ROĐENJE IVANA KRSTITELJA – GODINA B

lip 22 2018 Miriam

24. lipnja 2018.

Ulazna pjesma
Poslan je čovjek od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok, da posvjedoči za Svjetlo, te spremi Gospodinu narod pripravan. (Iv 1, 6-7; Lk 1, 17)

Zborna molitva
Bože, ti si pozvao svetog Ivana Krstitelja da narod pripravi na dolazak Krista Gospodina. Obdari svoj narod radošću Duha Svetoga i upravi putem spasenja i mira. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, polažemo darove na tvoj oltar, časteći rođendan svetog Ivana, koji je Spasitelja navijestio i po dolasku pokazao. Daj da i mi s vjerom pođemo u susret Kristu. Koji živi.

Pričesna pjesma
Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodilo nas je Mlado Sunce s visine. (Lk 1, 78)

Popričesna molitva
Gospodine, o rođendanu svetog Ivana Krstitelja veselo smo blagovali od gozbe nebeskog Jaganjca. Daj da u Kristu, koga je on navijestio, prepoznamo začetnika svoga krštenja. Koji živi.

Prvo čitanje   Iz 49, 1-6
Postavit ću te za svjetlost narodima.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje on me imenovao. Od usta mojih britak je mač načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!« A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio, nizašto naprezao snagu.« Ipak, kod Gospodina je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Gospodin, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: »Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima da spas moj budeš do nakraj zemlje.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 139, 1-3.13-15

Pripjev: Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bijahu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Drugo čitanje   Dj 13, 22-26
Pred Kristovim je dolaskom Ivan propovijedao.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Progovori Pavao: »Bog podiže ocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’« »Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni među vama koji se Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.« Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Lk 1, 76
Ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati: jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove.

Evanđelje   Lk 1, 57-66.80
Ivan mu je ime!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Božja i ljudska logika

Obično se kaže da velika vremena rađaju velike ljude. Pod tim velikim vremenima podrazumijevaju se vremena velikih previranja, vremena kada se stari oblici života pokazuju dotrajalim i potrošenim, kada se osjeća potreba za novim i drukčijim. A velikim se ljudima smatraju oni koji znaju prepoznati te znakove vremena i imaju hrabrosti na njih na pravi način odgovoriti.

Nema nikakve dvojbe da je vrijeme što ga je svojim rođenjem i svojim životom obilježio Ivan Krstitelj bilo posebno, jer ono je razdjelnica vremena i povijesti spasenja. To je vrijeme kada je Bog počeo ostvarivati svoja po prorocima davana obećanja i postavljati temelje novoj spasiteljskoj stvarnosti, koja stoji u znaku milosti i Duha Svetoga, a ne više u znaku Mojsijeva zakona. To je vrijeme kad završava Stari, a započinje Novi savez, vrijeme kada upravo Ivan Krstitelj cijelom narodu Božjemu Izraelu upućuje odlučan poziv na obraćenje, kako bi, zajedno s obraćenim poganima, tvorili novi Božji narod, Crkvu.

Prije nego što se okrenemo osobi Ivana Krstitelja, potrebno je još malo pobliže objasniti pojam „velika vremena“ i „veliki ljudi“. Ako smo dobro čitali sva tri za današnju svetkovinu izabrana biblijska čitanja, nije nam teško zaključiti kako se u poimanju veličine Božja i ljudska logika jako razlikuju. Najveći starozavjetni navjestitelj novosti za svoj narod, najavitelj nove budućnosti koju Bog sprema, prorok Izaija ne najavljuje nekog moćnog i uzvišenog, nekoga tko je silan na riječi i djelu, već govori o Sluzi.

Izaija donosi riječ koju Bog upućuje neposredno njemu, svome proroku, ali u njemu gleda utjelovljen čitav svoj narod: „Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!“ Nakon što mu prorok iskreno priznaje i svoju vlastitu nemoć i nemoć svoga naroda u ostvarenju Božjih planova, dolazi još snažnije Božje obećanje: „Premalo je da mi budeš sluga..., nego ću te postaviti za svjetlost narodima da spas moj budeš do nakraj zemlje“.

