Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu B

ruj 20 2021 Miriam

 26. rujna 2021.

Ulazna pjesma
Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, Gospodine, pravedno si učinio. Nismo čuvali naredbe tvoje, ali proslavi ime svoje, Gospodine: postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj. (Dn 3, 31.29-30.43.42)

Zborna molitva
Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem. Budi nam uvijek milostiv da težimo za obećanim dobrima i uđemo u vječno zajedništvo s tobom. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Milosrdni Bože, nek ti ovaj naš prinos bude drag, da nam otvori izvor svakog blagoslova. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Po ovom smo upo­­znali ljubav: on je za nas položio život svoj, pa smo i mi dužni živote položiti za braću. (1Iv 3, 16)

Popričesna molitva
Bože, ovim otajstvom naviještamo smrt Gospodnju. Obnovi nam duh i tijelo da spremno prihvatimo trpljenje s Kristom te budemo njegovi subaštinici u slavi. Koji živi.

Prvo čitanje Br 11, 25-29
Zar si zavidan zbog mene? Oh, kad bi sav narod postao prorok!

Čitanje Knjige Brojeva
U one dane: Gospodin siđe u oblaku i ­poče govoriti s Mojsijem, uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše. Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je ­bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo – bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u šator – te počeše u taboru prorokovati. Neki mladić otrča te javi Mojsiju: »Eldad i Medad«, reče, »prorokuju u taboru!« Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: »Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!« Mojsije mu odgovori: »Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga duha!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 19, 8.10.12-14

Pripjev: Naredba Gospodnja srce sladi!

Savršen je zakon Gospodnji, dušu krijepi; 
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje, neuka uči.

Neokaljan strah Gospodnji, ostaje svagda; 
istiniti sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.

Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva. 
Ali tko propuste svoje da zapazi? 

Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. 
Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.

Drugo čitanje Jak 5, 1-6
Bogatstvo vam istrunu.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospodina nad vojskama. Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Usp. Iv 17, 17b.a
Gospodine, tvoja je riječ istina; posveti nas u istini.

Evanđelje Mk 9, 38-43.45.47-48
Tko nije protiv nas, za nas je. Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je. Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća. Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more. Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Branko Radoš

Današnja misna čitanja upozoravaju nas na dva grijeha one davne biblijske prošlosti, ali i naše svagdašnjice. Činjenica da ova dva grijeha prilično rijetko ispovijedamo govori da o njima rijetko i razmišljamo, a oni ostavljaju velike posljedice na naše međuljudske odnose. Radi se o grijehu zavisti i grijehu sablazni.

Jahve je, kaže odlomak iz knjige Brojeva, odlučio duha Mojsijevog podijeliti još sedamdesetdvojici starješina. Dvojica od njih se nisu našli pod šatorom dok se to događalo. No, svejedno su taj dar dobili i počeli prorokovati. Ustaje Mojsijev zamjenik Jošua i buni se: “Ušutkaj ih! Ne može duh Božji silaziti na svakoga!” On je Mojsiju služio od mladosti zato ako itko treba dobiti njegova duha, onda je to on - mislio je Jošua. A, Mojsije mu odgovara: “Zar si zavidan. O kad bi sav narod bio prorok!”

U evanđelju slično razmišljanje. Apostoli dolaze Isusu s optužbom na čovjeka koji čini čudesa, a nije im se službeno pridružio. Kaže Isus: “ne branite mu, jer tko nije protiv nas, za nas je!” Apostoli su mislili onako kako i mi danas razmišljamo: Tko nije s nama, protiv nas je. Na prvi pogled u ove dvije usporedbe nema nikakve razlike. No, razlika je ipak ogromna. Da se uzrečicom: “Tko nije s nama, protiv nas je” služe svi moćnici ovoga svijeta onda ne bi postojali oni koji drugačije misle i drugačije se ponašaju. I Isus apostolima postavlja pitanje: “Zar ste zavidni što je netko dobar?”

Ovu biblijsku sliku lako je primijeniti na nas danas. Poput Židova Mojsijevog i Isusovog vremena i mi danas svijet i ljude oko sebe promatramo kroz naočale predrasuda. Ne vjerujemo tako da se komunist ili neki grešnik može obratiti. Ne dopuštamo da netko može biti dobar čovjek, a da ne ide u crkvu niti da iz jedna, po nama, loše obitelji može izrasti dobar i pošten mladić. “Što će mi on kazati, kao da ga ne znam” – koliko smo puta čuli ili sami izrekli ovu rečenicu?! Više nam tako nekada smeta dobro koje čine drugi – oni tuđi, nego li grijeh nas i naših.

