DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU B

ruj 29 2018 Miriam

30. rujna 2018.

Ulazna pjesma
Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, Gospodine, pravedno si učinio. Nismo čuvali naredbe tvoje, ali proslavi ime svoje, Gospodine: postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj. (Dn 3, 31.29-30.43.42)

Zborna molitva
Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem. Budi nam uvijek milostiv da težimo za obećanim dobrima i uđemo u vječno zajedništvo s tobom. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Milosrdni Bože, nek ti ovaj naš prinos bude drag, da nam otvori izvor svakog blagoslova. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Po ovom smo upo­­znali ljubav: on je za nas položio život svoj, pa smo i mi dužni živote položiti za braću. (1Iv 3, 16)

Popričesna molitva
Bože, ovim otajstvom naviještamo smrt Gospodnju. Obnovi nam duh i tijelo da spremno prihvatimo trpljenje s Kristom te budemo njegovi subaštinici u slavi. Koji živi.

Prvo čitanje   Br 11, 25-29
Zar si zavidan zbog mene? Oh, kad bi sav narod postao prorok!

Čitanje Knjige Brojeva
U one dane: Gospodin siđe u oblaku i ­poče govoriti s Mojsijem, uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše. Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je ­bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo – bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u šator – te počeše u taboru prorokovati. Neki mladić otrča te javi Mojsiju: »Eldad i Medad«, reče, »prorokuju u taboru!« Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: »Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!« Mojsije mu odgovori: »Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga duha!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 19, 8.10.12-14

Pripjev: Naredba Gospodnja srce sladi!

Savršen je zakon Gospodnji, dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Neokaljan strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!

Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga.

Drugo čitanje   Jak 5, 1-6
Bogatstvo vam istrunu.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospodina nad vojskama. Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Usp. Iv 17, 17b.a
Gospodine, tvoja je riječ istina; posveti nas u istini.

Evanđelje   Mk 9, 38-43.45.47-48
Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.« »Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« »Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.« »Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, ­iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Ne bojati se konkurencije

Nije čest slučaj u sudskoj praksi, ali se ipak znade dogoditi, da neki sud dade za pravo određenom optuženiku, da ga oslobodi optužnice, a da njegov tužitelj pritom ispadne postiđen. Svaki takav slučaj  i za jednog i za drugog, i za tužitelja i optuženog predstavlja trenutak dublje spoznaje i o samom sebi i o drugom, ali i o istini kao takvoj. Svaki takav slučaj govori o složenosti ljudskog života i o zamršenosti odnosa u kojima se čovjek može naći, a u kojima je teško biti pravedan sudac.

O jednoj takvoj optužbi i neočekivanom preokretu u korist optuženog govori nam današnje evanđelje. Učenici koje je Isus još za svog života poslao da se sami okušaju u naviještanju Radosne vijesti sreli su se s čovjekom koji je činio isto što i oni, oslobađao je ljude od zlih duhova, dakle činio je neobična, čudesna djela, kao što su u Isusovo ime činili i oni. Jedini problem bio u tome što nije pripadao njima. Bio je to dovoljan razlog da se učenici uzbude i da od toga stvore problem. Moglo bi se reći: u pitanju je konkurencija koju oni ne trpe. Ali i više od toga: oni se pitaju, kako je to ustvari uopće moguće kad taj nije, zajedno s njima, bio u Isusovoj školi niti je od njega poslan.

Zato Ivan u svom žaru priznaje: «Mi smo mu branili jer ne ide s nama» (Mk 9,38). Umjesto očekivane Isusove osude, dolazi veliko iznenađenje u obliku njegove riječi pune širine i podnošljivosti: «Ne branite mu!…tko nije protiv nas, za nas je» (9,39s). Mora se priznati da je Crkva kroz svoju dugu povijest često imala poteškoća s tom Isusovom širinom. Pritom je uvijek zaboravljala da ona nije nikakva sekta niti do kraja ostvareno kraljevstvo Božje na zemlji, već zajednica grješnih ljudi poslana svijetu u kojem ima i drugih koji čine dobro.

