KRŠTENJE GOSPODINOVO KROZ GODINU B

sij 10 2021 Miriam

10. siječnja 2021.

Ulazna pjesma  
Nakon krštenja Gospodi­nova otvoriše se nebesa, a Duh siđe na nj kao golub. I glas s neba zaori: ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!   (Usp. Mt 3, 16.17)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, danas slavi­mo dan kad si Isusa ob­javio kao svoga ljublje­noga Sina. Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva, kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.

Pričesna pjesma  
Evo onoga za kog Ivan posvjedoči: Ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji!   (Iv 1, 32.34)

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas svetim darom. Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedinorođenca te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 42, 1-4.6-7
Evo sluge mojega, miljenika duše moje!

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo Govori Gospodin: »Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima. Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima. Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti. Po istini on će donijeti pravo, neće sustati niti smalaksati dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za naukom njegovim. Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te i postavih za savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 29, 1a.2.3ac.4.3b.9b-10

Pripjev: Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.

Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,
prinesite Gospodinu slavu njegova imena,
poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

Čuj! Gospodin nad vodama,
Gospodin nad vodama silnim!
Čuj! Gospodin u sili,
Gospodin u veličanstvu!

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,
a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!
Gospodin nad vodama stoluje,
stoluje Gospodin – kralj dovijeka!

Drugo čitanje    Dj 10, 34-38
Gospodin ga pomaza Duhom Svetim.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane Petar prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sino­vima Izraelovim navješću­jući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.« Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Mk 9, 6
Otvoriše se nebesa i glas Očev zaori: Ovo je Sin moj, ljubljeni! Slušajte ga!

Evanđelje   Mk 1, 7-11
Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I ­odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: »Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Zašto se Isus krstio?

     Stoljećima prije Isusa iz Nazareta veliki prorok Izaija poručio je u Božje ime: «Moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli» (Iz 55,8-9). Ta riječ našla je najbolju potvrdu baš u Isusu, i to odmah na njegovu prvom koraku u javnost. Pojavivši se među običnim pukom koji dolazi k Ivanu na Jordan da od njega primi krštenje, Isus nije iznenadio samo Ivana (usp. Mt 3,13-15), nego je time najavio takav način života koji će trajno odudarati od očekivanja ljudi svoga vremena. Farizeji su se sablažnjavali kad su ga vidjeli za stolom s carinicima i grešnicima (usp. Mk 2,13-17), kad se svratio u kuću carinika Zakeja, kako bi mu potvrdio da je i on sin Abrahamov (Lk 19,1-10). 

     Isusov dolazak k Ivanu ponajprije otkriva kako su i jedan i drugi pokret, onaj Ivana Krstitelja i Isusov nakon njega dva dijela istog Božjeg plana spasenja. Narav Isusova vremena najbolje je opisao evanđelist Luka kratkom i jezgrovitom rečenicom: «Narod bijaše u iščekivanju» (Lk 3,15). Cijela povijest Izraela, izabranog naroda Božjega, bila je obilježena tom napetošću: obećanje – ispunjenje. Pogotovo u kriznim trenucima povijesti narod je usmjeravao svoj pogled prema Bogu, očekujući da se sjeti svojih obećanja i da toj povijesti dade novi tijek i obećanje nove budućnosti. U Isusovo vrijeme ta iščekivanja poprimila su jaku crtu političkog mesijanizma, želje za oslobođenjem zemlje od Rimljana i uspostavom vlastite države. Nasuprot takvim očekivanjima stajali su oni koji su predviđali pa i priželjkivali apokaliptičku kataklizmu, propast svijeta.

     Isus se ne priklanja ni jednoj ni drugoj strani: on ne prijeti silom niti njome raspolaže, ali ne prijeti ni propašću svijeta. Njegov prvi nastup u javnosti za takve je morao biti iznenađujući. On nastupa zajedno s narodom koji, pokrenut Ivanovom pokorničkom propovijedi, traži krštenje kao znak spremnosti na obraćenje i oproštenja grijeha. Isus zacijelo ne treba krštenje u tom smislu. Dolazeći k Ivanu, on se solidarizira s narodom Božjim koji je u Ivanu prepoznao proroka i na taj način daje priliku Bogu da djeluje u njemu i po njemu.

Isus nastupa snagom Duha

     Doista, Isusove misli su drukčije od ljudskih i njegovi putovi se razlikuju od ljudskih putova. Kad se ljudi žele nametnuti, brižno razrađuju programe, pripremaju strategiju i traže saveznike. U nastupnom govoru žele ostaviti što snažniji dojam i zato obično obezvrjeđuju sve što je bilo prije njih, a slušatelje zasipaju bujicom neostvarivih obećanja. Prije njih nitko nije bio dobar niti je što dobro učinjeno, s njima nastupa sve novo i dobro.

     Isus je tu posve drukčiji. On ne samo da ne obezvrjeđuje ono što Ivan čini u Božje ime, nego tražeći od njega krštenje sve to potvrđuje, ali na takav način da daje priliku i samom Ivanu da upozori na većega od sebe. On, Ivan, krsti samo vodom, a Isus će krstiti Duhom Svetim. Ne ističući sebe, nego nastupajući tiho i nenametljivo, Isus daje priliku Bogu da kaže što on sam misli o njemu: «Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!» Ni kasnije Isus neće Ivana doživljavati kao konkurenciju, nego će naprotiv u jednom trenutku posvjedočiti o njegovoj veličini, ustvrdivši kako nije rođen veći od žene od Ivana Krstitelja. U odnosu Ivana i Isusa samo se potvrđuje ono što je kroz cijeli Stari zavjet očito, da je Bog uvijek drukčiji od ljudskih predodžba o njemu i veći od njihovih očekivanja.

     Dok je Ivan još uvijek usredotočen na prijetnju sudom srdžbe Božje  (usp. Mt 3,7-10), Isus nastupa s porukom Radosne vijesti o dobrom i milosrdnom Bogu koji spasenje nudi svima. Svojim učenjem Isus nije vršio pritisak na ljude već je poštivao njihovu slobodu. Njegovu riječ redovito je pratilo: «Tko hoće za mnom…;Ako želiš biti savršen…; Tko ima uši da čuje, neka čuje» itd. On će, prema prorokovoj riječi, paziti da ni napuklu slamku ne prelomi, niti ugasi plamičak koji samo tinja. On neće vikati i bučati, glas mu se neće čuti po trgovima (usp. Mt 12,15-21). On, koji je kao ponizni Sluga Božji (usp. Iz 42,1s.) na krštenju dao Bogu priliku da ga na početku njegova javnog djelovanja prizna svojim Sinom, ostaje trajno tome dosljedan.

     I današnje vrijeme slično je onom Isusovu. I danas najveći broj ljudi očekuje «političko spasenje» i materijalno blagostanje, ali i danas ima i onih koji priželjkuju smak svijeta i uvijek ga iznova najavljuju. Umjesto jednog i drugog, evanđelje nas poziva da izaberemo Isusov put i da u njegovu duhu dademo priliku Bogu da djeluje po nama. Kršćani ne smiju postati nestrpljivi i nervozni što ne mogu na brzinu promijeniti svijet. Dosta je da budu Isusova duha. Jedna stara kineska poslovica kaže: «Tko blago nastupa, taj stiže daleko!» To je ono što Crkva na početku trećeg tisućljeća može i mora ponuditi svijetu koji je umoran od ratova i željan mira.