SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU C

srp 28 2019 Miriam

28. srpnja 2019.

Ulazna pjesma
Bog je u svom svetom prebivalištu, Bog što u svom domu ujedinjuje svoj narod: on daje moć i silu narodu svome. (Ps 68, 6-7.36)

Zborna molitva
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti da­rove dobivene od tvoje darežljivosti, da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnji život i dovedu nas u vječnu radost. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i ne zaboravi dobročinstava njegovih! (Ps 103, 2)

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo pričest, spomendar muke tvoga Sina. Molimo te da nam bude na spasenje što nam je u svojoj neiskazanoj ljubavi on darovao. Koji živi.

Prvo čitanje   Post 18, 20-32
Nemoj se, Gospodine, ljutiti ako progovorim.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Reče Gospodin: »Velika je vika na Sodomu i Gomoru! Grijeh je njihov pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli vika što je stigla do mene pa da znam.« Oni ljudi krenu odanle prema Sodomi. Abraham je još stajao pred Gospodinom pa se primače bliže i reče: »Hoćeš li ­iskorijeniti i nevi­na s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto ­radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko bilo od tebe da takvo što učiniš: da ubijaš nevina i kriva pa da i nevini i ­krivi prođu jednako! Daleko bilo to od tebe! Zar da ni sudac svega svijeta ne radi pravo?« ­Nato reče Gospodin: »Ako nađem u gradu ­Sodomi pedeset nevinih, zbog njih ću oprostiti cijelo­mu mjestu.« Abraham će opet: »Ja se evo usu­đujem govoriti Gospodinu, ja, prah i pepeo! Da slučajno bude pet manje od ­pedeset? Bi li uništio sav grad zbog te petorice?« On odgovori: »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet.« I dometnu Abraham: »Ako ih se možda nađe četrdeset?« Odgovo­ri: »Neću to učiniti zbog četrdesetorice.« Abraham će opet: »Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda trideset?« Odgovori: »Neću to učiniti ako ih ­ondje nađem trideset.« I opet će Abraham: »Još se usuđujem govoriti Gospodinu. Ako ih se možda ondje nađe dvadeset?« Odgovori: »Neću uništiti grada zbog te dvadesetorice.« Nato će Abraham: »Neka se Gospodin ne ljuti ako progovorim još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?« Odgovori: »Neću uništiti grada zbog te desetorice.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 138, 1-3.6-8

Pripjev:  Kad sam te zazvao, uslišio si me, Gospodine.

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Drugo čitanje   Kol 2, 12-14
I vas oživi s njime, oprostivši milostivo sve posrtaje.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: S Kristom suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Rim 8, 15bc
Primiste Duha posinstva: u njemu kličemo: »Abba! Oče!«

Evanđelje   Lk 11, 1-13
Ištite i dat će vam se!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim ­presta, reče mu jedan od učenika: »Go­spo­di­ne, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! ­Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji ­daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!« I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prija­telju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti. I ja vama kažem: ­Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit ­će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Šakota

Tko nas hrani?

Draga braćo i sestre! U današnjem evanđelju Isus uči svoje učenike moliti. Uči ih na insistiranje samih učenika. Oni su primijetili da njihov Učitelj živi od nekog posebnog odnosa. Uočili su da im je Gospodin uvijek ispunjen, nahranjen. I sam je na jednom mjestu kazao da je njegova hrana vršiti volju Očevu. Stoga i Njegova moliti počinje prizivom na Oca! Pa, pogledajmo malo izbližega o čemu se točno radi.

Oče. Mi se molimo Bogu. A Boga nitko nikada nije vidio. Neki smatraju da ga uopće ni nema. Drugi o njemu govore koristeći neodređenu riječ božanstvo, ono nešto, neka sila ili energija. Isus, Jedinorođenac, Boga je objavio. I to vrlo određeno. On je Otac. Nikakvo apstraktno počelo koje bi nešto i imalo sa svijetom ali se drži po strani, nego Otac koji brine, koji je prisutan, koji ljubi, koji hrani, daje čvrstinu i sigurnost, ali i majčinsku nježnost, kad zatreba za naše dobro zna biti i strog i blag. Sve čini da se mi naučimo živjeti s konkretnim licem za razliku od bezličnog podilaženja koje u konačnici nema snage ni volje uprljati ruke nama grešnicima koje treba izvoditi na put života prema domu Očevu.

