DRUGA VAZMENA NEDJELJA GODINE C

tra 28 2019 Miriam

28. travnja 2019.

Ulazna pjesma
Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom, da po njemu uzrastete na spasenje, aleluja.   (1Pt 2, 2)

Zborna molitva
Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika. Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili: daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Prinesi ruku i opipaj gdje bijahu čavli, i ne budi nevjeran nego vjeran, aleluja. (usp. Iv 20, 27)

Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.

Prvo čitanje  Dj 5, 12-16
Povećavalo se mnoštvo onih što vjerovahu.

Čitanje Djela apostolskih
Po rukama se apostolskim događala ­mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jed­nodušno okupljali u trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više pove­ća­valo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsje­d­nute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam  Ps 118, 2-4.22-27a

Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

ili:  Aleluja!

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje  Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19
Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama.« Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao ­Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe smrti, i podzemlja. Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.« Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja  Iv 20, 29
Jer si me vidio, Toma, povjerovao si, govori Gospodin: blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.

Evanđelje  Iv 20, 19-31

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im ­svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici ­vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpu­štaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Go­spodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Stanko Mabić

Druga vazmena nedjelja C

Vlasnik noćnoga kluba u Mount Vernonu u Teksasu odluči uz postojeći stari objekt proširiti svoj posao izgradnjom nove veće i ljepše zgrade. Mjesna Baptistička Crkva, zbog nemorala, alkohola, droge i drugih nereda što su se širili iz kluba, odluči pokrenuti danonoćnu molitvu u crkvi da se spriječi njegova izgradnja. Međutim, vlasnik, po opredjeljenju ateist, nije se previše obazirao na vjerničku inicijativu pa se dade na posao tako da je izgradnja kluba iz dana u dan napredovala neočekivanom brzinom. Poslije samo nekoliko mjeseci vlasnik kluba najavi i njegovo svečano otvaranje. Ali nepuni tjedan pred veliku proslavu izbij požar na instalacijama stare zgrade koje su bile prikopčane i na onu novu, netom završenu, i u nepunih dvanaest sati do temelja izgorješe i stara i nova zgrada. S obzirom da su oba kluba izgorjela preko noći, lokalni vjernici iskoriste prigodu pa javno stanu reklamirati jakost i svemoć molitve.

Kad je vlasnik čuo kako se župljani javno hvale da su klubovi izgorjeli zahvaljujući njihovim molitvama, optuži lokalnu Baptističku Crkvu kao glavnog krivca štete koja je iznosila nekoliko milijuna dolara. Na sudu uz slomljena vlasnika noćnoga kluba našao se i lokalni pastor sa svojim članovima ekonomskoga vijeća. Sudac prvo presluša tužbu vlasnika kojom je sve zlo što ga je snašlo svalio na lokalnu župu, dok je pastor, zajedno sa svojim vijećem, oštro negirao bilo kakav upliv Crkve. Na kraju sudac vidno zbunjen zaključi sljedeće: “Ja zaista ne znam kako ćemo riješiti ovaj slučaj kada na jednoj strani imamo nevjernika koji vjeruje u moć molitve, a na drugoj strani svećenika koji to poriče i u to ne vjeruje.“

U evanđelju imamo jednog apostola koji ne vjeruje i zato je dobio naziv „nevjerni, sumnjivi Toma“. I to sve na temelju njegovih riječi:

„Ako ne vidim na njegovim rukama biljege čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ Riječi, rekli bismo, pune sumnje i nevjere. No, upravo nas te riječi mogu poučiti o vjeri. Koliko je god doprinijela vjera apostola u širenju Radosne vijesti toliko je i Tomina sumnja.

Tomina vjera nije kao Abrahamova vjera. Abraham odmah vjeruje i ide u nepoznato. Toma prolazi kroz prostore sumnje, ali kada je dotaknuo rane on vjeruje; dotaknuo je čovjeka a u njemu otkrio Boga: „Ti si Gospodin moj i Bog moj“. Toma nije rekao Ti si Isuse Bog, ti si Svemogući itd., nego Ti si moj Bog, Ti si moj Gospodin. I Toma nije mogao vidjeti Boga jer ni jedan čovjek ne može vidjeti Boga. Vidio je samo Isusa iz Nazareta s proslavljenim tijelom. Ipak ga priznaje Bogom što je plod njegove vjere a ne očiju. Ni jedan apostol nije prije tome nazvao Isusa Bogom.

