DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU B

lis 18 2018 Miriam

21. listopada 2018.

Ulazna pjesma
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit: prikloni mi uho i čuj riječi moje. Čuvaj me ko zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih. (Ps 17, 6.8)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome Veličanstvu služimo iskrena srca. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, obdari nas milošću i očisti od grijeha, da tvojim otajstvima služimo u slobodi srca. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma
Sin čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge. (Mk 10, 45)

Popričesna molitva
Gospodine, i ovom nas službom približi nebeskoj Crkvi. Prati nas vremenitom pomoći i uči vječnoj mudrosti. Po Kristu Gospodinu našemu.

Prvo čitanje   Iz 53, 10-11
Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane  i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 33, 4-5.18-20.22

Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje
nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju
u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje   Heb 4, 14-16
Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Mk 10, 45
Sin Čovječji došao je da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

Evanđelje   Mk 10, 35-45
Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.« Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Prva i posljednja mjesta

Ljudi koji se bore za prva ili počasna mjesta nisu nam nikad simpatični, pogotovo ako to čine bezobzirnim laktanjem i gazeći preko drugih. No svakako nas donekle iznenađuje da je to bila pojava i u najužem krugu Isusovih učenika, da ni oni nisu bili imuni na to. Doista nije lako shvatiti kako, bez ikakva obzira prema svojim prijateljima s kojima su jednako pozvani da dijele zajedništvo s Isusom, Jakov i Ivan u jednom trenutku traže za sebe prva mjesta, što izaziva isto takvu prizemnu, ali posve razumljivu reakciju ostalih. No stvarna poruka pojedinog evanđeoskog teksta otkriva nam se potpuno tek kad ga promatramo u užem i širem kontekstu. Zato je važno vidjeti koji je kontekst ovog odsjeka u najstarijem evanđelju, a koji u drugim evanđeljima.

Evanđelist Marko nipošto nije slučajno donio ovu scenu nakon treće i najsnažnije Isusove najave vlastite muke i smrti (usp. Mk 10,32-34), nakon koje ona djeluje upravo nakaradno. On govori o svojoj muci koja ga čeka, a oni maštaju o svojoj slavi. No ne samo to, treba se vratiti još malo unatrag. Ta dvojica kao da uopće nisu čuli Isusovu reakciju na Petrov pokušaj da ga odvrati od puta prema muci nakon njegove prve najave (8,31-33), kao da su već zaboravili da je nošenje križa uvjet nasljedovanja Isusa (8,34s.) i kao ih nije nimalo zastidjela njegova lekcija nakon njihove rasprave na putu o tome, tko je najveći (9,33-37). Marko ne pokušava uopće prikriti kako su i Isusovi učenici u tom trenutku još uvijek nesposobni shvatiti njega i volju Božju s njime.

Kako je i u prvim kršćanskim zajednicama teško prihvaćan Isusov zahtjev da se vlast zamijeni služenjem, govori nam činjenica da su i mlađa evanđelja preuzela taj motiv, doduše u nešto drukčijem obliku i kontekstu. Matej ga preuzima od Marka, ali zaštićuje dvojicu učenike tako što tu bezumnu molbu pripisuje njihovoj majci (Mt 20,20s). Luka ga donosi u sklopu rasprave o tome tko je najveći i to u obliku Isusove izravne riječi: «A ja sam među vama kao poslužnik» (Lk 22,27). I možda je svoj najsnažniji oblik taj motiv našao u Ivanovoj sceni pranja nogu (Iv 13,3-10). Evanđelist očito očekuje da će taj primjer Isusove poniznosti polučiti ono što vjerojatno nije polučila njegova riječ.

