Druga nedjelja po Božiću - godina B

sij 02 2021 Miriam

3. siječnja 2021.

Ulazna pjesma
Dok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, sišla je tvoja svemoguća Riječ s nebesa, Gospodine, s kraljevskih prijestolja. (Mudr 18, 14-15)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ti prosvjetljuješ sve koji u te vjeruju. Ispuni čitav svijet svojom slavom i jasno se očituj svim narodima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, posveti ove darove rođenjem svoga jedinca Sina koji nam pokazuje put istinei obećava život nebeskog kraljevstva. Po Kristu.

Pričesna pjesma  
Svima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. (Iv 1, 12)

Popričesna molitva
Gospodine Bože naš, smjerno te molimo: djelovanjem ovog otajstva očisti nas od zlih sklonosti i ispuni nam želju za spasenjem. Po Kristu.

Prvo čitanje   Sir 24,1-2.8-12
Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda.

Čitanje Knjige Sirahove
Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja. Posred naroda se svog uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje ­divljenje i u mnoštvu izabranika ima hvalu i među blagoslovljenima ona se sama ovako blago­slivlje: »Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i u punom zboru svetih moj je boravak.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 147,12-15.19-20

Pripjev:   Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

Drugo čitanje    Ef 1, 3-6.15-18
Po Isusu nas predodredi za posinstvo.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome. Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Go­spodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Usp. 1Tim 3,16
Slava tebi, Kriste, propovijedani narodima! Slava tebi, Kriste, vjerovani u svijetu!

Evanđelje   Iv 1, 1-5.9-14 (kraća verzija)
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Slaven Brekalo

Kako je 2020. godina išla svome kraju, sve više se mogao čuti jedan zajednički glas: želimo ju čim prije zaboraviti i zaključiti. Mnogi su rekli: ''Ne ponovilo se!'' Razumljiv, pa samim tim i očekivan ljudski izbor. Bila je ta 2020. blago rečeno, drukčija, teška, za mnoge i bolna. Kao posljedica svega, snagom ljudskog automatizma, i očekivanja su od nove 2021. tim bila veća. Svi smo se nadali boljem, ljepšem, veselijem, manje stresnom i izvjesnijem vremenu. Svaki je kraj uvijek novi početak, pa je tako i kraj jedne zapravo početak druge godine. Čekao se samo njen početak. Međutim, 2021. nije niti počela, a kao da je već završila. Obilježila ju je, ljudski rečeno, velika tragedija. Kada osam mladih života iz Rakitna i Posušja, koji još pošteno nisu niti zakoračili u zrelost, na takav način okončaju svoje mlade živote, isti tren zaboravite na sve ostale nedaće i shvatite da postoji bolniji i teži križ. Na brutalan smo način upoznali da pandemija i potresi nisu najgore što nam se moglo zbiti, ne umanjujući niti jedno niti drugo, niti bol onih koji su ove dvije nepogode neposredno iskusili. Mnogi postavljaju pitanje za sve događaje u 2020. i ove, nedavne u 2021. godini: Je li ovo sve Božja kazna? Ili: što je uopće sve ovo i kako to razumjeti? Je li ovo dio Božjega plana s nama? Puno pitanja, nigdje odgovora.

Samo nam Božja riječ u ovim teškim trenutcima tuge i boli može biti utjeha, oslonac i smisao.

