Petnaesta nedjelja kroz godinu B

srp 11 2021 Miriam

11. srpnja 2021.

Ulazna pjesma
Ja ću se u pravednosti pojaviti pred tobom, nasitit ću se kad se očituje slava tvoja. (Ps 17, 15)

Zborna molitva
Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu. 

Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove Crkve moliteljice da po pričesti napredu­jemo u svetosti života. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu, govori Gospodin. (Iv 6, 57)

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo tvoje darove. Daj da svakim slavljenjem ovog otajstva napredujemo u svetosti života. Po Kristu. 

Prvo čitanje Am 7, 12-15
Idi, proroče, k narodu mojemu!

Čitanje Knjige proroka Amosa
U one dane: Amasja, svećenik betelski, reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.« Amos odgovori Amasji: »Nisam ja prorok ni proročki sin, nego stočar i gajitelj divljih smokava. Ali Gospodin me uze od stada i Gospodin mi reče: ’Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!’« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 85, 9ab-14

Pripjev: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

Drugo čitanje Ef 1, 3-14
U njemu nas izabra prije postanka svijeta.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prije­stu­pa po bogatstvu njegove milosti. Nju pre­obilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova da se provede punina vremenâ: uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji. U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu. U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu slave njegove. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja usp. Ef 1, 17-18
Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca te upoznamo koje li nade u pozivu našemu. 

Evanđelje Mk 6, 7-13
Poče ih slati.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.« Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

U današnjem odlomku evanđelja Isus šalje po dvojicu učenika propovijedati obraćenje, izgoniti zloduhe i ozdravljati… Što je točno obraćenje? Ili drugačije pitano: od čega i prema čemu se čovjek treba obratiti? Svaki čovjek po prirodi želi biti sretan. Ne postoji čovjek koji bira nesreću. Nitko ne želi biti ovisnik o nečemu ili biti zao i upropastiti sebi život. Po prirodi stvaranja, svatko želi biti sretan i ostvaren. Tek razne okolnosti života i nanesene rane dovode čovjeka do ropstva, do življenja ispod vlastitog dostojanstva. Takva razdijeljenost u osobi je možda srž onoga iz čega čovjek želi biti obraćen.

Papa Benedikt XVI opisuje tu stvarnost kroz prispodobu o milosrdnome ocu. „Sin ide u daleku zemlju“, kazat će Benedikt, „ide jer želi uživati do krajnjih granica, okusiti život u punini, bez zapovijedi, bez autoritetā, u potpunoj slobodi. U dalekoj zemlji on potroši sve. Grčka riječ koju prevodimo kao  'potroši svoja dobra', znači 'potroši svoje biće'. Sin dakle potroši svoje biće, potroši sebe. Na kraju je sve potrošeno. On koji je bio potpuno slobodan, sada postaje rob. U tome se trenutku kao dar događa obraćenje. Izgubljeni postaje svjestan da je izgubljen. Shvaća da je kod kuće bio slobodan i da su sada sluge njegova oca slobodniji od njega. Njegovo je obraćenje opisano riječima 'došavši k sebi', ili može se reći 'ušavši u sebe'. Njegovo se obraćenje sastoji u shvaćanju kako je postao tuđinac koji je zaista otišao u tuđinu i koji se sada treba vratiti sebi. U sebi će naći putokaz prema ocu kod kojega je istinska sinovska sloboda“. To nam Papino tumačenju daje bolje shvatiti što znači obraćenje: ono je vraćanje sebi i svome ocu; putovanje do vlastitoga srca i u očev dom.

Dragocjeno je shvatiti da je obraćenje vraćanje slobodi. Ono je povratak vlastitoj prirodi koja čovjeka čini sretnim i ispunjenim. Takvo shvaćanje može promijeniti i svijest o vremenu. Odjednom vrijeme izgleda kratko. Čini se da ima još toliko toga učiniti. Sveti Franjo je pred smrt rekao svojoj braći da nisu do toga trenutka ništa učinili i da treba početi raditi. Obraćen čovjek kao da odjednom uočava sve što mu je darovano, sve što se isplati i sve što je propustio. I tad shvaća da treba iskoristiti vrijeme u putovanje do srca i doma očeva. Jedna priča kaže kako su tri monaha koji su imali zabranu pričanja zamolili poglavara dopuštenje razgovaranja. Poglavar je odlučio da jedanput godišnje jedan od njih može izreći jednu rečenicu. Došao je trenutak za prvoga i on je rekao drugoj dvojici: „ova zobena kaša svakog doručka ide mi više na živce!“ Nakon godinu dana drugoga je bilo red i on je rekao: „ne znam zašto se žališ, ali meni je kaša baš dobra.“ Opet je prošla godina dana i treći je rekao: „idete mi više na živce vašom neprestanom svađom o zobenoj kaši!“ Ta priča duhovito pokazuje suprotnost od dobro iskorištena vremena. Ukoliko naše vrijeme prolazi u nekorisnim mislima, djelima i riječima, može se dogoditi da će nam jednoga dana biti jako žao.

Obraćenje je potrebno svakome čovjeku. Svatko se želi vratiti doma. Iz toga razloga nemojmo osuđivati teške životne trenutke. Možda su darovane da omoguće obraćenje. Križ, patnja, suze… to su vrata slobode u labirintu života koji je pun kradljivaca vremena. Kad se izgubimo, zastranimo u tuđini, kad se odijelimo od sebe i očinskoga doma, čekajmo trenutak dolaska k sebi. Taj trenutak mora doći jer je to priroda svake osobe. Čovjek želi postati i ostati sretan. To želi do zadnjega daha života. Ne bojmo se, jer koliko se god u životu udaljujemo, ne možemo se udaljiti od Onoga koji sve sjedinjuje. Kad se okrenemo od Njega, On se ne okreće od nas. Ako u slobodi odemo od Njega, On će nas čekati. Sam potiče da povirimo u sebe, dođemo sebi i krenemo Njemu u susret jer Bog želi ono ranjeno u nama izliječiti. „…dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga… Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge. Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se! I stadoše se veseliti.“