Crkva doduše znade tko njoj pripada, ali ona ne može znati tko pripada kraljevstvu Božjem čije su granice šire od granica Crkve. Zbog svoga poslanja svijetu ona to ne može i ne smije znati, ali ona znade da cijeli svijet pripada Bogu i da sve dobro može doći samo od njega. Zato se Crkva ne treba bojati nikakve konkurencije, već se nadahnjivati Isusovom širinom. To posebice vrijedi za današnje vrijeme opće globalizacije, kada se kršćani sve češće sreću s ljudima drugih religija, ali i onih koji ne pripadaju ni jednoj religiji, a spremni su činiti dobro.

Biti kritičan prema sebi

Isusova lekcija zabrinutim učenicima ima svoje lice i naličje. Nakon što ih je smirio glede straha od «nelojalne konkurencije», on im skreće pozornost na bit problema, na njihov osobni život i utjecaj njihova primjera na one kojima su poslani. Nećemo pogriješiti ako Isusove riječi malo slobodnije interpretiramo: Nije problem u dobru koje se u moje ime čini izvan Crkve, već je problem u zlu koje se čini u samoj Crkvi i koje onda drugima služi na sablazan. Štoviše, Isus uvjerava da ni čaša vode ponuđena njegovim učenicima zato što su Kristovi neće ostati nenaplaćena, ali isto tako ni sablažnjiv primjer njihova života neće ostati nekažnjen.

Zato se Isusova obrana optuženog tuđeg egzorcista najednom pretvara u oštru optužbu tužitelja: «Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je…I ako te noga sablažnjava odsijeci je…I ako te oko sablažnjava iskopaj ga» (9,43-47). Te riječi nisu upućene onima vani, nego baš uskom krugu učenika, to jest kasnijoj Crkvi. Isus se namjerno služi tako drastičnim izrazima kako bi što bolje upozorio na nešto vrlo važno, a to je sklad između riječi i života koji mora resiti njegovu Crkvu. Briga oko dosljedna života po evanđelju puno je važnija od zvonjenja na uzbunu i lažne zabrinutosti za sudbinu evanđelja, a toga je u Crkvi i previše.

Nad ovim riječima današnji kršćani se moraju duboko zamisliti. Crkva se mora osloboditi straha za svoje granice, a više se okrenuti sebi i provjeravati svoju dosljednost. Već smo naglasili da u današnjem globalizacijskom vremenu treba znati prepoznati dobro i u onima koji nemaju nikakve institucionalne povezanosti s Crkvom. To međutim ne znači da oni ne mogu djelovati u Kristovu duhu i doprinositi ostvarenju kraljevstva Božjeg na zemlji. Pogotovo je poguban mentalitet netrpeljivosti u samoj Crkvi, nepodnošenje onoga tko u nekim pitanjima ima drukčije mišljenje, ali se jednako zalaže za ostvarenje evanđelja. Isto tako je protivno Isusovu duhu javno prozivanje bilo koga tko se ne uklapa u određene oblike ponašanja. Dobro se je zamisliti nad njegovom riječi: «Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!' ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca» (Mt 7,21).

Molitva vjernika

Braćo i sestre, zajedničkom se molitvom utecimo nebeskome Ocu koji nam je povjerio da u svijetu svjedočimo radost spasenja:

  1. Čuvaj svoju Crkvu u vjernosti tvojoj riječi i pomozi joj da proročkom hrabrošću svjedoči tvoj dar spasenja, ustajući protiv svega što se protivi zajedničkomu dobru i dostojanstvu koje si nam u Kristu darovao, molimo te.
     
  2. Prodahni svojom mudrošću papu Franju i (nad)biskupa našega I.: nek im mudrost evanđelja bude nadahnuće i put u svim nastojanjima tvoje Crkve, molimo te. 
     
  3. Daj nam odlučnosti za odricanje od svega što nas udaljuje od tebe; okrijepi nas da se zdušno trudimo oko dara vjere koju si u nama milosno začeo, molimo te.
     
  4. Probudi u svima nama snagu ljubavi koja prepoznaje sve potrebite te im po djelima ljubavi i radosnoga služenja očitujemo tvoju dobrotu i blizinu, molimo te.
     
  5. Iskaži svoju dobrotu našoj pokojnoj braći i sestrama i primi ih u svoj nebeski mir, molimo te.

Usliši, nebeski Oče, naše smjerne molitve; udijeli nam milost obraćanja da, ostavljajući put grijeha, vjerno hodimo putem evanđelja te zavrijedimo biti dionici tvoje vječnosti. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

Propovijedi