavamo na one koji nam najviše mogu pomoći pri praćenju kretanja pučanstva u župi. Usput napominjem da su podatci o broju žitelja u župi često samo približni, pa mnoge treba uzeti sa zadrškom. Teško je, naime, znati, pogotovo u novije vrijeme, koga smatrati članom župne zajednice, osobito one koji se službeno vode kao župljani, a kući dođu samo za Božić i Uskrs. Znakovit je nevjerojatan rast pučanstva do 1941. i isto tako veliki pad broja žitelja od 1970-ih godina do danas. Taj je pad uzrokovan sve manjim brojem djece koje imaju naše obitelji, te velikim iseljavanjem iz sela gradačke župe.

Napomena: God. 1960. dio sela Batin se pripojio župi Posušje.

. Podatci o broju rođenih, umrlih i vjenčanih u župi Posuški Gradac

            Ovdje donosimo sve raspoložive podatke od 1887. do danas. Sve matice su sačuvane, pa ovaj prikaz nije bilo teško napraviti. Radi jednostavnijeg praćenja obrađujemo u pojedinoj tabeli jedno desetljeće.

            U prvim desetljećima vidno je da je broj novorođene djece ogroman. Ali isto tako je i mortalitet vrlo visok, no ipak je prirast - pogotovo u odnosu na današnje stanje - izvanredan. Ovaj uspon prekinut će tragični Prvi svjetski rat: u četiri ratne godine (1915.-1918.) umrle su (ili poginule) čak 143 osobe više nego je rođeno! Zanimljivo je da je 1915. vjenčan samo jedan par! Ali zato u dvije poratne godine više nego ikada.

            U ova dva međuratna desetljeća broj rođenih u župi je veći nego ikada, ali ne i prirast, jer je mortalitet - zbog loših životnih uvjeta - još uvijek visok.

            Peto desetljeće je mnoge ucviljelo: u vrijeme rata iz ove je župe pobijeno i nestalo 157 osoba. Treba imati na umu da u matice nisu uneseni svi podatci o poginulima.

            U 6. i 7. desetljeću župa Gradac ima najveći prirast u svojoj povijesti: u tih 20 godina župa je porasla za više od 1.000 žitelja! Ali već u 8. desetljeću i broj rođenih i prirast su osjetno smanjeni: posljedica naglog odseljavanja i smanjenja mladih obitelji koje mogu i žele rađati djecu. Za samo nekoliko godina broj novorođene djece je prepolovljen: 1972. rođeno je 84 djeteta, a 1979. svega 35.