Naš. Ne moj, nego naš! On nije samo moj. On ne voli samo mene. On ima svoga Sina ljubljenoga, Izabranika Njegovog, Miljenika njegove duše. Ali ne zato da ostalima nabija komplekse manje vrijednosti nego zato da nas nauči što znači uopće izabranje. Ono ne služi izabranomu nego drugima. Postoje i drugi izabranici. Njih se takvima čini da se ističu u društvu svojim bogatstvom i karijerom. Biti Božji izabranik nešto je posve drugo. On nas uči da smo, zapravo, svi izabrani. Svi smo djeca Očeva. Stoga moje ja nikada u takvoj relaciji ne ostaje izolirano ja nego se pretvara u mi. Konačno, i sam Isus je kazao da gdje su dvojica ili trojica sabrana u Njegovo ime, da je i On među njima.

Sveti se Ime tvoje. Svetost u židovstvu znači biti odijeljen, drugačiji. Božje ime čak nisu niti izgovarali. U ovom zazivu molimo Gospodina da i u našem životu Njegovo ime bude drugačije. Neka bude poštivano! Neka se s pažnjom i ljubavlju izgovara! Neka ne izlazi uzaludno iz usta naših! I, zašto ne, neka naše srce bude ponosno pri svetom izgovaranju Imena Njegovog!

Dođi kraljevstvo tvoje. Tko je moj kralj? Tko ima vlast nada mnom? Državna uređenja kroz čitavu povijest trudila su se davati čovjeku ono neophodno za život, urediti temeljna prava čovjeka u jednom društvu itd. ali, nemirno je srce naše dok se u Bogu ne smiri! Postoji nešto što se zove punina, a nju dobivamo kada Bog kraljuje u našem životu. Nije teokracija nego davanje caru carevo a Bogu Božje!

Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kako je ovaj zaziv težak! Kako bih često da je po mom! Kako one riječi „prepustiti se“ ponekad zvuče čudno i strano! A kada bolje pogledamo na svoj život možemo vidjeti kako ga je, strpljivo i ustrajno, vodila jedna posebna ruka. Važno je to prepoznati. Jer, možemo mi puno našim ljudskim snagama. No, postoje područja gdje samo Božja snaga može doprijeti, ondje gdje kažemo „ljudima je nemoguće, ali ne i Bogu“. Neka svaki dan našeg života bude škola prepuštanja Božjoj volji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas. Bog nas hrani. Taj kruh nasićuje. On daje osmijeh na lice, vjeru srcu, nadu koracima, ljubav čovjeku. I to svakoga dana. Danas nam daje ono što nam je potrebno danas jer će se sutra ionako brinuti za sebe. Daj mi danas ono što me danas treba hraniti! Postoje ljudi koji oskudijevaju hranom. Kad je Bog svet u mom životu onda ću sigurno imati za to osjećaja jer On želi davati hranu svakomu. A možda netko oskudijeva i duhovnom hranom? Nije li i njima potrebno nesebično posvjedočiti Očevu darežljivost?

Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Nekad se dogodi da brzo zaboravim koliko mi je toga Bog oprostio i oprašta pa odjednom u odnosu s bližnjim postanem škrt. Nije loše uvijek iznova se prisjetiti Božjega milosrđa iskazanog meni. Sigurno ću onda znati bolje i brže opraštati bližnjemu. U konačnici, nije ni pošteno Božje milosrđe uvijek htjeti za sebe a drugomu ga uskraćivati ako se kaje. A ako mu kajanje ide teško, možda mu štogod ispričati i posvjedočiti o ljepoti Božjega milosrđa?

Ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla. Napasti su jake. Kada smo im izloženi sami, sigurno ćemo podleći, kad-tad. Zato, