Bogojavljenje

sij 05 2022 Miriam

6. siječnja 2022.

Ulazna pjesma
Evo, dolazi Gospodar, Gospodin; u ruci mu kraljevstvo, moć i vlast. (Usp. Mal 3, 1; 1Ljet 19, 12)

Zborna molitva
Bože, ti si na današnji dan po zvijezdi prethodnici narodima objavio svoga Jedinorođenca. Mi smo te upoznali svjetlom vjere: privedi nas gledanju tvoje nebeske ljepote. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, neka ti budu mili darovi tvoje Crkve. To nije zlato, tamjan ni smirna, nego se danas prinosi i za hranu daje Isus Krist, koga ti darovi označuju. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Pričesna pjesma
Vidjeli smo zvijezdu njegovu na Istoku, pa dođosmo s darovima da se poklonimo Gospodinu. (Usp. Mt 2,2)

Popričesna molitva
Gospodine, idi pred nama uvijek i svuda svojim nebeskim svjetlom. Htio si da se pričestimo ovim otajstvom: daj da ga promatramo čistim pogledom i primamo odanim srcem. Po Kristu.

Prvo čitanje Iz 60, 1-6
Slava Gospodnja sviće nad tobom.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodâ k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale  navješćivati Gospodnje. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 72, 1-2.7-8.10-13

Pripjev:  Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Drugo čitanje Ef 3, 2-3a.5-6
Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 2, 2
Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti se Gospodinu.

Evanđelje Mt 2, 1-12
Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve ­glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pâsti narod moj – Izraela!’« Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila ­zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo - Bogojavljenje

Nedjelja, 6. siječanj 2019.

Bogojavljenje nas otvara Isusovoj novosti

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas je svetkovina Gospodinova Bogojavljenja, blagdan Isusova očitovanja, simboliziranog svjetlošću. U proročkim tekstovima ovo svjetlo je obećanje: svjetlo je obećano. Izaija se, naime, obraća Jeruzalemu ovim riječima: „Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista slava Jahvina“ (60,1). Prorokov poziv – ustati se zato što dolazi svjetlost – je iznenađujući, jer slijedi neposredno nakon teškog izgnanstva i brojnih tlačenja i ugnjetavanja koje je narod proživio.

Ovaj poziv, danas, također odzvanja za nas koji smo proslavili Rođenje Isusovo i ohrabruje nas da dopustimo da nas zahvati Betlehemsko svjetlo.

Mi smo također pozvani ne zaustavljati se na vanjskim znakovima tog događaja, već iznova krenuti od njega i u novosti života kročiti svojim putem života kao ljudi i vjernici.

Svjetlost koju je prorok Izaija prorekao, u Evanđelju je prisutna i doživljena. Isus, rođen u Betlehemu, Davidovu gradu, došao je da donese spasenje onima koji su blizu i onima koji su daleko, svima. Evanđelist Matej pokazuje različite načine na koje se može susresti Krista i reagirati na njegovu prisutnost. Na primjer, Herod i pismoznanci iz Jeruzalema imaju tvrdo srce, koje ostaje tvrdokorno i odbija pohod tog Djeteta. To je jedna od mogućnosti: zatvoriti se svjetlu.

Oni predstavljaju one koji se, i u našim danima, boje Isusovog dolaska i zatvaraju svoja srca braći i sestrama kojima je potrebna pomoć. Herod se boji gubitka moći i ne razmišlja o pravom dobru ljudi, već o osobnom interesu. Pismoznanci i glavari narodni boje se jer se ne znaju izdići iznad svojih vlastitih uvjerenja i tako ne uspijevaju shvatiti novost koja je u Isusu.

S druge strane, iskustvo mudraca je vrlo različito (usp. Mt 2, 1-12). Dolazeći s Istoka, oni predstavljaju sve narode koji su daleko od tradicionalne židovske vjere. Ipak, pustili su da ih vodi zvijezda i upuštaju se na dugo i opasno putovanje kako bi prispjeli do cilja i spoznali istinu o Mesiji.

Mudraci su bili otvoreni „novosti“ i njima se otkriva najveća i najviše iznenađujuća novost u povijesti: Bog je postao čovjekom.

Mudraci padaju ničice pred Isusom i pružaju mu simbolične darove: zlato, tamjan i smirnu; jer traženje Gospodina podrazumijeva ne samo ustrajnost na putu, već i velikodušnost srca. I, konačno, vratili su se „u svoju zemlju“ (r. 12); i kaže Evanđelje da su se vratili „drugim putem“.

Braćo i sestre, svaki put kad neki muškarac ili neka žena susretnu Isusa, mijenjaju svoj put, vraćaju se životu na drugačiji način, vraćaju se obnovljeni, „drugim putem“.

