DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU B

ruj 12 2018 Miriam

16. rujna 2018.

Ulazna pjesma
Daj mir, Gospodine, onima što se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti. Uslišaj molitve slugu svojih, Izraela, puka svoga.   (usp. Sir 36, 18)

Zborna molitva
Bože, Stvoritelju i Svedržitelju. Daj da ti služimo svim srcem te iskusimo darove tvoje ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, usliši nam prošnje i primi darove. Što svaki od nas prikazuje tebi na čast, nek bude na spasenje svima, po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma
Kako li je dragocjena, Bože, tvoja dobrota, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju. (Ps 36, 8)

Popričesna molitva
Gospodine, nek nam ova pričest pronikne duh i tijelo, da u nama ne prevagne tjelesna sklonost nego djelovanje tvoje moći. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 50, 5-9a
Leđa podmetnuh onima što me udarahu.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će na sud sa mnom? Nek se suoči sa mnom! Tko je protivnik moj u parnici?  Nek mi se približi! Gle, Gospodin Bog mi pomaže, tko će me osuditi? Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 116, 1-6.8-9

Pripjev: Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.

Ljubim Gospodina jer čuje
vapaj molitve moje:
uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.

Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
Tada zazvah ime Gospodnje:
»Gospodine, spasi život moj!«

Dobrostiv je Gospodin i pravedan,
pun je sućuti Bog naš.
Gospodin čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.

Drugo čitanje   Jak 2, 14-18
Vjera, ako nema djelâ, mrtva je.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.« Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Gal 6, 14
Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem  Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.

Evanđelje   Mk 8, 27-35
Ti si Pomazanik-Krist! ...Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi ­učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on ­upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, ­drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Trpeći Mesija

Ako kratku scenu Isusova razgovora s učenicima kod Cezareje Filipove istrgnemo iz cjeline Markova evanđelja i promatramo je samu za sebe, zacijelo nam je teško dokučiti njezin smisao. Isus nam u tom slučaju sliči na nekoga komu je jako stalo do ugleda kod ljudi pa znatiželjno želi čuti što to ljudi o njemu misle i govore. I ne samo to, jako ga zanima mišljenje i onih koji su već dugo s njime, iako je zasigurno morao znati što oni misle o njemu. Napokon, nije baš jasno, zašto se uopće ne osvrće na Petrov odgovor na njegovo pitanje: «Ti si Pomazanik – Krist!», dok vrlo burno reagira kad isti taj Petar izražava neshvaćanje njegove najave trpljenja Sina Čovječjeg.

No sve se to mijenja kad shvatimo da je riječ o središnjem i ključnom tekstu za razumijevanje Markova evanđelja. Marko piše svoje djelo Crkvi koja vjeruje da je trpeći i raspeti Isus, unatoč smrti na križu, Sin Božji (usp. Mk 15,39), ali se isto tako trajno suočava s osporavanjem te vjere od strane i Židova i pogana (usp. 1 Kor 1,23). Drugim riječima, ona je trajno suočena s pitanjem, tko je Isus iz Nazareta. Pripovijedanjem o njegovu životu Marko želi pokazati kako su i vjera u Isusa i njegovo osporavanje započeli već za vrijeme njegova života. U prvih osam poglavlja susrećemo Isusa koji naviješta i moćno djeluje, a ljudi se opredjeljuju za ili protiv njega. No oni mogu tek naslutiti tajnu njegove osobe. To vrijedi ne samo za navedena mišljenja ljudi, već i za Petrovo priznanje i zato Isus u prvom dijelu evanđelja ne dopušta nikomu da javno o njemu govori, ni zlim dusima koji znaju njegovu tajnu, ni ozdravljenim bolesnicima, ni samim učenicima.

Preokret dolazi upravo s ovim tekstom, kad Isus sam prekida tu zapovijed šutnje i «otvoreno im govori» (8,32). Sadržaj toga govora jest najava muke i smrti što čekaju Sina Čovječjega, a to ujedno otkriva i razlog prethodne zabrane: trpeći Mesija nije bio ni u kakvim židovskim predviđanjima, pa ni u Petrovu priznanju, što najbolje potvrđuje njegov odlučan pokušaj da Isusa odvrati od tog puta (8, 32). No Isus u prihvaćanju trpljenja gleda prihvaćanje volje Božje i jedini način da se odgovori na silu i zlo svijeta. «Isus je protiv vladajuće sile znak koji joj se protivi, a svijet se tom znaku usprotivio znakom križa: križ je odgovor svijeta na kršćansku ljubav» (E. Bloch).

