ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B

tra 17 2018 Miriam

22. travnja 2018.

Ulazna pjesma
Puna je zemlja dobrote Gospodnje, Gospodnjom su riječju nebesa sazdana, aleluja! (Ps 33, 5-6)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika: nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Udijeli nam, molimo, Gospodine, da te uvijek hvalimo ovim vazmenim otajstvima. U njima nas trajno ispravljaš: daj da nam budu izvor vječne radosti. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Uskrsnu Pastir dobri koji život svoj položi za svoje ovce, aleluja.

Popričesna molitva
Pastiru dobri, pogledaj svoje stado otkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sina i vodi ga na svoje vječne pašnjake. Po Kristu.

Prvo čitanje   Dj 4, 8-12
Nema ni u kome drugom spasenja.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Reče Petar pun Duha Svetoga: »Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 118, 1.8-9.21-23.26.28-29

Pripjev:  Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u čovjeka.
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u mogućnike.

Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!
Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Drugo čitanje   1Iv 3, 1-2
Vidjet ćemo Boga kao što jest.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni:  Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Iv 10, 14
Ja sam pastir dobri, govori Gospodin; ja poznajem svoje ovce, i mene poznaju moje!

Evanđelje   Iv 10, 11-18
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene ­poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Pastir i njegovo stado

Motiv Isusa kao dobrog pastira uvijek je bio privlačan slikarima. Te slike, doduše najčešće skromne umjetničke vrijednosti, pogotovo u prijašnja vremena resile su brojne kršćanske domove i rese ih još i danas. No ostaje pitanje, je li tomu primjereno i teološko shvaćanje stvarnosti koja se skriva iza te slike, odnosa pastira i stada koje ima svoju duboku podlogu već u Starom zavjetu, gdje je Jahve zamišljan kao pastir svoga naroda (usp. Ez 34).

Odnos pastira i stada ima svoje sasvim određene zakonitosti. Svaki pastir poznaje svoje stado, on ga voli i čini sve da mu osigura što bolju pašu i da ga zaštiti od grabežljivih zvijeri. Ovce instinktivno osjećaju sigurnost u blizini pastira, one ga poznaju po glasu i odazivaju se samo na taj glas. Kaže se da glas tuđeg pastira slijedi samo bolesna ovca. Sve to treba imati na umu da bi se shvatila Isusova namjera s tom slikom i poistovjećivanjem sebe s dobrim pastirom. To je Isusov najkonkretniji odgovor na sve čovjekove dvojbe oko toga, je li Bog dobar ili strog, blag ili neumoljiv, čovjeku blizak ili dalek?

Ni najveći umovi staroga svijeta nisu mogli riješiti tu dvojbu. Ni veliki grčki mislilac Platon, koji se u svom umovanju doduše dovinuo do čiste ideje jednoga Boga u zamršenoj šumi panteističkog vjerovanja svoga vremena, nije uspio nadvladati razdaljinu između Boga i čovjeka. Poznata je njegova rečenica: «Čovjek i Bog se nikada ne mogu sresti. Prije će mi progovoriti kamen nego li Jupiter.» Zato je odnos pogana prema njihovim božanstvima uvijek bio hladan i često pun straha.

Isus koji je kao utjelovljena Riječ došao iz krila Očeva (Iv 1,18) jedini je mogao sebe poistovjetiti s Ocem (Iv 10,30), jedini je mogao govoriti iz vlastitog neposrednog iskustva Božje blizine. Zato je mogao za sebe preuzeti i starozavjetnu sliku  Boga kao pastira svoga naroda (usp. Ez 34). On toj slici daje i dublje značenje od onog koje je imala u Starom zavjetu, kad je uloga pastira pripisivana Jahvi, i to isticanjem spremnosti da za svoje ovce položi i svoj vlastiti život, što je posebice u Ivanovu evanđelju izraženo na više načina.

