Ulazna pjesma
Ja ću se u pravednosti pojaviti pred tobom, nasitit ću se kad se očituje slava tvoja. (Ps 17, 15)
Zborna molitva
Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove Crkve moliteljice da po pričesti napredujemo u svetosti života. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu, govori Gospodin. (Iv 6, 57)
Popričesna molitva
Gospodine, primili smo tvoje darove. Daj da svakim slavljenjem ovog otajstva napredujemo u svetosti života. Po Kristu.
Prvo čitanje Pnz 30, 10-14
Blizu ti je riječ da je vršiš.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije je govorio narodu: »Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona! Obrati se Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: ’Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je i objaviti da je vršimo!’ Nije ni preko mora da bi mogao reći: ’Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je i objaviti da je vršimo!’ Jer blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37
Pripjev: Tražite, ubogi, Gospodina i oživjet će vam srce.
Tebi se molim, Gospodine,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,
po svojoj vjernoj pomoći!
Usliši me, Gospodine,
jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu obazri se na me!
……………..
A ja sam jadnik i bolnik –
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
………………..
Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
……………….
Jer Bog će spasiti Sion
– on će sagradit gradove Judine.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Drugo čitanje Kol 1,15-20
Sve je po njemu i za njega stvoreno.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je glava tijela, Crkve; on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja usp. Iv 6, 63c.68c
Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život; ti imaš riječi života vječnoga!
Evanđelje Lk 10, 25-37
Tko je moj bližnji?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!« Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
Fra Ivan Dugandžić: NOVO UČENJE
Zakonoznanac i Isus
U židovstvu Isusova vremena Zakon, sa svojim brojnim zapovijedima i zabranama postajao je sve više teret koji su ljudi teško nosili. Trebalo je naučiti dvije stotine dvadeset i osam zapovijedi te tristo šezdeset i pet zabrana i dobro paziti da se sve to u životu vrši. Zato je sve više rasla potreba da se u toj šumi istakne ono bitno, ono bez čega se ne može postići život vječni (usp. Mk 10,17). U rabinskoj literaturi je zapisano kako neki učenik govori svome učitelju: «Rabi, nauči nas putovima života na kojima ćemo postići život budućega vijeka». Najpoznatiji pokušaj predstavlja formuliranje takozvanog «zlatnog pravila» ponašanja: «Ne čini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko» (Tob 4,15), koje je Isus preuzeo i pozitivno usmjereno: «Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci» (Mt 7,12).
Već je u Starom zavjetu bilo pokušaja da se sav Zakon sažme u zapovijed ljubavi prema Bogu (Pnz 6,5) i prema bližnjemu (Lev 19,18), što je zakonoznanac očito dobro znao, a vjerojatno se i trudio da tako živi. Isus sam potvrđuje da je to pravi put i zapravo ne traži ništa drugo od njega: «Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš» (10,28). No time njihov razgovor nije završen. Zakonoznanac ostaje dosljedan svojoj početnoj namjeri da Isusa iskuša i izlazi s novim pitanjem: «A tko je moj bližnji?» (10,29). Isusu je to pitanje dobrodošlo da proširi židovski pojam ljubavi prema bližnjemu i da u središte pozornosti stavi čovjeka u nevolji, a ne Zakon. Prihvaćanjem novog pitanja koje nije postavljeno s iskrenom namjerom, Isus svojim postupkom pokazuje kako i takva podla sugovornika treba smatrati bližnjim kojemu je potreban pomoć.
Ljubav bez granica
U pitanju pismoznanca: «Tko je moj bližnji?» treba zapravo gledati želju i potrebu tog čovjeka da točno znade, dokle seže zapovijed ljubavi prema bližnjemu. To nas podsjeća na onu isto tako odveć ljudsku Petrovu potrebu da znade gdje je granica opraštanja: «Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? (Mt 18,21). Zanimljivo je da Isus i u jednom i u drugom slučaju, umjesto izravnog i točno preciziranog odgovora, pripovijeda određenu prispodobu. U Petrovu slučaju to je prispodoba o okrutnom dužniku (Mt 18,23-35), a ovdje je riječ o primjeru milosrdnog Samarijanca. Za taj tekst s pravom je rečeno da se u njemu zrcali čitavo Isusovo učenje kao što se cijelo nebo zrcali u kapi bistre vode.
U Isusovoj priči ništa nije slučajno. Pomno su izabrani i mjesto na kojem se priča događa kao i osobe o kojima je riječ. U Jerihonu nadomak Jeruzalema živjeli su mnogi hramski svećenici i leviti. Dvojica spomenutih su se možda nakon obavljene službe u hramu vraćala kući. Zašto zaobilaze unesrećenog čovjeka, zašto mu ne pomognu? Moguće je da su teško izranjena čovjeka držali mrtvim, a dodir mrtvaca značio je kultsku nečistoću koje se trebalo čuvati (usp. Lev 21,1). Možda su se bojali da razbojnici i dalje vrebaju, pa su prošli što su mogli brže. U svakom slučaju više su mislili na sebe nego na čovjeka u nevolji. Isusu nije bila strana kritika praznog kulta i vjernosti slovu Zakona umjesto duhu, pa nije isključeno da to treba gledati i u primjeru dvojice hramskih službenika.
Samarijanac, stranac, još k tomu smatran neprijateljem Židova, ima ono što nedostaje dvojci ljudi kulta, ima milosrđa. Nošen tim osjećajem, on nadvladava sve barijere koje stoje između njega i nesretnog čovjeka, priskače mu u pomoć i štoviše brine se i za proces njegova ozdravljenja. Zakonoznanac koji je želio znati, tko je njegov bližnji, sad je odjednom suočen s Isusovim pitanjem: «Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?» (10,36). Nemoguće je izbjeći odgovor: «Onaj koji mu iskaza milosrđe», a Isus povlači jedino logičan zaključak: «Idi pa i ti čini tako!» (10,37).