Dakle, u Tominu slučaju nemamo posla s nevjerom koja sve niječe, već s vjerom koja traga, koja ispituje, ali koja se na kraju potpuno predaje.

Imamo pravo sumnjati, zakazati, ne shvatiti. Jer nije nikakav znak jakosti uvijek biti jak. Nije nikakav znak slabosti, biti slab. Možda je samo vjera onoga koji sumnja, živa i plodonosna vjera, jer se on izlaže pred drugima i pred Bogom. Uskrsna vjera koja se ne izlaže pitanjima i koja potiskuje svaku sumnju, neće nikada dostići život.

Mnogi su nazvali Tomu svecem novoga doba jer on ne želi nikakvu slijepu vjeru, jer on ne potiskuje svoja pitanja i svoje sumnje. On ne želi prepričavati što je čuo od drugih. On želi imati svoje osobno, vlastito iskustvo s uskrslim Kristom. Za vjeru nije ništa tako opasno kao što je to sigurnost. Vjera nije nikada neki sigurni posjed, nego dinamički proces. Zato vjeri pripadaju uvijek i pitanja, sumnje, lutanja, istinska traženja.

Kad je Isus htio da ga Toma prepozna nije rekao: „Toma, dobro me pogledaj svojim očima ili opipaj moju kosu i lice, vidi koliko sam visok i kako izgledam ili provjeri moje dokumente, otiske mojih prstiju“. Ne, jednostavno je rekao: „Dodirni moje rane i znat ćeš da sam to ja. Po njima ćeš me prepoznati jer one su najdublji izraz moje ljubavi prema tebi. Rane imam jer sam ljubio, do kraja ljubio tebe i svakog čovjeka. Želim da me prepoznaješ po toj ljubavi a ne po vanjskom mom izgledu“.

Toma je prepoznao Krista dotaknuvši njegove rane. Prepoznao ga je po ranama.

Po čemu želimo mi da nas prepoznaju?

Svatko od nas ima svoje rane. Pa ako su i zacijelile ostaju u čovjeku. Ako te rane, trpljenje, patnje, boli kristovski nosim i podnosim, upravo po njima najlakše će me ljudi prepoznati da sam Kristov. Možemo sto puta govoriti da smo kršćani da smo Kristovi, ali ako to svojim ranama ne pokazujemo onda je uzaludna naša vjera. Prihvatim li svoje rane kao što je Krist svoje prihvatio, one se mogu u meni preobraziti u izvor života i ljubavi.

Tu gdje sam ranjen osjećam se najviše živim, tu najviše osjećam sebe, tu osjećam i druge. Tu smijem i drugima osloboditi pristup mojoj rani, tu je moguć susret i dodir koji može i drugoga iscijeliti. Bog prepušta rane u mom životu jer preko njih želi još dublje unići u moj život da osjetim ljubav s kojom me ljubi.

Bog prepušta i sumnje u našem životu kako bi nas učinio vjernima a ne nevjernima. Poniznima a ne oholima i umišljenima kako smo mi ti koji svojom snagom i svojom zaslugom posjedujemo vjeru a ne Božjom milošću. Toma, jedan od najvećih boraca u naviještanje Radosne vijesti nije mogao snagom svoga razuma, snagom onoga što je čuo od apostola svojih prijatelja i kolega doći do vjere nego tek na osobni susret s Kristov.

Dakle, svećenik na oltaru može najbolje govoriti i propovijedati o Kristu, možete čuti najdivnije odlomke iz Biblije o Božjoj ljubavi, ali to još nije susret s Kristom. Svećenik, sakramenti, Sveto pismo mogu te pripremiti za susret s Kristom ali ti se susrećeš osobno. Taj susret možeš odbiti ili spasonosno prihvatiti.

Propovijedi