Vratili su se „u svoju zemlju“ noseći u sebi otajstvo tog skromnog i siromašnog kralja; možemo zamišljati kako su svima pripovijedali o iskustvu koje su doživjeli: spasenje koje je Bog ponudio u Kristu je za sve ljude, one blizu i one daleko. Nije moguće to Dijete „uzeti za svoju svojinu“: On je dar za sve.

I mi, stvorimo malo tišine u svome srcu i dopustimo da nas obasja Isusovo svjetlo koje dolazi iz Betlehema. Ne dopustimo našim strahovima da nam zatvore srce, već smognimo hrabrosti otvoriti se ovom svjetlu koje je blago i diskretno. Tada ćemo, poput mudraca, doživjeti „veoma veliku radost“ (r. 10) koju nećemo moći zadržati za sebe. Neka nas na tome putovanju podrži Djevica Marija, zvijezda koja nas vodi do Isusa, i Majka koja pokazuje Isusa mudracima i svima onima koji joj pristupe.

………………..

Papa Benedikt XVI.

Srijeda, 6. siječnja 2010.

Otvorenost mudraca Božjem Otajstvu

Draga braćo i sestre!

Danas slavimo veliki blagdan Bogojavljenja, otajstvo Gospodinova očitovanja svim narodima, predstavljenim od mudraca, koji su došli s istoka da se poklone židovskom kralju (usp. Mt 2,1-2). Evanđelist Matej, koji izvješćuje o tome događaju, ističe kako su došli do Jeruzalema slijedeći zvijezdu, koju su ugledali netom što se pojavila na nebu i koju su tumačili kao znak rođenja kralja kojeg su proroci navijestili, to jest Mesije. Stigavši, međutim, u Jeruzalem, mudraci su trebali upute svećenika i pismoznanaca kako bi doznali točno mjesto kamo se trebaju uputiti, to jest Betlehem, Davidov grad (usp. Mt 2,5-6; Mih 5,1). Zvijezda i Sveto pismo bili su dva svjetla koja su vodila mudrace, u kojima vidimo primjere istinskih tražitelja istine.

Oni su bili mudraci, koji su proučavali zvijezde i poznavali povijest narodâ. Bili su učeni ljudi u širem smislu, koji su promatrali svemir smatrajući ga gotovo velikom knjigom punom znakova i Božjih poruka za čovjeka. Stečeno znanje, stoga, nisu smatrali svrhom samome sebi, već su bili spremni uzdići svoj pogled dalje, ka božanskim otkrivenjima i pozivima. Nisu se, naime, stidjeli tražiti upute od židovskih vjerskih poglavara. Mogli su reći: učinimo to sami, ne trebamo nikoga, izbjegavajući, prema današnjem načinu razmišljanja, svaku "kontaminaciju" između znanosti i Božje riječi. Mudraci međutim slušaju proroštva i prihvaćaju ih; i, tek što se ponovno zaputiše k Betlehemu, iznova ugledaše zvijezdu, gotovo kao potvrdu savršenog sklada između čovjekova traženja i Božje istine, sklada koji ispuni radošću srca tih istinskih mudraca (usp. Mt 2,10). Vrhunac njihova puta traženja bio je kada se nađoše pred "djetetom s Marijom" (Mt 2,11). Kaže Evanđelje da "padoše ničice i pokloniše mu se". Mogli su ostati razočarani, štoviše, sablažnjeni. Međutim, kao pravi mudraci, otvoreni su otajstvu koje se očituje na iznenađujući način; i sa svojim simboličnim darovima pokazuju da prepoznaju u Isusu Kralja i Božjeg Sina. Upravo se u toj gesti ispunjavaju mesijanska proroštva koja naviještaju da će se svi narodi pokloniti Bogu Izraela.

Posljednji detalj potvrđuje da su, kod mudraca, razum i vjera bili sjedinjeni: riječ je o činjenici da "upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju" (Mt 2,12). Bilo bi nešto sasvim prirodno da su se vratili u Jeruzalem, u Herodovu palaču i hram, kako bi i druge upoznali sa svojim otkrićem. Međutim, mudraci, koji su izabrali za svoga vladara Djetešce, čuvali su to otkriće u tajnosti, po uzoru na Mariju, ili bolje, na samoga Boga i, kao što se pojaviše, tako i nestadoše u tišini, zadovoljni, ali također promijenjeni susretom s Istinom. Otkrili su novo lice Boga, novo kraljevstvo: kraljevstvo ljubavi. Neka nam Djevica Marija, uzor prave mudrosti, pomogne biti istinski tražitelji istine o Bogu i kadri živjeti uvijek duboki sklad između vjere i razume, znanosti i objave.

 

Propovijedi