Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu C

ruj 02 2019 Miriam

1. rujna 2019.

Ulazna pjesma
Smiluj mi se, Gospodine, jer povazdan vapijem k tebi. Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.   (Ps 86, 3.5)

Zborna molitva
Silni Bože, što god je dobro, od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, nek nam ova žrtva uvijek donosi blagoslov. Što nam vanjski znakovi kažu, nek ostvari snaga tvoga Duha. Po Kristu.

Pričesna pjesma
O kako je velika, Gospode, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje. (Ps 31, 20)

Popričesna molitva
Gospodine, blagovali smo kruh s nebeskog stola. Molimo te, po ovoj gozbi ljubavi potakni nam srce da ti služimo u svojoj braći. Po Kristu.

Prvo čitanje   Sir 3, 17-18.20.28-29
Ponizi se i naći ćeš milost u Gospodina.

Čitanje Knjige Sirahove
Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Što si veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina. Iako je velika moć u Gospodina, on prima počast poniznih. Nema lijeka bolesti oholnikâ, jer se opačina u njima ukorijenila. Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho želja je mudračeva. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 68, 4-5ac.6-7ab.10-11

Pripjev:  U dobroti, Bože, ti si pripravio dom siromahu.

Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Ime mu je Gospodin!

Otac sirota, branitelj udovica,
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti,
sužnje izvesti na sretnu slobodu.

Dažd obilan pustio si, Bože,
na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.

Drugo čitanje  Hebr 12, 18-19.22-24a
Pristupili ste gori Sionu i gradu Boga živoga.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Mt 11, 29ab
Uzmite jaram moj na sebe, govori Gospodin, i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.

Evanđelje    Lk 14, 1.7-14
Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prva­ka farizejskog na objed. ­Promatrajući ­kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispo­dobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustol­ni­cima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad prire­đu­­­ješ objed ili večeru, ne pozivaj ­svojih pri­jatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susje­da, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime ­uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Stanko Mabić

Kad je Isus htio ljudima govoriti što da od njega uče i nauče, nije rekao: „Učite se od mene je sam moćan, jer sam Sin Svevišnjega, jer sam silan, nedokučiv i velik“. Jednostavno je rekao: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca... Učite se jedni drugima služiti kao što sam ja vama služio“. I u današnjem evanđelju kaže: „Svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“.

Kad Isus, koji je Sin Svemogućega, traži od mene da budem ponizan i ponizno služim, onda jasno zaključujemo da je baš u poniznosti i služenju istinska moć i veličina a ne u vladanju nad drugima i traženju prvih mjesta. Puno je veća moć u služenju nego u vladanju. Kad drugome služim u poniznosti, naš se odnos temelji na ljubavi i tada vladam njegovim srcem, a kad oholo i moćno vladam nad njim, naš se odnos temelji na strahu i tada ne vladam nad njegovim srcem. U našim srcima je tada strah koji se uvijek nalazi u temeljima naše mržnje.  

Čitamo u evanđelju kako je Isus prisutan na jednoj gozbi kod nekog farizeja.  Očito je bila velika gozba s puno uzvanika. Isus je odmah primijetio dvije stvari koje mu se nisu svidjele: prvo je vidio laktanje i guranje za prva mjesta. Malo je prvih mjesta a puno kandidata. Svi žele počasno mjesto, žele da ih uzvisi i počasti. A Isus kaže da to nije dobro. Drugo što je primijetio jest račundžijski pristup. Poziva samo one koji mu mogu uzvratiti. Isus nije vidio ni jednoga uzvanika koji mu ne bi mogao već nekako vratiti ili još više od njega dobiti.

Kod nas je danas ista situacija. Uvijek ćemo rado pomoći nekome uvaženom čovjeku, moćniku, političaru, bogatom jer znamo da će nam uzvratiti i još ćemo i profitirati. Uvijek ćemo tim ljudima pomoći jer će nam valjati.

