Deseta nedjelja kroz godinu B

lip 05 2021 Miriam

6. lipnja 2021.

Ulazna pjesma
Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim? Protivnici moji i dušmani posrću i padaju. (Ps 27, 1-2)

Zborna molitva
Bože, sve što je dobro od tebe dolazi. Udijeli nam dar svoga Duha, da mislimo što je pravo i to u djelo provedemo. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, usavrši naše služenje, da ovaj prinos bude tebe dostojan a nama uveća ljubav. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. (1Iv 4, 16)

Popričesna molitva
Gospodine, po ljekovitim otajstvima koja smo primili daj da ozdravimo od svoje zloće i hodimo putem pravednosti. Po Kristu.

Prvo čitanje   Post 3, 9-15
Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojeg i roda njezina!

Čitanje Knjige Postanka 
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospo­din, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s ­kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Po trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 130, 1-8

Pripjev: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine: 
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al u tebe je praštanje
da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam, 
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina 
više no zoru straža noćna.

Drugo čitanje   2 Kor 4, 13 – 5,1
Vjerujemo pa zato i besjedimo.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima 
Braćo: Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno. Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 12, 31b-32
Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen, govori Gospodin. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.

Evanđelje  Mk 3, 20-35
Sotoni je došao kraj.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku 
U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplije­niti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga ­pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, ­traže te!« On im odgovori: »Tko je majka ­moja i braća moja?« I okruži pogledom po ­onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Josip Serđo Ćavar

Izvan sebe ili izvan nas

„Nisam kriv!“ kaže Adam. „Nisam kriva“ odvraća Eva. I mogli bi reći da je tako kroz čitavu povijest čovječanstva. Slabi i goli čovjek odbacuje krivicu i ne želi zaštiti drugoga do sebe. Zato je zgodan onaj opis koji veli kako je grijeh prvih ljudi sadržan u gledanju u samoga sebe. Prije grijeha Adam i Eva gledali su jedno u drugo; bili su potpuno posvećeni dobru drugoga. I gledali su u Boga, što je još važnije. Od prvog grijeha čovjek gleda samo sebe. Svoj sebični interes. A kad pogledam u sebe što vidim? Golotinju, nezaštićenost, stid. Zbog njih želim pobjeći od svih; i od Boga i od čovjeka. Ljudi su svojim grijehom odbili biti ovisni o Bogu. Zato su ovisni o svemu drugome. Od tijela i užitka, do ljudskih obzira. Umjesto gospodarenja svijetom i prirodom, čovjek je postao rob koji ne umije tumačiti znakove svijeta i vremena. „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina“ te će riječi vrijediti sve do Isusa koji donosi pomirenje. Da bi spasio roba (čovjeka) vječni Bog daje Sina, koji postaje poslušni sluga koji otkupljuje svijet cijenom neprocijenivom – vlastitom krvlju. I tu se do kraja potvrđuje Božji vapaj upućen Adamu, ali i svakome čovjeku: „Gdje si?!“. Bog ne prestaje tražiti izgubljeno. Oduvijek i zauvijek.

Pavao nas poučava kako je posljedica grijeha raspadanje izvanjskog čovjeka, no nutarnji se iz dana u dan obnavlja. U tom nutarnjem čovjeku snažno djeluje Duh Božji. Tu se čovjek obnavlja i raste sve do smrti. Klaus Berger, jedan od poznatijih bibličara zadnjih desetljeća koji je preminuo posljednje godine, veli kako čovjek taj proces odrastanja do smrti može sebi slikovito predočiti kao rad na tekućoj traci u automobilskoj industriji. Novi produkt raste na svakoj postaji. Dodaje se dio po dio i na kraju je sveukupan unutarnji život auta gotov. Čas smrti odgovara u proizvodnji automobila trenutku kad se odozgo na sav dosad sastavljen unutarnji život auta spusti nova karoserija. Za Pavla je to nebeski identitet, nebesko obličje. To tijelo još uvijek nije tijelo uskrsnuća ali jest vrlo osobna povezanost svakog pojedinca s Kristom koji je prešao prag smrti.

Da bi i mi prešli taj prag valja biti blizu Kristu. Evanđelje danas uči da smo mu blizu kad vršimo njegovu volju. Za biti Isusov nije dosta pripadati njegovoj obitelji ili rodbini. Nije naime važno krvno srodstvo, pripadnost nekom narodu, ili pokretu. Ne postoje osigurana mjesta. Za biti Isusov nije dosta da smo upisani u maticu krštenih. Od našega se života očekuje puno više svakodnevnog pristajanja uz Boga i odbacivanja vlastite samovolje i umišljenosti. Kad je Isus ovako zahtjevan, nije ni neobično što počinju raznorazna ocrnjivanja i optužbe na njegov račun. On je „izvan sebe“, ne u smislu da je poludio, nego da je previše uzbuđen, da je pretjerao. Za „svoje“, Isus je izgubio vezu sa stvarnošću, jer se ne obazire na njihove uske okvir već je sav zauzet oko spasenja, navještanja i svoga mesijanskog poslanja. Vjerujem da znamo za takve situacije kad nam naši bliži, kao dobronamjerno, govore da trebamo malo usporiti, da ne valja pretjerivati u poslu, da možda nije pametno uvijek reći istinu nego je bolje malo „muljati“. Važno je da tada čovjek stane pred Boga i tu se preispita. Naime, Bogu valja povjeriti svoje poslanje, poziv i posao te vidjeti što nam progovara u savjesti da je ispravno. Isus je tu u potpunosti na crti svoga Oca, jer izvršava njegov naum, a dao si je dosta prostora u samoći i molitvi da osluhne Božju volju prije svoga javnog nastupa. Ovdje evanđelist Marko stavlja i Isusovo objašnjenje „grijeha vječnoga“. To je grijeh samoopravdanja, kako tumače teolozi. To je grijeh onoga tko vjeruje da ne treba primiti spasenje kao dar, nego kao nagradu za vlastitu pravednost. Ujedno je to grijeh protiv Duha Svetoga, jer ne prepoznaje u Sinu, poslanomu od Oca, spasenje koje se po ljubavi nudi svakom čovjeku. Otvorimo se i danas njegovom spasenju, kako bi se oslobodili krivnje i izgrađivali nutarnjeg čovjeka.