Dvanaesta nedjelja kroz godinu A

lip 20 2020 Miriam

21. lipnja 2020.

Ulazna pjesma
Gospodin je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom Pomazaniku. Spasi narod svoj, Gospodine, i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi dovijeka! (Ps 28, 8-9)

Zborna molitva
Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju. Ti nikad ne kratiš svoga vodstva vjernima koje si utemeljio u svojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, primi žrtvu pomirenja i hvale: po njoj nas očisti od grijeha da ti se svidi ljubav naših duša. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Oči sviju u tebe su uprte, Gospodine, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. (Ps 145, 15)

Popričesna molitva
Gospodine, pričest svetog tijela i predragocjene krvi obnavlja nam božanski život. Molimo te da svako slavljenje otajstva učvrsti jamstvo našeg spasenja. Po Kristu.

Prvo čitanje     Jr 20, 10-13
On izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Reče Jeremija: Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti. Gospodine nad vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 69, 8-10.14.17.33-35

Pripjev: Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za dom tvoj i poruge
onih koji se rugaju tebi padoše na me.

No tebi se molim, Gospodine,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,
po svojoj vjernoj pomoći!
Usliši me, Gospodine,
jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu obazri se na me!

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.

Drugo čitanje     Rim 5,12-15
S darom nije kao s grijehom.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja     Iv 15,26b.27a

Duh istine svjedočit će za mene, govori Gospodin, i vi ćete svjedočiti.

Evanđelje     Mt 10,26-33
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče ­mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Šakota

Otvoriti se Božjem pozivu

Draga braćo i sestre!

Prošle nedjelje susreli smo se s Isusovim pogledom koji je ujedno i proniknuo duboku potrebu naroda kojim je bio okružen – „bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira“ (Mt 9,36). Isusovo djelovanje ovisno je o njegovu pogledu. Ono takoreći uvjetuje njegove čine. Vidio je da su ljudima, osim što trebaju zadovoljiti temeljne tjelesne potrebe, potrebne čvrste uporišne točke na koje bi se oslonili i gradili vlastiti karakter na životnom putu. U tu svrhu Isus im je darovao jednu instituciju – Dvanaestoricu – po čijem će naučavanju i svjedočenju u svijetu biti nazočan sam Bog. Da, ljudima su potrebni temelji, uporišta, jasan nauk kao što su im potrebni i svjedoci koji potvrđuju da je isti moguć i vrijedan življenja.

Sudeći po odlomcima koji prethode današnjem tekstu, Isus nije imao nikakvu namjeru kriti od Apostola ono što ih u zajedništvu s njim čeka. Odmah ih šalje kao ovce među vukove upozoravajući ih da se čuvaju ljudi (usp. 10,16.17). Zna čovjek biti inertan. Ponekad radije sluša ono što mu godi ušima i govori ono što godi tuđim. Danas je poželjno biti politically correct. I koliko god se na prvu činilo da uklanjanje uporišnih točki nekog vrijednosnog sustava rješava mali milijun problema toliko ih zapravo više nagomilava jer u temelju drže laž, vlastitu korist i bezličnu neutralnost lišenu osobne i životne involviranosti u probleme svijeta koje tako pod krinkom humanosti ustvari „korektno“ zaobilazimo.

Ono što snažno odzvanja u današnjem evanđelju su Isusove riječi kojima ga otvara – „ne bojte se“ (10,26). Uvijek ih Bog koristi u susretu s onima koje poziva na velika djela. Riječi su njegove djelotvorne pa tako mogu primatelju donijeti upravo one stvarnosti koje su mu za susret s protivnicima i protivljenjima najpotrebnije. A tako nam je potrebno znati izaći na kraj sa strahom, posljedicom zaključka da je nemoguće ili barem jako teško biti Božji u današnjem svijetu. Strah u takvom nutarnjem raspoloženju može izazvati duhovnu paralizu, ravnodušnost, koristoljublje i učmalost. A kad Isus govori onda sloboda i lepršavost kao da sami izlaze iz napisanih redaka. A tek mir, koji tjera napetosti iz srca kako bih mogao pravo sagledati vlastiti poziv?

Što meni, u mom osobnom odnosu s Isusom mogu značiti njegove riječi – ne boj se? Prije svega valja nam krenuti od činjenice da mi te riječi nismo sami od sebe domislili nego se radi o Riječi i Osobi koja nama dolazi ususret. Ako je tome tako, a jest, onda ona koja nam daje određene zadatke i vjeruje da ih možemo izvršiti. U suprotnom nas ne bi ni gnjavio. Dakle, navještaj na koji sam pozvan zapravo i nije moj. On je Božji. I što je više Njegov, tim je djelotvorniji. Tako papa Benedikt na jednom mjestu kaže da propovjednici ne bi smjeli propovijedati samo ono što su u stanju i sami živjeti. U tom slučaju radilo bi se o herezi navještaja samog sebe. On je, naprotiv, pozvan naviještati cjelinu evanđelja da riječi koje naviješta probadaju i propovjednikovo srce a ne samo srca slušatelja. Zato je važno Isusov „ne boj se“ stvarno uzeti ozbiljno! Bog mi vjeruje! Kako je dobro znati da Gospodin baš u mene ima povjerenja! Zato, dragi brate i sestro, ne oslanjaj se na vlastitu krhkost jer ćeš brzo izdahnuti nego svoje brige povjeri Njemu i on će te okrijepiti!

Nadalje, tekst nam pokazuje da Bog učenikovim životom proviđa te da takav život ima svoj smisao. Ništa što se u Božjem promislu događa nije slučajnost, kao što nije slučajnost niti jedan život kad ga gledam u Božjem svjetlu. A kako bi tek bilo kad bi ga svatko bio u stanju tako vidjeti? Ne govori uzalud sv. Pavao u današnjem prvom čitanju: „Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu“ (Rim 5,15).

Konačno, po svojoj riječi koja nas oslobađa od ljudi za Boga i ljude te u nama jača povjerenje u Božji promisao i providnost za naš život potičući nas tako da razvijamo svoga nutarnjega čovjeka – onu dušu – dostojno prebivalište Božje u nama, on nas oblikuje za svjedočanski život. Punina Božjih intervencija u nama doživljava se u daru samoga sebe. Time osoba pokazuje svoje potpuno povjerenje, ne u sebe i svoje snage nego u Onoga koji mi snagu daje. Taj isti mi i oprašta kada, poput Šimuna Petra, Učitelja zaniječem te se u suzama raskajano pred njim pojavim tražeći novi početak, koji ujedno znači i dobivanje nove snage i milosti. Amen.

Propovijedi