Svi mi imamo također potrebu da budemo moćni, ugledni, prvi, najbolji… i ta je potreba u nas genetski prisutna. Kad pitamo malu djecu tko je najbolji, najljepši, najbrži, najjači… naravno da će odmah odgovoriti da su to oni. Ta je potreba u nama prisutna. I ne samo ta. Kod svakoga čovjeka ima pet potreba: potreba za preživljavanjem, potreba za ljubavlju i pripadanjem, potreba za moći, za slobodom i za zabavom. Kod svakoga je od nas to prisutno genteski, što znači da je od Boga. Onda nije loše osjećati u sebi potrebi za moći. Isus nema ništa protiv da želiš biti moćan i da se osjećaš moćnim i da za tim težiš ali način je pri tome važan. Isus nema ništa protiv toga da budeš prvi ali budi prvi kao da si posljednji. Isus nema ništa protiv da budeš moćan vladar ali vladaj tako kao da služiš… Dakle, ove potrebe su dobre samo onda ako su u službi Gospodinovoj, ako mi pomažu da ponizno služim. Tek ću tada uistinu biti moćan.

Kad je na jednoj meditaciji  jedan učenik rekao da ide sjesti na posljednje mjesto onda mu je učitelj rekao da je to mjesto već zauzeto. Na tom mjestu je Isus. Isus je izabrao to posljednje mjesto jer je najmoćnije. To je moć. Moć je u služenju i u ljubavi. Naš najveći strah je strah od smrti. Ako pobijedim taj strah tek tada mogu kazati kako sam moćan. Nije moćan onaj koji ima milijarde a boji se poraza, smrti, ugleda … Moćan je onaj koji se ne boji smrti, poraza, patnje, života… Onaj koji hodi s Isusom. To je moć.

Ponizan čovjek duboko je svjestan svoje ovisnosti najprije o Bogu zato uvijek kaže: ja nisam u stanju bez Isusa ništa učiniti. Naša najveća snaga nije u našim mišicama nego u Božjoj snazi. A tu snagu dobivaju samo ponizi: bez Isusa nisam ništa u stanju učinit. 

Prava veličina nije u visini nego u  temeljima. Tko želi graditi uvis mora kopati duboke temelje. Nitko neće biti velik praveći se svetim dok ne uniđe u temelje svoje duše i svoga srca i tu potraži svoga Stvoritelja i shvati da mu život počiva na njegovu dlanu kao i njegovo spasenje a ne na vlastitoj sposobnosti ili zasluzi.

Čovjek ne smije sam suditi o tome koje mu mjesto pripada nego ponizno prihvatiti mjesto koje mu je Bog odredio. Sreća nije u tomu da se bude na visoku mjestu nego da se bude na pravomu mjestu. Čovjek nesposoban postavljen za upravitelja upropasti cijelo poduzeće i sebe.

Svi mi imamo svoje mjesto. Za nas je najbolje mjesto ono koje nam podari Gospodin. A koje mjesto nam daje Gospodin? Upravo ono na kojem se sada nalaziš. On zna za tebe i za tvoje mjesto i dopušta to mjesto pa makar ti bilo jako odbojno i bolno. Prihvati to mjesto i na tom mjesto ponizno služiš. Sigurno ćeš se ostvariti i s vremenom će ti Gospodin dodijeli neko drugo mjesto ali to više nije važno. Najgore je biti na jednom mjestu  a sanjati o drugom. Ima jedna lijepa izreka: „Cvjetaj tamo gdje te posade.“

Poniznost je život u istini. Kad drugi kod nas primijeti neki dar ili neki posao koji dobro obavljamo i pohvali nas a nama pri tome bude neugodno i počnemo govoriti kako to i nije baš tako dobro…, onda je to prikrivena oholost. Tada ne živimo u istini nego se namjerno pokazujemo manjima nego što jesmo i na taj način tražimo da nas opet hvale. Poniznost je život u istini: jesam ono što jesam i s tim slavim svoga Gospodina. „Ponizan se čovjek ne zbunjuje kada ga hvale. Budući da se ne brine za sebe i budući da znade odakle dolazi dobro koje je u njemu, on ne odbija hvalu jer ona pripada Bogu kojega ljubi; primajući ju ne zadržava ništa za sebe, nego sve, s velikim veselje, predaje svojemu Bogu: „Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.“ (Thomas Merton)