Bl. Dj. Marija Majka Crkve

lip 10 2019 Miriam

10.6.2019.

Prvo čitanje: Post 3,9-15.20
Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojega i roda ženina.

Čitanje Knjige postanka
Gospodin, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali se pobojah jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao — ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila, pa sam jela« odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Jer si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: On će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Jdt 13, 18bcde.19

Pripjev: Ti si uzvišena dika roda našega!

Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega,
više od svih drugih žena na zemlji!
Blagoslovljen Gospodin Bog, stvoritelj neba i zemlje,
koji te vodio da odsiječeš glavu vođi neprijatelja naših!

Jer tvoje pouzdanje neće iščeznuti iz srdaca ljudi,
nego će se oni dovijeka sjećati Božje moći.

Evanđelje: Iv 19, 25-27
Evo ti sina! Evo ti majke!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi! Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Marinko Šakota

Marija je Isusova majka. Prihvativši Isusovu želju s križa da uzme Ivana za svoga sina, u Ivanu je uzela, prihvatila i sve nas i postala i naša nebeska majka.

Marija je majka koja ne ostaje dostatna samoj sebi, mirna, zatvorena, povučena, zaokupljena sobom. U njoj se naprotiv javlja nemir koji je pokreće, koji je nagoni da ustane, da se podigne i žurno se zaputi prema Elizabeti, da reagira kad je nestalo vina u Kani i da prihvati Ivana u trenutcima kada umire njezin Sin. U Mariji vidimo dakle osobu koja je aktivna, zauzeta za sudbinu drugog čovjeka, kojoj je stalo do Elizabete kojoj je zbog «odmakle dobi» i trudnoće potrebna pomoć, kojoj je stalo do mladenaca i svatova, kojoj je stalo do Ivana i do svih nas.

Marija je budna. Prati situaciju i osjeća da treba priskočiti kako bi se mladenci izvukli iz nelagodnosti u kojoj su se našli zbog nedostatka vina. Ona ne promatra situaciju pasivno čekajući da se ona već nekako riješi (sama od sebe!), da netko drugi (samo ne ona!) pronađe rješenje, nego se kod Isusa aktivno zauzima za rješenje: «Vina nemaju.» Nakon ukora koji joj je Isus uputio rekavši da još nije došao njegov čas, Marija se ne predaje, ne ostaje nijema nego traži novi izlaz: «Što god vam rekne, učinite!»

Iz ove scene sa svadbe u Kani postaje nam jasno da je Marija aktivna, da ne prepušta sve slučaju, drugima, već da se sama zauzima za potrebne svojim riječima i savjetima. Ova scena sa svadbe u Kani jako nam je važna, jer nam pokazuje Mariju u jednoj konkretnoj, rekli bismo za spasenje ne baš tako bitnoj situaciji (svadba!). No, iz ovog izvlačimo zaključak kako za Mariju nema bitne ili manje bitne životne situacije, nego je sve bitno, svaka sitnica pa bila to i svadba. Marija svemu pristupa savjesno i odgovorno. Za nju je svaki čovjek važan, a svaka situacija, pa čak i svadba, nudi se kao šansa. Ona svaku čovjekovu potrebu uzima ozbiljno i nastoji od sebe sve dati kako bi toj potrebi što bolje udovoljila.  

Marija nikad ne sustaje u svom zauzimanju i brizi za druge, naravno posebno za svoga sina Isusa, pa ni onda kad bi njezina bespomoćnost bila potpuno opravdana. Nova situacija u kojoj se Marija nalazi je Isusov križni put. Naravno da nas zanima kako se Marija ponaša u ovako teškoj situaciji. Ni ovdje Marija nije potpuno pasivna. Marijino srce je snažno da izdrži nešto što je za jednu majku strašno bolno: promatrati patnje, muku i smrt svoga sina. Ona je uz Isusa. Suosjeća s njim. Pati s njim. Ovdje mu ne može pomoći svojim rukama, ali može svojom nazočnošću i svojim suosjećanjem.

No, ne smijemo zaboraviti da sva Marijina aktivnost, angažman i zauzimanje proizlaze iz njezinog nutarnjeg stava otvorenosti Bogu, iz slušanja Božje riječi, iz molitve. Marija ne ostaje samo kod primanja nego da i daje; ne ostaje samo kod slušanja nego i govori; ne ostaje samo kod molitve nego iz molitve izvlači zaključke i molitvu čini plodonosnom. Marija nije pasivna nego zauzeta, puna suosjećanja, brige i ljubavi prema drugima, posebno prema onima kojima je potrebna pomoć.

Zar je danas drukčija? Zar i danas nije ista? Ni u nebu ne može ostati mirna, povučena nego se i danas zauzima za nas! Zar sva ukazanja, a posebno ova u Međugorju koja traju već trideset i osam godina, ne pokazuju njezinu veliku ljubav i brigu za čovjeka?! Marija se i danas zauzima za nas i želi da i mi postanemo aktivni, zauzeti za druge, angažirani vjernici. Pri tom nas ona međutim ne poziva najprije na aktivizam i angažman. Zašto? Marija ne želi preskakati stepenice nego ide onim redoslijedom koji je i njoj bio ponuđen i kojim je i sama išla. Kao anđeo Gabrijel nju tako i Marija nas poziva najprije na otvorenost i prihvaćanje Božje riječi, njezinih poruka, njezina plana s nama. Marija želi da i mi kao i ona Bogu kažemo: «Evo službenice/ka tvoga, Gospodine. Neka mi bude po tvojoj riječi.» Budući da je molitva suprotni pol aktivnosti i zauzimanju, Marija nas dakle najprije (i zato tako često!) poziva na molitvu, na stav otvorenosti i primanja, kako bismo kao i ona iz molitve izvukli zaključke i kako bi i nas kao i nju zahvatio sveti nemir koji bi nas pokrenuo iz učmalosti, pasivnosti, lijenosti, zasljepljenosti, prebacivanja odgovornosti za ovaj svijet na druge…

Marija nas ne želi siliti, jer ni sama nije bila prisiljena nego nas poziva na molitvu kako bismo iz susreta s Bogom, s Božjom riječju izvlačili zaključak da kao i ona trebamo «ustati» i «pohititi» k nekoj našoj pomoći potrebnoj Elizabeti, zauzeti se za one kojima nedostaje «vina», biti uz one koji trpe na nekom «križnom putu», uzeti Ivana za svoga sina…

Ivan je uzeo Mariju za svoju majku. Danas je prilika da svatko od nas uzme Mariju za svoju majku...

Propovijedi