Križ kao sudbina učenika

Dok je prvi dio Markova evanđelja izrazito kristološke naravi, jer tumači tajnu Isusove osobe i njegova poslanja, drugi dio je usmjeren ekleziološki, to jest crkveno. U tom evanđelju Isus često govori dvanaestorici, njih poučava nasamo, ali ovdje oni nisu sami. Marko ovdje proširuje krug slušatelja: «Tada dozva narod i učenike pa im reče» (8,34), što znači da su sljedeće riječi upućene svima i to ne samo onima koji su u tom trenutku oko Isusa, već i kasnijoj Markovoj Crkvi. Uvjet nasljedovanja Isusa jest prihvaćanje i strpljivo nošenje vlastitog križa. Očito je u vrijeme kad Marko piše svoje evanđelje Kristov križ kršćanima bio ne samo znak spasenja već i metafora za sve nevolje života kroz koje su kršćani «poradi Isusa i evanđelja» (8,35) tada prolazili.

Markova poruka je jasna: ne događa im se ništa neobično, već se u sudbini Crkve samo ponavlja sudbina njezina Učitelja. Zato prihvaćanje križa znači poistovjećivanje s Isusom i njegovim trpljenjem, a to je preduvjet pravog nasljedovanja. Isus polazi od općeg ljudskog iskustva da svaki čovjek želi svoj život spasiti, to jest ostvariti, ali on pozna i drugo iskustvo, da mnogi upravo tim sebičnim nastojanjem oko svoga vlastitog života taj život upropaste. Zato on, polazeći od smisla žrtve, postavlja novo pravilo: «Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga» (8,36). Te Isusove riječi dale su smisao nebrojenim velikanima kršćanske ljubavi, a pogotovo mučenicima.

One su pomalo iznenađujuće našle potvrdu i u riječima dobrog poznavaoca čovjekova duha, C. G. Junga. Raspravljajući sa svojim prijateljem, protestantskim pastorom, o rješenju križa na jednom vitraju u crkvi, Jung je odjednom skrenuo razgovor s umjetničkog aspekta na životni, i to upadicom: «gledaj, to je baš odlučujuće za nas». Na pitanje teologa, zašto, Jung odgovara: «Upravo sam se vratio s puta po Indiji i tamo mi je to ponovo sinulo. Istočnjak želi patnju nadvladati tako što će je ignorirati, a zapadnjak misli da je može utopiti u drogi. I jedno i drugo je velika zabluda. Patnju treba nadvladati tako što ćemo je prihvatiti i nositi. A to možemo naučiti samo od njega» - pokazao je pritom na Raspetoga. Danas su ti pokušaji da se patnja ignorira ili utopi u drogi daleko izraženiji nego u Jungovo vrijeme, ali je zato i Isusov recept koji je on tako lijepo prepoznao i preporučio danas još potrebniji nego ikad.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, priznajući pred nebeskim Ocem svoju slabost, u poniznosti obnovimo svoje predanje Bogu i izrecimo mu svoje molitve:

  1. Za Crkvu u svijetu: okrijepi ju snagom Duha Svetoga da živeći s pouzdanjem u Krista Spasitelja bude siguran put spasenja za sve koji te traže, molimo te.
     
  2. Za pastire Crkve: obdari ih nesebičnim predanjem tebi i radosnim služenjem u tvojoj Crkvi, kako bi svi koje si im povjerio uzvjerovali tebi i vjerno čuvali dar vjere, molimo te. 
     
  3. Za nas ovdje sabrane: ne dopusti da nas teškoće života i iskušenja zla udalje od tebe; obnovi u nama duh istinskoga učeništva, koje se prepoznaje u prihvaćanju mudrosti Križa i u poslušnosti tvojoj riječi, molimo te.
     
  4. Otvori nam oči srca da u svima koji trpe siromaštvo, tugu i osamljenost prepoznamo bližnje koji su potrebiti svjedočanstva naše kršćanske ljubavi, molimo te.
     
  5. Za našu pokojnu braću i sestre: otvori im blago svoga milosrđa i primi ih u zagrljaj svoje vječnosti, molimo te.

Primi i usliši, svemogući Bože, naše molitve. Rasvijetli nas svojim Duhom da budemo vjerni nasljedovatelji Kristova puta uranjajući u otajstvo križa i u njegovu riječ spasenja. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.