Zajednička sudbina

Molba dvojice Zebedejevih sinova odaje nam kako su u tom trenutku još uvijek i njegovi učenici gajili nadu da bi Isus mogao uspostaviti zemaljsko kraljevstvo u Izraelu u kojem bi prva mjesta, po tko zna kojem kriteriju, trebala pripasti baš njima. Pitanje otkriva i određenu lukavost koja se očituje u tome što oni ne dolaze odmah izravno sa svojom željom, već od Isusa žele iznuditi «bjanko» obećanje: «Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo». Isus ne pada na tu lukavost, već je nemilosrdno razotkriva: «Što hoćete da vam učinim?» (10,35s).

Njihovu nerazumnu želju on koristi da im ponovo, sad već po treći put, dade pouku o svom putu prema konačno ostvarenom kraljevstvu u kojem će Otac pravedno dijeliti mjesta prema zaslugama. Uvod u njegovu lekciju ima oblik pomalo zagonetnog pitanja: «Možete li piti čašu koju ja pijem ili krstiti se krstom kojim se ja krstim!» (10,38). Te dvije slike imaju svoju pozadinu u Starom zavjetu, gdje odražavaju Božju srdžbu i njegov sud zbog grijeha svoga naroda, ali znače i sredstvo čišćenja na putu prema novom preobraženju. Tako po proroku Izaiji Bog hrabri svoj narod: «Probudi se…,ustani Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine čašu gnjeva njegova» (Iz 51,17), po Jeremiji Bog obećava tu čašu svim narodima (Jr 25,15), a Ezekijel je zove «čašom pustošenja i užasa» (Ez 23,33).

Posežući za tom slikom, Isus želi reći kako je volja Očeva da on kao njegov Sluga ispije tu čašu i uzme grijehe svih na sebe (Iz 53). Brzi i nepromišljeni odgovor učenika na Isusovo pitanje: «možemo» najbolje otkriva koliko su u tom času još daleko od njegovih misli i planova. Kao što je bogatom mladiću njegovo veliko bogatstvo bilo zapreka da slijedi Isusa na njegovu putu, dvojici učenika, Jakovu i Ivanu to je njihova želja za vlašću i moću izražena kroz traženje prvih mjesta. Tek su Isusova smrt i njegovo uskrsnuće od njih učinili druge ljude, spremne prihvatiti ono što je Isus od njih tražio. Znademo da je upravo Jakov prvi pao od Herodova mača i tako posvjedočio svoju vjernost Isusu (Dj 12,1s), a Ivan je kasnije također, zajedno s drugim učenicima, podijelio mučeničku sudbinu.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, s vjerom i pouzdanjem izrecimo svoje molitve pred nebeskim Ocem, od koga dolazi svako dobro:

  1. Učvrsti, Gospodine, evanđeosko propovijedanje i svjedočenje svoje Crkve među svim narodima i daj da mudrost evanđelja postane svima nadahnuće za izgradnju novoga svijeta, molimo te.
     
  2. Čuvaj u istini evanđelja papu našega Franju i sve pastire Crkve i daj da po njihovu služenju i vodstvu tvoja Crkva bude očiti znak tvoga Kraljevstva, molimo te.
     
  3. Rasvijetli i okrijepi vjeru nas koji te ponizno molimo: ne dopusti da nama srca zamru u brigama za svijet i za život što prolazi; daruj nam srce poučljivo i otvoreno za sve na što nas pozivaš, molimo te. 
     
  4. Pohodi svojom blizinom one koji su pogođeni tjelesnim i duševnim patnjama: utješi ih svojom milosrdnom ljubavlju i daj da u svome trpljenju prepoznaju put životnoga sjedinjenja s Kristom Spasiteljem, molimo te.
     
  5. Za pokojnu braću i sestre: po svojoj milosrdnoj ljubavi oprosti im grijehe i primi ih u svoje vječno kraljevstvo, molimo te.

Nebeski Oče, tvoj nam se Sin objavio u liku sluge i u služenju nam pokazao put spasenja. Izliječi nas od naše oholosti i prodahni spremnošću za radosno služenje bližnjima. Po Kristu Gospodinu našemu.