Bogojavljenje

sij 05 2020 Miriam

6. siječnja 2020.

Ulazna pjesma
Evo, dolazi Gospodar, Gospodin. U ruci mu kraljevstvo, moć i vlast. (Usp. Mal 3, 1; 1Ljet 19,12)

Zborna molitva
Bože, ti si na današnji dan po zvijezdi prethodnici narodima objavio svoga Jedinorođenca. Mi smo te upoznali svjetlom vjere: privedi nas gledanju svoje nebeske ljepote. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, neka ti budu mili darovi tvoje Crkve. To nije zlato, tamjan ni smirna, nego se danas prinosi i za hranu daje Isus Krist, koga ti darovi označuju. Koji živi.

Pričesna pjesma
Vidjeli smo zvijezdu njegovu na Istoku, pa dođosmo s darovima da se poklonimo Gospodinu. (Usp. Mt 2, 2)

Popričesna molitva
Gospodine, idi pred nama uvijek i svuda svojim nebe­skim svjetlom. Htio si da se pričestimo ovim nebeskim otajstvom: daj da ga promatramo čistim pogledom i primamo odanim srcem. Po Kristu Gospodinu našemu.

Prvo čitanje   Iz 60, 1-6
Slava Gospodnja sviće nad tobom.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodâ k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 72,1-2.7-8.10-13

Pripjev:  Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Drugo čitanje   Ef 3, 2-3a.5-6
Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima:da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Mt 2, 2
Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti se Gospodinu.

Evanđelje  Mt 2, 1-12
Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad se Isus rodio u Betlehemu ­judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pâsti narod moj – Izraela!’« Tada Herod potajno dozva mudrace i raza­zna od njih vrijeme kad se pojavila ­zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: ­»Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle, ­zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se po­vrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obrado­vaše se radošću veoma velikom. Uđu u ­kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom ­njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore ­zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, ­tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Penavić

Novorođeni kralj židovski – Bog koji progovara žargonom prirode zaobilazeći politiku

Slavlje današnje svetkovine seže daleko u prošlost; liturgijski se obilježavala u vrijeme dok samo slavlje svetkovine rođenja Gospodnjega nije imalo ono značenje koje je poprimilo u kasnijim povijesnim stadijima.

Bogojavljenje ili objava Boga, objavljivanje Boga svemu tada poznatu svijetu jest dotad neviđena novost koju je prva Crkva s pravom osobito svetkovala. U opisima koje nam donosi današnji evanđeoski odlomak uočljiva su isprepletanja geografskih podataka s kozmičkim događajima. Antičkim je geografima pojam Zemlje bio sužen na – iz današnje perspektive promatrano – prostor starog svijeta: na Europu, gotovo cijelu Aziju i velik dio Afrike. U drugoj polovici 1. st. po Kristu, kad nastaje Matejevo evanđelje, poznat je rad barem 20-ak antičkih geografa koje je baš u to vrijeme pokušao sabrati rimski autor Plinije Stariji u iscrpnu djelu Naturalis historia („Prirodoslovlje“) u kojem se spominju i mnogi lokaliteti koje je danas teško ubicirati. To djelo spominje i hladna i vruća nebeska tijela (planete i zvijezde), zakonitost njihova kretanja te ulogu koju imaju s obzirom na Zemlju.

Pretpostaviti je da je pokušaj autora Matejeva evanđelja upravo takve ljude – prirodoznance, koji se u evanđelju donekle pojavljuju kao oprjeka pismoznancima, prikazati kao prepoznavatelje pojavka novorođenoga kralja židovskoga (Mesije?) kojeg sami pismoznanci nisu prepoznali, odnosno prihvatili. Kristovim rođenjem nastupaju kozmički događaji (vodič do mjesta na kojem se nalazi dijete jest zvijezda) koji svoj epilog nalaze u trenutku Kristove smrti (usp. Mt 27,51-53). Život je dakle mladoga židovskog kralja uokviren iznimnim prirodnim pojavama čime evanđelist oslikava potpuni autoritet Krista nad cjelokupnom prirodom. Budući da se Kristova moć u percepciji kralja Heroda prelijeva i na stolicu zemaljskoga vladara, on perfidno pokušava nadmudriti prirodoznance te preko njih ostvariti vlastiti politički interes.

Vladavina pak Novorođenoga smjera onkraj prirode i društva. Gesta koju čine magi jest proskineza. U antici se obavljala pred kraljevima i božanstvima. Prvotno je označavala polaganje usana na ruku da bi se poljupcem iskazala čast dotičnoj osobi, a u predhelenističkom razdoblju gesta je bila pridržana bilo za sluge perzijskih kraljeva (padanje na pod i ljubljenje zemlje) bilo za religijske obrede Grka (izuvanje kao gesta iskazivanja počasti božanstvu). Nemoguće je ne zamijetiti primjenu ove geste i na Horebu (usp. Izl 3,5).

U pohodu ljudi s Istoka židovskomu kralju u Judeji naglašena je nova narav vladavine koja se proteže preko granica židovskoga kraljevstva i Rimskoga carstva. Intencija je autora ovoga izvještaja jasna: Isusa iz Nazareta kao Gospodina i Boga sad priznaje cio poznati svijet. Spasenje koje je nastalo Emanuelovim pojavkom putanjom se zvijezde nudi svemu svijetu. Tzv. univerzalizam spasenja obuhvaća nešto širu kartu svijeta negoli je opisana u Herodotovim „Povijestima“. Otkrićem novih dijelova Zemlje širit će se i ponuda spasenja koja je nažalost ponekad bila instrumentalizirana u svjetovne svrhe.

Oprječnost i gotovo netrpeljivost dvoga: prirodoznanaca i Heroda u odnosu na Krista – radikalno suprotan pristup iskrenih istraživača i jednog politikanta božanstvu iz Betlehema ili Nazareta od prvih dana pa sve do našega doba budi uvijek nove, a tako stare teme. Odnos prema Kristu, osobito u ove dane, ponovno stoji u opasnosti da bude instrumentaliziran i doveden u izravnu vezu s ovozemaljskim tronom. Nadpolitičan, nadnacionalan, nadjezičan, nadkategorijalan, sveobuhvatan, Bog u tijelu djeteta, ponovno pred iskušenjem da mu se prolazni konzumenti vladarske stolice narugaju o danu rođenja i iskoriste ga još jednom u sebične političke svrhe. Katolicitet se pak evanđeoske poruke, slavljen vrlo intenzivno od prvih vremena Crkve, izravno opire ograničavanju na ideologiju i praksu jedne partije.

 

 

Propovijedi