Samo nekoliko poglavlja dalje u Izaijinoj knjizi pred nas izranja taj zagonetni lik Sluge Božjega s još jasnijim crtama Sluge patnika, koji je od svih prezren i odbačen kojega vode kao „janje na klanje“ (Iz 53,7), ali on svjesno uzima grijehe drugih na se i dragovoljno trpi za njih. Ta prorokova riječ počinje se ostvarivati u onom trenutku kad Ivan Krstitelj u prvome susretu s Isusom upire prstom u nj i govori: „Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!“ (Iv 1,29). To je isto kao da je rekao: Evo Sluge Božjega, jer u aramejskom jeziku, kojim su govorili i Ivan i Isus, ista riječ znači i sluga i jaganjac.

Nadjenut ćeš mu ime Ivan

Vratimo se rođenju Ivanovu koje danas slavimo. Ni tu nema ničega velikog, megalomanskog u ljudskome smislu. Naprotiv, uz to rođenje već je povezano trpljenje, koje od početka prati svakog slugu Božjega. Ivanov je otac Zaharija naime zbog svoje nevjere na neko vrijeme zanijemio, a susjedi u strahu pitaju: „Što će biti od ovoga djeteta?“ Božje djelovanje uvijek izaziva i stanovitu zbunjenost, upravo zato što on djeluje drukčije od očekivanja ljudi, što je njegova svemogućnost zaogrnuta ruhom nemoći.

Ivan se rađa od neplodne žene, zahvaljujući čudesnom Božjem posredovanju. Bog određuje i njegovo ime koje znači „Bog se smilovao“. To smilovanje ne odnosi se samo na milost iskazanu njegovim neplodnim roditeljima, već seže puno dalje. S Ivanovim rođenjem počelo se ostvarivati Božje smilovanje svemu narodu, jer on je poslan da najavi onoga koga su proroci navijestili kao Spasitelja i koga narod čeka.

Postigavši muževnu dob, Ivan osjeća da Bog ima s njim poseban plan, ali ni on još uvijek ne zna jasno kakav. Zato se povlači u pustinju, gdje moli i posti, a onda stupa pred narod kao uvjerljiva proročka pojava, sa snažnim pozivom na obraćenje i najavljujući većega od sebe, kojemu on nije dostojan ni remen na obući odriješiti. Mogli bismo reći da su zvjezdani trenuci Ivanova života bili Isusovo priznanje: „Između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja“ (Mt 11,11).

U čemu je ta Ivanova veličina, ako se on u tom trenutku nalazi u Herodovoj tamnici i ako je čak i sam pokoleban u onom što je prije govorio o Isusu, najavljujući ga kao većeg od sebe, pa šalje dvojicu svojih učenika da od samog Isusa čuje, je li on taj ili nije? Upravo po toj tamnici i po svojoj mučeničkoj smrti Ivan ostvaruje crte od Izaije opisanog Sluge Božjega, koje će u daleko većoj mjeri ostvariti Isus svojom smrću na križu. Veličina koja s ljudskim poimanjem veličine nema ničeg zajedničkog.

Tu veličinu potvrđuje i današnje drugo čitanje, u kojemu apostol Pavao pred Židovima poziva na Božji plan spasenja, u kojemu Ivanu pripada važna uloga. I sam Pavao je, zahvaljujući milosti Božjoj, pred Damaskom svoju veličinu ljudske mudrosti i ovlasti da u ime Velikog vijeća traži i progoni Isusove sljedbenike, zamijenio veličinom služenja Kristu raspetom i uskrslom, sve do posvemašnjeg predanja života njemu. On se otada s ponosom naziva „sluga Isusa Krista“ i jamči da mu je njego križ jedino čime se želi hvaliti, a svu veličinu svijeta smatra blatom.