Poznavanje u ljubavi

Zasigurno središnje mjesto u ovom govoru o odnosu pastira i ovaca pripada rečenici: «Ja poznajem svoje i mene poznaju moje». Evanđelist ističe na više mjesta kako Isus u susretu s različitim ljudima poznaje ljudska srca i ljudske misli. Ali to poznavanje nema za cilj čovjeka zbuniti, razobličiti ga ili možda osuditi, kako je često slučaj kod ljudi, već je cilj uvijek čovjeku pomoći i spasiti ga. Ako se za Isusa kaže da poznaje čovjekovo srce, to znači da on poznaje svu njegovu bijedu i ugroženost, što ga tjera da tom i takvom čovjeku iskaže milosrđe. Tako on uzetom ne vraća samo zdravlje tijela već mu i grijehe oprašta (usp. Mk 2,1-12). Svojim prodornim pogledom Isus zove i osvaja one koji imaju ljubavi, podiže i hrabri one koji su pritisnuti grijehom, a žele oproštenje, on liječi bolesne koji vjeruju u njegovu poruku o kraljevstvu Božjem.

Nezaboravna je scena iz filma «Ben Hur» kad rimski vojnici vode osuđene Židove preko pustinje prema luci Tiru, gdje će kao robovi biti ukrcani na galije i ostati na njima privezani za čitav život. Prolazeći na tom putu kroz Nazaret, osuđenici pred Josipovom kućom ugledaju zdenac s vodom, trče prema njemu i počinju požudno piti. Rimski vojnik pristupa Judi Ben Huru, kojeg je posebno mrzio, i bičem mu izbija posudu s vodom iz ruke. Koji trenutak nakon toga pristupa Isus Judi Ben Huru i sažalno mu pruža vodu. Rimski vojnik, ugledavši to, skače poput zvijeri prema Isusu, ali se zaustavlja gotovo skamenjen suočivši se s njegovim prodornim pogledom. Zbunjeno gleda u stranu, pa onda opet u njega i napokon pušta Ben Hura da se napije. Sad Ben Hur sa zahvalnošću promatra Isusa i zadržava u sjećanju njegov blagi pogled koji će ga puno godina poslije toga dovesti do vjere u Raspetoga. Isus je svojim prodornim i u isto vrijeme samilosnim pogledom u njemu prepoznao čovjeka kojemu treba pomoći, a Ben Hur je u tom pogledu otkrio Božju dobrotu koja mu nudi pomoć. U kerigmatskom govoru Ivanova evanđelja taj odnos e najbolje izražen rečenicom: «Ja poznajem svoje i mene poznaju moje!» (Iv 10,14).

Živi li danas u Isusovoj Crkvi takvo «poznavanje» između pastira i stada i to na svim razinama, od svećenika, preko biskupa do pape? Ono je moguće samo uz svijest da između pastira i stada vlada jedinstvo u ljubavi. Gdje nema ljubavi, postoji opasnost da se pastir prometne u neumoljiva goniča, čime se stado zamjenjuje s krdom, a pastirski štap poprima ulogu batine koja će više razgoniti stado nego što će ga okupljati i štititi.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog nam je u svome Sinu darovao dobroga pastira koji nas okuplja u Očev dom. Molitvom se utecimo nebeskomu Ocu da nas čuva u zagrljaju svoje ljubavi:

  1. Obnovi, Gospodine, svoju Crkvu u vjernosti evanđelju: daj da bude uvijek poslušna tvomu Duhu te bude put spasenja za sve koji je traže, molimo te.
     
  2. Prodahni mudrošću svoga Duha papu našega Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve da budu hrabri navjestitelji tvoje istine te radosnim služenjem
    očituju svim vjernima ljepotu lica Crkve, molimo te. 
     
  3. Pouzdanjem u tebe ohrabri sve koje pozivaš na put svećeništva: pomozi im prevladati svaku sumnju i strah te s radošću prihvate poslanje koje im povjeravaš, molimo te.
     
  4. Okrijepi nam pouzdanje u tebe da spoznamo veličinu ljubavi kojom nas ljubiš i životom ju svjedočimo svakomu čovjeku, molimo te.
     
  5. Našoj pokojnoj braći i sestrama otvori vrata vječnosti u koju su po krštenju pozvani, molimo te.

Nebeski Oče, ti nikad ne prestaješ skrbiti za dobro svoga naroda. Ponizno te molimo: učvrsti nam vjeru i pouzdanje u tebe da naši životi pridonose rastu tvoga kraljevstva u svijetu. Po Kristu Gospodinu našemu.