Prva korizmena nedjelja kroz godinu B

velj 20 2021 Miriam

21. veljače 2021.

Ulazna pjesma
Zazvat će me a ja ću ga uslišiti, spasit ću ga i proslaviti, nasitit ću ga danima mnogim. (Ps 91, 15-16)

Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino za žrtvu što je slavimo na početku korizme. S tim darovima uključi i nas u predanje svoga Sina Isusa Krista. Koji živi.

Pričesna pjesma
Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. (Mt 4, 4)

Popričesna molitva
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba. Njime se vjera hrani, nada krijepi, ljubav jači. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom, kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.

Prvo čitanje   Post 9, 8-15
Savez Božji s Noom, izbavljenim od voda potopa.

Čitanje Knjige Postanka
Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam savez svoj s vama te nikad više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.« I reče Bog: »A ovo znamen je saveza koji sta­vljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i dúga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza izme­đu mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 25, 4bc-5ab.6 -7bc.8-9

Pripjev: Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za one koji čuvaju Savez tvoj.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Drugo čitanje   1Pt 3, 18-22
Vas sada spasava protulik korablje – krštenje.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Mt 4, 4b
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Evanđelje   Mk 1, 12-15
Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Slaven Brekalo

Duh Sveti usmjeri Isusa u osamu za sukob sa Sotonom. Duh ga je vodio u ravnicu, tj. u pustinju, jer je ona mjesto suzdržvljivosti i trijeznosti, gdje se osjetilnost podvrgava razumu i ne uzbuđuje na grijeh. Pustinja je mjesto strogosti, samoće i odricanja od lagodnosti i mekušnosti. Pustinja je uz to prikladnije mjesto za strogost života, u njoj se lakše posti. Pustinja je također mjesto neplodnosti. Što to znači? U njoj nije moguće nagomilavati prolazne zemaljske stvari koje služe đavlu kao mamac kojim ljude mami na svoju udicu.

Srž svake napasti je odbacivanje Boga koji se, pored svega što nam se u životu čini važnijim i žurnijim, čini sporednim, ako ne i suvišnim, ili onaj koji smeta. Bit napasti čini i njezin moralni vid: ona nas ne poziva izravno da počinimo zlo, to bi bilo odveć drsko, prozirno, pa i naivno. Napast se pretvara da nam pokazuje bolje.

Sotona je već dugo motrio Isusa u pustinji. Nije ga tek tako napao odjednom. Nije glup. A prije toga je promatrao njegovu duhovnu i moralnu savršenost, uravnoteženost između duše i tijela. Nije našao prave zgode u kojoj bi nasrnuo na Isusa, nego kada? Napao ga je kad je Isus ogladnio. Kad je bio “slab”. Sveto pismo opisuje ga kao ričućeg lava koji obilazi tražeći koga da proždre. Pripravlja lukave zamke kojima hoće uloviti ljude. On je vlast, veli sv. Augustin, ali je pod još višom vlašću, Božjom. Zato ga isti svetac zove i psom na lancu. Nema izravnu vlast nad čovjekovim umom i voljom, pa stoga nije kadar u čovjekovom umu proizvesti grešne misli. Može ih samo nabacivati i rasplamsati ako ih nađe. Nije sposoban upoznati tajne čovjekova srca, no po vanjskim znakovima može nagađati te tajne. Na drugom mjestu sv. Augustin veli da sotona ne može čovjeka napastovati, osim ako u njemu ne nađe neku sličnost sa sobom. Zato nije mogao Isusa napastovati iznutra jer u njemu nije našao nikakve sličnosti sa sobom.

Isus je propostio 40 dana i 40 noći. Broj 40 je u Isusovo vrijeme za Izrael već bio ispunjen simboličkim sadržajem: najprije nas podsjeća na Izraelovih 40 godina u pustinji, koje su bile vrijeme njegove kušnje, ali i vrijeme posebne Božje blizine; Zatim nas upućuje na potop koji je bio 40 dana i 40 noći, a potop je znak čišćenja; Potom nas misao upućuje na 40 dana koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju prije nego li je mogao primiti Božju riječ, svete ploče Saveza. Da bismo shvatili ovaj Isusov boravak od 40 dana u pustinji, moramo se vratiti tisuće godina natrag i vidjeti što se to dogodilo u pustinji kad su Izraelci izlazili iz egipatskog ropstva.

Četrdeseto-dnevni post priziva četrdeset godišnje iskušavanje židovskog naroda u pustinji prije nego su pristigli u Obećanu zemlju. Židovi su pustinju mogli prehodati u kratkom periodu. Ali je taj hod bio od 40 godina. Bog ih je vodio okolo i tako zapravo čistio. Pustinja je vrijeme čišćenja, katarze. Međutim,  period od 40 godina ovdje ima duboko značenje, budući da je u ono vrijeme 40 godina bio prosječan životni vijek. Židovi su išli iz Egipta gdje su bili roblje, robovi, te su još uvijek prijanjali uz ropski mentalitet. Žalili su se Mojsiju i Aronu, želeći se vratiti svojemu negdašnjem načinu života: “U Egiptu je bilo punih lonaca s mesom i jeli smo kruha do mile bolje…”(usp. Izl 16,3). Bilo je potrebno da jedan cijeli naraštaj Židova izumre prije negoli sljedeći – odgajan u slobodi – mogne ući u obećanu zemlju. U postu, molitvi, šutnji, riječ je o slobodi, ne o ropstvu. Post, molitva, šutnja nas osposobljavaju za ulazak u Obećanu zemlju, pomažući nam da se riješimo naše ropske naravi. Pustinja je prvotno mjesto preobrazbe i čišćenja. Kroz pustinju se prolazi, ali ako pustinja ne prođe kroz mene, džaba sve.

Sva tri Isusova iskušenja – da pretvori kamen u kruh; da bez potrebe dovede svoj život u pitanje i u pitanje Božju providnost; te da u svome srcu bude podijeljen između služenja Bogu i traženja bogatstva, časti i vlasti – kojima je Isus bio podvrgnut, odnose se  na vrhovnu zapovijed danu u Ponovljenom zakonu: Čuj Izraele…  (Pnz 6,4-5). Drugim riječim, Isus je stavljen na kušnju u osnovnim životnim potrebama. Ne napada ga zlo da nema Boga, da je sve prevara, nego ga suptilno želi odvojiti od Boga. On mu nabacuje u prvi plan njegove vlastite potrebe, osnovne, elemetarne, i polako dovodi u pitanje Božju brigu za nas. Zapravo, sotona kaže: Bog je tu, ali vidiš da se ne brine za tebe, uzmi ti stvar u svoje ruke. I tako se ljudi na kraju odalje od Boga. Nisu tako što ga odbace nego se zabave o sebi.

Što Isus nama poručuje svojim postom? Kako izvan obične hrane – u širem i najširem kontekstu – otkriti ono što će zadovoljiti naše najdublje čežnje i želje. Drugim riječim, ništa što posjedujemo ne može utažiti našu žeđ i glad za Bogom, za kojim u konačnici čeznemo. Ništa. Samo Bog je dosta. Ništa ne može nadomjestiti nedostatak i izostavljanje Boga, tj. Bog je jedina, prava i neprolazna punina za kojim čezne naše srce i naša duša.