26. svibnja 2019.
Ulazna pjesma
Ugodnu vijest oglašujte, neka se čuje, objavljujte do nakraj zemlje: Gospodin izbavi narod svoj, aleluja! (usp. Iz 48, 20)
Zborna molitva
Udijeli nam, svemogući Bože, neoslabljenim zanosom slaviti ove dane u čast uskrslom Gospodinu, da Kristov spomen bude djelatan u našem životui radu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve vine k tebi i naša molitva. Očisti nas svojom milošću i uskladi nam srce s otajstvima tvoje velike ljubavi. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ako me ljubite, zapovijedi moje čuvajte, govori Gospodin. I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugoga Branitelja, da bude s vama zauvijek, aleluja. (Iv 14, 15-16)
Popričesna molitva
Svemogući vječni Bože, ti nas Kristovim uskrsnućem obnavljaš za vječni život. Umnoži u nama plod vazmenog otajstva i ulij nam u srce snagu ove spasonosne hrane. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 15, 1-2.22-29
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barna ba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. Po njima pošalju ovo pismo: »Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav! Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 67, 2-3.5-6.8
Pripjev: Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Drugo čitanje Otk 21, 10-14.22-23
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Anđeo me prenese u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 14, 23
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, govori Gospodin: i Otac će moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći!
Evanđelje Iv 14, 23-29
Duh Sveti dozivat će vam u pamet sve što vam rekoh.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Stanko Mabić
Može li se naslikati mir?
Raspisan je natječaj za najbolju sliku mira. Mnogi su se umjetnici dali na posao. Komisija je pogledao sve slike i na kraju su izabrane dvije slike kao najbolje. Trebalo je ipak između te dvije izabrati najbolju.
Na jednoj slici bilo je mirno jezero. Jezero je bilo kao ogledalo; oko njega visoke planine. Iznad plavo nebo s razdraganim bijelim oblacima. Svi koji su vidjeli sliku, smatrali su da je to savršena slika mira.
Na drugoj slici su također bile planine i jezero. Ali one su bile surove i gole. Iznad je bilo olujno nebo i iz kojeg je padala kiša, uz sijevanje munja. Dolje, sa strane, u podnožju planine bio je zapjenjeni vodopad. Uopće nije izgledalo mirno. No, kad je kralj pogledao, vidio je iza vodopada sitan grm koji je rastao iz pukotine stijene. Na grmu je ptica savila gnijezdo. Tamo, usred silovite i strašne vode, sjedila je ptica u gnijezdu… savršeno mirna.
Koja je od te dvije slike osvojila nagradu?
Komisija je izabrala drugu sliku. Zato što mir ne znači biti na mjestu gdje nema buke, problema, teškoga posla. Mir znači biti upravo među tim stvarima a i dalje biti miran u svojem srcu. To je pravo značenje mira.
«Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.»
Ovdje su iznesene dvije stvarnosti koje određuju naš život: Mir i strah. Naša stvarnost o koju se svakodnevno spotičemo.
Ljudi se naoružavaju jer se boje jednih drugih, ljudi se i razoružavaju i uništavaju oružje jer se boje jedni drugih. Ljudi se zaključavaju, zatvaraju vrata jer boje se drugih, ljudi se otključavaju tražeći drugoga jer se boje sami sebe.
Čovjek bi želio i ima potrebu iskazati svoje najdublje riječi, misli i osjećaje ali se ne usuđuje. Boji se da će mu se smijati. Čovjek bi htio izreći i svoje najiskrenije riječi ali se ne usuđuje. Boji se da mu nitko neće vjerovati.
Isusu je poznat naš nutarnji strah kao i vapaj za nutarnjim mirom. Zato on kaže: “Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem“. Tamo gdje je on na djelu, ne može vladati nemir.
Izvor našega straha jest zabrinutost za budućnost nas samih. Ne bojimo se sadašnjeg trenutka i on nije nikada nepodnošljiv jer ga već živimo. Nepodnošljivo je ono što će bit za 5 minuta ili 5 dana ili godina. Prestanimo moliti Isusa za sutra. Živimo ovaj sadašnji trenutak.
Pitaju jednoga čovjeka koji je bio opsjednut alkoholom i bio teški alkoholičar, ali već 10 godina ne pije: „Možda gospodine počnete ponovno beznadno piti?“ On odgovara: „Možda, ali danas ne!“
Danas je nedjelja, dan Gospodnji, danas je proljeće i danas je Gospin mjesec svibanj. Uživajmo radosti i jednog i drugog. Sutra, tko zna što sve može biti. „Dosta je svakom danu njegove muke“: kaže naš Gospodin Isus.
Tvorac teorije relativiteta, nobelovac, Einstein, gledajući ogromne ruševine prošloga drugog rata, svjetskoga rata, jednostavno zaključuje: “Nije atomska bomba, nego ljudsko srce, uzrok zla i prijetnja samouništenja čovjeka i cijelog svemira“.
Netko misli da su bunkeri rat, da su juriši rat. Varaju se oni koji tako misle. Pravi rat su rovovi u nama… svaki od nas je prostor rata.“ Moramo stalno voditi rat sa samima sobom.
Ljudi vape za mirom i pravednošću. Mir nije samo odsutnost rata nego on pretpostavlja jedan novi red koji se temelji na pravednosti tako da on bude plod pravednosti.
U povijesti su poznati «rimski mir», «američki mir», «ruski mir», deyitonski mir» koji su zapravo simboli nepravednoga mira. To nije istinski mir nego stanje silom nametnutoga zatišja ili stanje pokorenog naroda koji ne može činiti nemire jer je pritisnut snažnom čizmom jačega.
Naravno da unutarnji čovjekov duševni mir zavisi i od gore iznesenoga, ali još više od stanja njegova duha, smisla njegova života i vjerodostojnog življenja, tj. od vjernosti svojim životnim idealima. Znano je da su ljudi i u najgorim neljudskim uvjetima komunističkih i fašističkih logora uspijevali sačuvati svoj mir i ljusko dostojanstvo. Iako im je tijelo bilo utamničeno, duh im je bio slobodan, a to znači i miran. «Moja savjest je mirna», poznato je svjedočanstvo kardinala Stepinca na nepravednom sudskom procesu.
Čovjek je mir izgubio u času kad je izgubio povjerenje u Boga koji mu je životni oslonac. Potraga za mirom može se nazvati potraga za izgubljenim Bogom.
Mir je dar Duha Svetog i nije to za učenike samo veliki dar nego i velika obveza. Jer oni su poslani da budu svjedoci. Nositelji poruke Uskrsloga svakom čovjeku.
I ne zaboravimo, mi smo danas svjedoci Uskrsloga, kao što su prvi učenici bili onda. Ako smo doživjeli Uskrsloga i ako smo obuzeti njegovim mirom, onda on ne može ostati samo naš mir. Dužni smo ga nositi svakom čovjeku.
„Osoba koja živi taj mir, nikada ne gubi smisao za humor. Zna se smijati sebi, drugima, dapače svojim sjenama i svemu drugom. Radi se o smislu za humor koji je toliko blizu Božjoj milosti. To je Isusov mir u svakodnevnom životu i u nevoljama, s ono malo smisla za humor koji nam daje udisati dobro. Radi se o vrlo dubokom miru koji je temelj tim stvarima. To je mir koji nitko ne može oduzeti, on je dar; kao more koje je u dubini mirno, a na površini su valovi. Živjeti u miru s Isusom znači imati u nutrini to iskustvo koje ostaje tijekom svih kušnji, teškoća i nevolja“ (papa Franjo)