Poruka za naše vrijeme

Govoriti o sluzi i služenju u naše vrijeme nije moderno. Ideal za koji se zalaže moderni čovjek sadržan je u riječima: sloboda, neovisnost, samoostvarenje. Te riječi su u potpunoj opreci sa slugom i služenjem. Tko je danas uopće spreman nekomu biti sluga i služiti? Mnogi mladi ne znaju ni značenje tih riječi. A ipak je to ideal kršćanskoga života koji jasno proizlazi iz Isusove riječi: „Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto svih!“ (Mk 10,45). Na tome se temelji i njegov jasan zahtjev učenicima koji raspravljaju o tome tko je najveći: „Tko želi biti prvi, neka bude zadnji od sviju i sluga svima!“ (9,35). Već prije Isusa i njegova Majka je služenje učinila programom svoga života kada je na Božji poziv odgovorila: „Evo službenice Gospodnje!“

I današnje vrijeme pokazuje crte slične Ivanovu vremenu. Sve je manje razloga za nekakvu sigurnost života, a pogotovo za istinsku životnu radost. Ljudi se nemaju na što osloniti, jer nestaje prava i pravednosti, a prevladava korupcija i moć jačega. Danas ne uspijeva u životu tko je pametan, čestit i pošten, već tko se bolje snašao. Zato je sve manje ljudi koji s optimizmom i nadom gledaju u budućnost, a sve više zabrinutih, pa čak i beznadnih. Svijet vapi za nečim novim, vapi za ljudima Ivanova duha, koji će se nametnuti ne samo snagom svoje riječi, već još više snagom svoga primjera. Koji će moći moćnicima i silnicima uvjerljivo reći: „Nije ti dopušteno!“, kao što je Ivan rekao Herodu. Koji će i lažnim pravednicima moći uvjerljivo reći: „Obratite se i donesite plodove dostojne pokore, jer bez toga ćete propasti!“

Uvijek su bili rijetki ljudi koji su, poput Ivana, na velikoj svjetskoj sceni mogli nešto pokrenuti i promijeniti. Zato, dok čeznemo za njima, ostaje svima nama važno pitanje, koliko je u meni Ivanova duha? Koliko je u mome životu njegove dosljednosti i odlučnosti, gorljivosti za Boga i njegovo kraljevstvo? Za Ivana je Isus slikovito rekao da nije trstika koju vjetar njiše. Bi li mogao slično reći i za mene, za tebe? Jesam li čvrst i nepokolebiv u svojim stavovima, u svome kršćanskom uvjerenju i ljudskom poštenju? Sveti Ivan nas sve poziva da dademo svoj proročki doprinos boljitku ovoga svijeta. Zato prihvatimo njegov poziv na obraćenje i počnimo donositi plodove dostojne obraćenja. 

Molitva vjernika

Braćo i sestre, potaknuti snagom Božje riječi utecimo se Kristu Gospodinu pouzdanom i jednodušnom molitvom:

Upravi nas, Gospodine, putem spasenja.

  1. Ti si, Gospodine, odabrao svetoga Ivana da bude glasnik spasenja tvome narodu: daj da Crkva vjerno prihvati tvoju riječ i živi kao novi narod spašenika, molimo te.
     
  2. Ti, Gospodine, i danas odabireš navjestitelje tvoje riječi: daj svim pastirima i učiteljima Crkve snagu Ivanove poniznosti i proročku hrabrost kojom će svjedočiti tvoj novi dolazak u slavi, molimo te.
     
  3. Tvoj preteča Ivan u pustinji se pripravljao za djelo propovijedanja: daj svima nama snagu odlaska u samoću molitve kako bismo te mogli prepoznati među ljudima, molimo te.
     
  4. Tvoj je preteča Ivan krvlju posvjedočio vjernost tvojoj riječi: ohrabri i ojači i nas u svim iskušenjima vjere, molimo te.
     
  5. Braću našu i sestre koji prijeđoše prag zemaljskoga hoda obasjaj svjetlom vječnoga života, molimo te.

Kriste Spasitelju, tebi su znani svi naši putovi. Izliječi nas od straha pred budućnošću i obdari nas snagom da rastemo u onome što smo ti obećali. Koji živiš.