Pedesetnica. Duhovi

svibnja 30 2020 Miriam

31. svibnja 2020.

Ulazna pjesma
Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji prebiva u nama, aleluja. (Rim 5,5; 10,11)

Zborna molitva
Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Ispuni, Gospodine, obećanje svoga Sina: nek nas Duh Sveti uvede u otajstvo ove žrtve i otvori nam svu istinu. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Svi se napuniše Duha Svetoga, razglašavajući veličanstvena djela Božja, aleluja. (Dj 2, 4.11)

Popričesna molitva
Bože, ti svojoj Crkvi dijeliš dare nebeske; čuvaj u nama milost koju si dao, da dar Duha Svetoga vazda u nama djeluje a duhovna hrana unaprijedi djelo vječnog otkupljenja. Po Kristu.

Prvo čitanje   Dj 2, 1-11
U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni.

Čitanje Djela apostolskih
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su ­boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 104, 1ab.24ac.29b-31.34

Pripjev:   Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Puna je zemlja stvorenja tvojih.

Ako dah im oduzmeš, ugibaju,
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.

Drugo čitanje   1Kor 12, 3b-7,12-13
U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Nitko ne može reći: »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetom. Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, kao što je tijelo jedno te ima ­mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja
Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika; i oganj svoje ljubavi u njima užezi!

Evanđelje    Iv 20, 19-23
Primite Duha Svetoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Šakota

Duhovi

Draga braćo i sestre! Stigosmo i do kraja uskrsnoga vremena. Pedeset dana radovali smo se slavlju Kristova uskrsnuća i našega dioništva u vazmenom otajstvu. Danas s cijelom Crkvom, koja upravo na ovu svetkovinu slavi svoj rođendan, zaključujemo naš radosni vazmeni hod s Uskrslim. U prvom čitanju spominjemo se upravo silaska Duha Božjega na dan Pedesetnice, dok evanđelist Ivan Isusovo darivanje Duhom Svetim smješta uz sami Uskrs. Pa kada je Duh Sveti Sveti sišao? A zašto bismo ga mi vezali uz samo jedan silazak? Očito, nije On baš tako statičan…

Evanđelistu Ivan jako je stalo smjestiti duhovski događaj u bliži kontekst Kristove pashe. Želi ga vidjeti blizu Velikoga petka. Krist je već na križu „predao Duh“ (Iv 19,30). Predao ga je po svojoj žrtvi. Izljev Duha izlijevanje je primjera. Po primjeru i žrtvi života Krist u Duhu Svetom ostavlja učenicima samoga sebe sve do svršetka svijeta. Po njegovom primjeru i mi smo tako dužni ljubiti jedni druge. Predajemo tijelo zemlji kako bismo predali Duh onima koji će od njega živjeti. Iako Duh puše gdje i kako hoće (usp. Iv 3,8) te ga mi ne možemo baš tako vezati uz vlastite uske okvire, ipak se On rado nastanjuje u čovjeku koji je spreman uzeti križ i preko takvoga se očitovati. Znajući obje dinamike i prihvaćajući ih On nas čuva oholosti s jedne i licemjerja s druge strane.

Isus svojima dolazi u Gornju sobu. Učenici su preplašeni. A on stane u sredinu i daje im svoga mira. Nije tako beznačajno ni Njegovo stajanje u sredini. Radilo se o sobi, ali zacijelo i o srcu, središtu čovjeka samoga. Nije dobro kad je to središte uznemireno. Ono inače čuva čovjekovo jedinstvo. Ako se ono raspukne, puca i čitav čovjek. Stoga, Duh Božji danas po Isusovim riječima dolazi i u moje srce, središta moga čovještva te razlomljene fragmente zbog kojih nastaje strah skuplja u jedno zahvaćajući me i svojim mirom. Toliko je uznemireno bilo njihovo srce da ga čak dvaput mora izreći.

Mir nije bilo kakav, nego Shalom. Mir nije odsutnost rata ili nekakvo „nirvana“ stanje, bestrašće udaljeno od konkretnosti postojanja. Dajući bližnjemu takav mir, na njega se izlijeva i zaziva Božji blagoslov. Ne kaže bez razloga psalmist: „Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje“ (Ps 29,11). Istinski mir je stoga nezasluženi dar koji se prima u ambijentu blagoslivljanja kojim Bog svoj narod škropi nebeskim darima kao i blagim, milosrdnim oslovljavanjem što u ljudima stvara prostor povjerenja Božjim zahvatima. Dar ljudima ujedno postaje i odgovornost jer su po Kristovu primjeru pozvani jedni druge blagoslivljati, i riječima i djelima, kako bi se ljudska, a osobito vjernička zajednica neprestano ispunjala i postajala bratstvom djelovanja Duha, a ne tijela.

Nakon što im je dao mir, Krist u njih dahne Duha Svetoga. Iako najkraća riječ, posebno odzvanja ovaj prijedlog „u“. Dahne u njih. Ne na njih, oko njih, nego baš u njih. Time se vraćamo na prve stranice Biblije i čovjekovog stvaranja kada je Bog, udahnuvši u njega svoga duha, od čovjeka načinio živu dušu (usp. Post 2,7). Primanje Duha stvara novog čovjeka. A ta novost osobito je vezana i uz opraštanje grijeha. Kao što je Krist njima oprostio sada su oni postavljeni opraštati jedni drugima. Oprost je dobro čuti od drugoga. Jer, od sebe ćemo ga teško čuti. Prema sebi nismo baš najbolji suci. Najbolje je imati Boga za suca. On mi, za razliku od ljudi, uvijek daje mogućnost novoga početka ako ja to želim. A za taj novi početak nikad nije kasno, kao što kaže prorok: „Al' onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se“ (Iz 40,31).

Ako je Ivanov opis više „nutarnjeg“ karaktera, izvještaj s Pedesetnice iz Djela apostolskih sa svoje je strane više „vanjsko“ očitovanje Crkve svijetu. U tom očitovanju Crkva po daru svakom pojedinom učeniku progovara čitavome svijetu. Stoga zaključujem mislima jednog afričkog pisca iz VI. st.: "Govorili su svim jezicima. Bog je htio pokazati da je Duh Sveti prisutan na taj način da svaki koji ga primi govori svim jezicima. A treba znati da je to onaj Duh Sveti po kojemu je ljubav razlivena u našim srcima. Budući da je ljubav trebala sabrati Crkvu Božju po cijelom krugu zemaljskom, onda je mogao i jedan čovjek primivši Duha Svetoga govoriti svim jezicima, a sada kad je Crkva u Duhu Svetome sabrana po cijelome svijetu, to jedinstvo Crkve govori svim jezicima. Prema tome, ako netko zapita koga od nas: 'Kad si primio Duha Svetoga, zašto ne govoriš svim jezicima?' ovaj mora odgovoriti: ' Pa ja doista govorim svim jezicima, jer sam član Kristova tijela, to jest Crkve, koja govori svim jezicima. Što je onda drugo Bog htio pokazati prisutnošću Duha Svetoga ako ne to da će njegova Crkva govoriti svim jezicima'?

 

 

 

Propovijedi