U današnjem evanđelju posebno odjekuje jedna rečenica. Ivan piše: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1,11). Važne su ove prve dvije riječi „K svojim dođe …“. Dakle, Božja riječ nam govori kako je Bog došao k nama. Bio je i jest jedan od nas, u svemu nama jednak, osim u grijehu, i k tomu još obećao nam je da će ostati s nama u sve dane do svršetka svijeta (usp. Mt 28,20). Ali na koji način nam je Bog došao i kako nam je prišao, a da svima bude pristupačan? Ovo najbolje tumače Isusove riječi „Blago ožalošćenima, oni će se utješiti“ (Mt 5,4). Kada se u Matejevu evanđelju kaže „Blago ožalošćenima“ misli se na najveću moguću žalost. A sigurno nema veće žalosti od one kad roditelj izgubi vlastito dijete. Ne daj Bože razumjeti. I pokušajte sada zamisliti sebe kako govorite majkama tragično stradale osmero djece: ''Majko, blago se tebi.'' Ne želite to niti zamisliti. Na koji način Bog može sve ljude bez obzira na vjeru, naciju i boju kože privući k sebi? Kao uman i učen? Ne! Jer nismo svi umni i učeni. Kao ratnik i vojskovođa? Ne! Jer nismo svi za vojnika i ratnika. Kao mudrac? Ne! Jer nismo svi tako nadareni. Kao patnik i bolnik? Da! Upravo kao onaj koji pati. Tako je Bog postao svim ljudima blizak, bez iznimke i bez razlike. Svaki će čovjek kad-tad doživjeti neku patnju i bol. Pitanje je samo vremena kada će se to dogoditi, ali bol i patnja nikoga neće mimoići. I zato je Bog došao među nas i postao čovjekom i kao takav privlači sve k sebi. Jer patnja i smrt su svima iste i svakoga zahvaćaju. U konačnici, Bog nigdje nije dao odgovor na patnju, već se učinio odgovorom na križu.

I svi mi koji smo doživjeli neku žalost, znamo da se u najvećoj žalosti može otkriti Boga i ljudsku dobrotu. Veliko otajstvo jest u tome da čovjek u najvećoj žalosti najviše može osjetiti Božju utjehu i ljudsku blizinu. A to se ovih dana i potvrđuje kada je ljudska dobrota došla do izražaja. Jer u trenutcima žalosti ljubav i prijateljstvo se najviše produbljuju. Nikad kao u patnji i boli ne trebamo tako snažno svoje prijatelje, susjede, rodbinu… Tada zaboravimo na sve, trebamo samo čovjeka pored sebe, a Bog je postao čovjekom i došao k nama prije dvije tisuće godina u osobi Isusa Krista, a sada kao prijatelj, susjed, rođak, dobročinitelj, tješitelj…

I na kraju! Bog je dao prirodne zakone. Isti ti zakoni su u njegovoj ruci. Dakle, Bog je mogao zaustaviti i pandemiju, potrese, i smrt osmero mladih ljudi, ali nije. S pravom se pitamo: Zašto? Gdje je bio Bog i zašto sve to nije zaustavio, a mogao je? Je li sve ovo Božja kazna? Nije! Lijepo sv. Pavao u Prvoj poslanici Timoteju piše: ''Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine'' (1 Tim 2,4). A Bog koji kažnjava i uništava baš i ne želi spasenje. O takvom Bogu pričaju ljudi koji imaju grdnih problema sa svojom duhovnošću. Činjenica jest, rekli smo, da je Bog mogao sve ovo zaustaviti, a nije, ali to ne znači da je to kazna. Što više, ovo je nešto suprotno. Bogu je stalo do nas pa dopušta da se dogode i velike tragedije kako bismo se zamisli i promislili svoje živote, radili na svojem obraćenju, birali put svetosti i jednoga dana došli u Nebo i bili s Njim u vječnosti. A nikada čovjek tako ozbiljno ne promišlja samoga sebe kao kad se dogodi nešto teško. Stoga, nema mjesta zastrašivanju, jer Bog ne želi ničiju propast. A da sve ovo što se događa, što nama izgleda kao propast, Bog može iskoristiti na dobro, može sigurno.

Bog je postao čovjekom i došao među nas. Ako i o čemu onda o tome najviše razmišljamo u ovom božićnom vremenu. Stoga, kad je već Bog odlučio biti čovjekom, onda odluči i ti biti čovjek. Čovjek blizak onome u nevolji, tragediji, boli i tuzi. To je jedini način da Bog do svršetka svijeta dođe do svih onih ožalošćenih, ucviljenih, skrhanih bolom zbog gubitak svojih najmilijih i svojih domova.         

 

Propovijedi

tra 04 2021
tra 03 2021
tra 03 2021