Pepelnica

velj 24 2020 Miriam

26. veljače 2020.

Ulazna pjesma
Ti, Gospodine, ljubiš sva bića, i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće, jer ti si Bog naš. (Mudr 11, 24-25.27)

Zborna molitva
Gospodine, započinjemo korizmu posta, molitve i bratske ljubavi. Udijeli nam jakost protiv navala duha zloće i ustrajnost u dobrim djelima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, na početku korizme prinosimo ti ovu žrtvu. Molimo te da nam djela pokore i ljubavi ukrote zle požude te čisti od grijeha proslavimo muku tvoga Sina. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Onaj što o Zakonu Gospodnjem misli dan i noć u svoje vrijeme plod donosi. (Ps 1, 2-3)

Popričesna molitva
Gospodine, primljena otajstva nek nam pomognu u korizmenom zalaganju da naši postovi budu tebi mili a nama ljekoviti.  Po Kristu.

Prvo čitanje   Jl 2, 12-18
Razderite srca, a ne halje svoje!

Čitanje Knjige proroka Joela
»Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i ­kukajuć.« Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Go­spodinu, Bogu svome, jer on je nježnost ­sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat ­dobrotom, on se nad zlom ražali. Tko zna ­neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Gospodinu, Bogu ­našemu! Trubite u trublju na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite ­djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe, a nevjesta iz odaje. Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Gospodnje. Neka mole: »Smiluj se, Gospodine, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?« Tad Gospodin, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 51, 3-6a.12-14 i 17

Pripjev:  Smiluj se, Gospodine, jer sagriješismo!

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Drugo čitanje   2Kor 5, 20-6,2
Pomirite se s Bogom… Evo, sad je vrijeme spasa!

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Kristovi smo poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zakli­njemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: »U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti.« Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Mt 4, 17
Obratite se, govori Gospodin; približilo se kraljevstvo Božje.

Evanđelje   Mt 6, 1-6.16-18
Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti na­pro­tiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskr­šćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti napro­tiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori ­vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao lice­mjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Penavić

Rađanje umiranjem

Korizmeni hod do proslave biti kršćanstva – Kristova uskrsnuća obilježen je s nekoliko tematski povezanih stvarnosti: grijeha, obraćenja, pomirenja, smilovanja, posta, milostinje… U starozavjetnom su konceptu Božjega smilovanja donekle vidljivi tragovi općeljudske religioznosti koja je podrazumijevala „trgovački“ odnos s Bogom – logiku razmjene činâ: postova i molitava s ljudske a smilovanja s božanske strane. Ideja korizme ili četrdesetodnevnice u povijesnom razvoju latinske Crkve bila je obilježena i ovakvim obrednim navadama. Nužnost davanja zadovoljštine za krivnju, uvjetovani oprost pa čak i histerija od upada u područje grijeha rezultirala je plahim i neiskrenim pobožnostima koje su generirale neurotične koncepte a još više praksu kršćanskoga morala. Stoga u suvremenom poimanju kako liturgije tako i samoga morala postoje stanovite ideje ne samo „odricanja od“ nego i „odricanja za“, odnosno davanja sadržaja postovima, molitvama, milostinjama i samim korizmenim odricanjima.

Naziv „Pepelnica“ itekako je upečatljiv. Pepeo je simbol bazičnosti, pročišćenosti, ništavila i nepostojanja. U baroknom su vremenu crkve bile preplavljene raspelima kojima su nerijetko mahali propovjednici ponavljajući krilaticu „Memento mori!“ – „Sjeti se smrti! / Sjeti se da ćeš umrijeti!“ Uporaba ovoga antropološkog upozorenja seže u kasnoklinijevsko razdoblje (11./12. st.), a zapravo je njegov korijen u liturgiji proslave vojskovođâ-pobjednikâ i njihova svečana ulaska u Rim u predrepublikansko vrijeme. Trijumfalne bi procesije predviđale da uz slavljenika na kolima bude postavljen i jedan rob koji mu, dok ga narod kličući pozdravlja, neprestano ponavlja: „Respice post te, hominem te esse memento!“ – „Osvrni se iza sebe, čovjek da si sjeti se!“ Izraz „čovjek“ ovdje se poistovjećuje s izrazom „smrtnik, prolaznik, onaj čija slava nestaje“.

U kasnijim povijesnim razdobljima Crkve napetost koja postoji između „svijeta“ i „kršćana“ bila je lakonski interpretirana povikom „Memento mori!“ Smrt je tu ipak, daleko od pavlovskoga poimanja, trebala izazvati strah u čovjeku, prizvuk praznine i nestajanja, naslućivanje iščezavanja iz prostora i vremena u kojem se nalazi. Taj negativni stav prema smrti, praznini, ideji nestanka (horror vacui) koji je još od kasnosrednjovjekovnih umjetničkih postavki pa preko renesansnih a pogotovu baroknih oblikovao i unutarcrkveno raspoloženje i obrednu komunikaciju, doveo je i do izricanja rečenice uz obred pepeljanja: „Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!“ Takav odnos prema nužnosti umiranja kudikamo oneraspoložuje čovjeka za „bivanje u Kristu“, za gajenje „nade u uskrsnuće“, za „hod prema Uskrsu“. Biblijske postavke Kristova govora o uskrsnuću jasno naznačuju da je proces čovjekova života ireverzibilan. Grob nije povratak u trenutak nastajanja nego mjesto iščekivanja. On je „korak prema“, a ne „povratak u prah“. Stoga obnovljena liturgija uz obrednu gestu pepeljanja pretpostavlja izraz „Obrati se i vjeruj Evanđelju“.

Smrt je neminovna. Pepeo i dalje simbolizira neizbježno privremeno propadanje tijela i elementarno sjedinjenje Adama-zemljanina s onim od čega je sazdan. Ali dok božanski dah/Duh ravna neživom materijom, Adam-zemljanin-kršćanin jest pozvan na djelovanje, na obrat, na život, na metanoju. „Svijet“ nije objekt od kojeg bi se trebalo bježati nego prostor novih mogućnosti. Taj „svijet“ po svojoj naravi stoji u opreci prema pojmu „vječnosti“. Stvarnost pak uskrsnuća izravno komunicira s vječnošću i izaziva svijet da usred trajna iskustva mijene pronalazi nepromjenjive uporišne točke koje ga dovode do pavlovskoga zaključka: „Meni je smrt dobitak.“ (usp. Fil 1,21)

Korizma je dakle za kršćanina novi izazov kristijanizacije sebe i svijeta. Dakako da takav proces podrazumijeva istinsku metanoju – promjenu mentaliteta.