Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu A

lis 11 2020 Miriam

11. listopada 2020.

Ulazna pjesma
Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al’ u tebe je praštanje, Bože Izraelov.    (Ps 130, 3-4)

Zborna molitva
Gospodine, nek nas tvoja milost uvijek nadahnjuje i prati te budemo sveudilj usmjereni na dobro. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, Gospodine, molitve i prinose svojih vjernika, da po ovoj svetoj službi prijeđemo u nebesku slavu. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Gospodina ne trpe oskudice. (Ps 34, 11)

Popričesna molitva
Gospodine, ti nas hraniš tijelom i krvlju svoga Sina: daj da postanemo dionici božanske naravi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 25, 6-10a
Gospodin će spremiti gozbu svoju…

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin nad vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raski­nuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: »Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 23, 1-6

Pripjev:   U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Drugo čitanje   Fil 4, 12-14.19-20
Sve mogu u Onome koji me jača!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    usp. Ef 1, 17-18
Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu našemu!

Evanđelje     Mt 22, 1-14
Koga god nađete, pozovite na svadbu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori sveće­ni­čkim glavarima i starješinama naroda u prispo­dobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad ­neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla ­sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate nje­gove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubo­jice, a grad im spali. Tada ­kaže slugama: ‘Svadba je, evo, priprav­ljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čo­vjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. ­Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Penavić

Zanesenost prividnim

Današnja nam evanđeoska prispodoba otvara mnoštvo tema i stvarnosti za razmišljanje, a sve se vrte oko glagola “zvati, dozivati, pozivati“ koji se na izvorniku nekoliko puta navodi u perfektnom obliku te na taj način označava trajnost radnje, njen rezultativni aspekt, što je na hrvatski jezik prevedeno riječju „uzvanik“, odnosno onaj koji je trajno pozvan; pozvanost se na gozbu proteže kroz vrijeme, ono se ne tiče nekog izolirana momenta. Kralj dakle šalje sluge da pozovu uzvanike, odnosno one koji po naravi stvari pripadaju svadbi. Tek nakon što se „uzvanici“ ogluše na poziv, na svadbu bivaju pozvani svi, i to beziznimno, i dobri i zli, za koje vjerojatno ne bi bilo mjesta na svadbenoj gozbi da su se odazvali oni na koje se prvotno odnosio poziv.

Kralj ulazi u svadbenu dvoranu da bi promotrio, pogledao goste. On nema nakanu sudjelovati na svadbi na način na koji sudjeluju uzvanici. I prekorava jednoga nedolično odjevena. Prispodoba se zaključuje sintaktičkim sučeljavanjem očitih suprotnosti: mnogo zvanih u odnosu na malo izabranih. Prerečeno, mnoštvo je uzvanika, ali malo onih koji prihvaćaju poziv. Važno je uočiti u logici ove prispodobe subjekt odabira. Nije kralj onaj koji izabire nego svaki pojedini uzvanik bira: jedni njivu, drugi trgovinu, treći ubojstvo. A onaj s ulice skupljeni, s raskršća, prihvatio poziv, došao na svadbu, ali se nije stigao ili mario presvući pa osuđen zato što se i na svadbenoj gozbi nosio kao da je na ulici.

U kontekstu Matejeva evanđelja aluzije su ove prispodobe vrlo jasne. Narod poziva, „kraljevi uzvanici“, njegova svojina, prezrela je poziv koji se onda protegao na sve narode (Mt 28,19), od kojih ipak neki nisu bili spremni dati svoj obol svadbenoj gozbi (prikladno odijelo), ali su pokušali participirati na dobrima koja nudi pripravljena svadba.

Aktualizacija bi ove prispodobe bila pronaći naboje (ne)odaziva na trajnost pozvanosti na svadbu kraljeva sina, vlastitu (ne)dostojnost i (ne)doličnost pred svečanim činom na koji poziva onaj koji je prethodno baš za svakog uzvanika napose sve pomno pripravio. Razočaranje nastupa onda kad uzvanici takvu činu pretpostavljaju svakodnevne, obične, odgodive poslove, prizemni, zemaljski, ljudski rad kojim si pokušavaju osigurati sve ono što ih na pripravljenoj svadbi čeka na neizmjerno višoj, uzvišenijoj, nedostižnoj, božanskoj razini.

Sukob je trajan između logike svijeta i logike kršćanstva u nepomirljivim zalaganjima za uspostavu dobra, pravde, mira, sreće, zadovoljstva i smisla koja je u jednoj paradigmi limitirana ljudskim (ne)mogućnostima, dok se u drugoj logika razumijevanja ukupnosti svih pojavnosti otvara upravo u prostorima vjere u Onoga koji sve privodi k sebi, i to Onoga koji uvijek izmiče ljudskim kalkulacijama kojima je pripravljena svadba bilo neprivlačna, bilo nezanimljiva, bilo suvišna, bilo da je shvaćena kao prijetnja onima koje se poziva pa se čak usuđuju „ubiti sluge“, čime se sami isključuju iz zajednice izabranih.

 

Propovijedi