Ovakvo stanje u nama stvara zavist. A ona voli raskošne haljine i skupocjene naočale tamnih stakala koja prikrivaju pravo stanje. Ona život drugih vidi u ružičastim bojama, bez ikakave muke i problema, dok vlastite probleme preuveličava. Zavist nam truje dušu i deformira je. Ona nam jednostavno ne dopušta priznati kako nam je dobro. Mi danas gotovo ničim bitnim ne oskudijevamo. Nitko nam ne brani pjevati i igrati, moliti i Boga slaviti. Ali to rijetko činimo. Ne pjevamo i ne igramo da drugi ne bi pomislili kako nam je dobro. “Radije da nam se – kako kaže stara poslovica – čvarci užegu, nego da ih damo drugima.” Radije da nam u ormaru istrune komad odjeće nego da se drugi njime okoristi. Zavist je tako lukava da nam tuđi uspjeh proglašava našim neuspjehom. I mi naivno povjerujemo. I to je prokletstvo da nam gore ne treba.

Stara mudrost kaže: “Vlak mržnje uvijek polazi sa stanice zvana zavist”. Prije nego je čovjek drugoga zamrzio, počeo mu je zavidjeti. Svatko tko se ne raduje uspjehu drugog ne pripada Isusu, jer njegovo je pravilo: “Tko nije protiv nas, za nas je.”

Jedna džepna svjetiljka će zasvijetliti samo ako ima ispravnu žaruljicu i bateriju. Redovito nas ne zanima kakva je baterija i čije je proizvodnje, nego je li puna. To je ono što nam Krist želi kazati: Važno je da je srce puno dobra i plemenitosti. Ako netko čini dobre stvari znači da je Božji, ako čine zle, sotonin je. Nije nikakva tajna da danas ima puno nekršćana koji kršćanski žive, ali i nažalost puno kršćana koji nekršćanski žive. A nama je se pitati: A što je sa mnom? Što moj život kaže o meni?

Drugi grijeh na koji nam misna čitanja svraćaju pozornost je sablazan. “Onomu tko na grijeh navede samo jednog od onih koji u mene vjeruje, bilo bi bolje da objesi mlinski kamen o vratu i potone u dubinu mora.” Teške riječi preko kojih ne bismo olako smjeli prijeći. Samo još jednom Isus je ponovio ove riječi - kad se radilo o izdajici Judi.

Sablazniti znači drugoga navesti na grijeh. Postoji cijela lista tuđih grijeha za koje smo mi u dobroj mjeri suodgovorni. Odgovorni smo kad savjetujemo, nagovaramo ili hvalimo tuđi grijeh; kad pomažemo, branimo ili šutimo nad tuđim grijehom. Vrlo se često danas kritizira mlade. Istina je da se ima dosta toga kritizirati u životu mladih, ali još više u životu nas starijih, jer dobar dio onog lošeg naučili su od nas. Što današnja djeca i mladi uče od nas? Ogovaranju i klevetanju, zavisti i mržnji ili im naš život govori o iskrenosti, vjernosti, istinitosti, poštenju? Ovo je presudno pitanje našega života. Zaobići ga je nemoguće, jer ako ne odgovorimo riječima, odgovor će ponuditi naše ponašanje.

“Ako te oko tvoje sablažnjava iskopaj ga. Ako te noga ili ruka sablažnjava odsjeci je.” Koje li brutalnosti! – možda bi rekao netko tko površno sluša ove riječi. No, Isus namjerno upotrebljava ove teške izraze da potpuno svrati našu pozornost na poruku koju nam danas donosi. Ne treba se bojati, nije Isus protiv ljudskog tijela, jer on je hrome ozdravljao, slijepima vid vraćao, gubave čistio. Ali nam želi kazati ima nešto više i vrijednije od ljepote i zdravlja tijela, a to je ljepota i zdravlje duše. Koliko puta smo sami kazali: «Najvažnije je zdravlje!» Laž. Zdravlje tijela jest važno, no kraljevstvo Božje daleko važnije. Gubitak oka, ruke ili noge je problem, ali gubitak vječnog života daleko veći, zapravo nenadoknadiv.

Tko riskira izgubiti Božju ljubav, riskira daleko više nego nogu ili ruku. Postoje gubici koji nam otežavaju život - to možemo vidjeti na tolikim bolesnicima i invalidima, ali postoji i jedan gubitak koji život čini sasvim bezvrijednim, besmislenim i nesretnim. I tu se krije pravi i stvarni problem.

Isusu ne trebaju slijepci i bogalji, želi nam samo ovim riječima kazati da je vrijednost vječnog života i Božjeg kraljevstva neizmjerno veća od našeg ovozemaljskog života i tijela. Ne postoji na nama ništa tako vrijedno da nadilazi vječni život. Što koristi sve imati, a na kraju život izgubiti. Zamolimo stoga Isusa da nas izliječi od zavisti. Nemoj sad u sebi reći: “Ja nisam zavidna osoba!” Jesi, i ti i ja. Zamolimo ga da ubuduće budemo blagoslov, a nikada i nikako sablazan jedni drugima. Amen.