Četvrta nedjelja kroz godinu B

sij 31 2021 Miriam

31. siječnja 2021.

Ulazna pjesma
Spasi nas, Gospodine, Bože naš, i saberi nas iz naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. (Ps 106, 47)

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoja Crkva počinje svetu službu: daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, donosimo na oltar darove u znak svoga služenja i predanja: primi ih i pretvori u otajstvo našeg otkupljenja. Po Kristu Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma
Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi! Gospodine, ne bilo me stid što te zazvah! (Ps 31, 17-18)

Popričesna molitva
Gospodine, ova pričest obnovila je u nama božanski život. Molimo da po tom sredstvu spasenja nepre­stano rastemo u vjeri. Po Kristu.

Prvo čitanje   Pnz 18, 15-20
Podignut ću proroka i stavit ću riječi svoje u njegova usta.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: ‘Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ‘Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 95, 1-2.6-9

Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje   1Kor 7, 32-35
Djevica se brine za Gospodnje, da bude sveta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neože­njen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesme­tano budete privrženi Gospodinu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Mt 4, 16
Narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku, onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

Evanđelje    Mk 1, 21-28
Učio ih je kao onaj koji ima vlast.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim neči­stim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Slaven Brekalo

Ukoliko ikada budete imali priliku doći u Kafarnaum, na ulazu u grad dočekat će vas natpis «Isusov grad». To je jedino mjesto na svijetu za koje se doslovno kaže i piše da je Isusovo. A nazivaju ga Isusovim, jer je Gospodin upravo u ovom mjestu proveo najviše vremena za svoga javnog djelovanja. Mjesto, odnosno žitelji Kafarnauma, bili su na poseban način blagoslovljeni, pa i privilegirani toliko dugom Isusovom prisutnošću. Tu je Isus bio domaći, svoj na svome. Ovdje je živio i sveti Petar apostol, u čiju je kuću Isus redovito zalazio i s njegovima boravio. Sigurno Isus ne bi proveo toliko vremena ovdje, među ovim ljudima, da ga ti isti ljudi nisu lijepo primili i dočekali otvorena, iako ljudski gledajući grešna srca. U čemu je mudrost takvog jednog lijepog odnosa Isusa i ovih grešnih ljudi?

Žitelji Isusova grada Kafarnauma bili su Galilejci, jer Kafarnaum je dio sjevernog dijela Svete zemlje – Galileje. Onaj pobožniji, Bogu odaniji i vjerski čišći, južni dio Svete zemlje – Judeja – na ove gore u Galileji, gledao je s jednim blago rečeno prijezirom, čak i sa dozom gađenja. Jer Galileja se, zbog svoje ne baš slavne prošlosti mješanja s poganima, smatrala prljavom i poganom zemljom, a Judeja pobožnom i Bogu odanom. I ako vam je netko rekao da ste Galilejac, sigurno vas nije pohvalio već uvrijedio. Međutim, Bog, Isus Krist, čini vratolomiju te započinje i najviše djeluje upravo tamo gdje su ga svi najmanje očekivali: među prljavima i nečistima. I stoga uopće ne čudi da su svi u Kafarnaumu bili u zanosu, jer su na svojoj koži osjetili da Bog nije digao ruke od njih prljavih i poganih grešnika, nego upravo suprotno, ne samo da nije digao ruke, već je došao među njih i doticao ih i liječio svojim rukama. I stoga je zbog ove činjenice još više razumljiv zanos ovih ljudi iz poganske i grešne Galileje, uz obale Genezaretskoga jezera, u Kafarnaumu. Nitko ovo nije očekivao, ni Galilejci ni Judejci.

Isus nikad nije imao probleme s ljudima koji su svjesni da su grešnici i potrebni Božje blizine. S takvima je Isus s lakoćom ulazio u odnos i interakciju. Međutim, pobožnost, zapravo pobožni duh, može nekad biti kamen spoticanja, odnosno zapreka za doći do Boga, biti s Bogom. Zašto? Zato što je pobožni duh plitak duh, duh koji se vrti oko sebe i vodi se brojkama i količinom, tj. koliko sam dana postio, koliko sam molitvi izmolio, koliko sam čega dao. Taj duh se vrti po površini, nikada ne zaroni u otajstvo dubine Božje. U biti, takav čovjek ne vidi dalje od samoga sebe i drsko sebe postavlja kao mjerilo, a ostalo sudi i kritizira.

U prilog ovome gore: gdje je Isus u današnjem evanđelju istjerao nečista duha? U sinagogi. U bogomolji. U prostoru gdje se vrši bogoslužje, gdje se vrše vjerski obredi. Dakle, Isus liječi pobožnog čovjeka u kojem je bio nečisti duh. Dokaz više da i pobožni ljudi trebaju snažno ozdravljenje, odnosno preispitati se u kojem se smjeru kreću kroz svoju pobožnost i svoj pobožni duh. Ne kaže se uzalud u našemu narodu «najgori 'đavo je pobožni 'đavo». Ovdje se najbolje vidi kako pod izlikom pobožnosti čovjek može zastraniti. Ali da se razumijemo, nije stvar u sadržaju pobožnosti (krunica, klanjanje, post i sl.) već u mome razumijevanju te iste pobožnosti. Jako je važno, prevažno, razumjeti Božju riječ i odatle započeti.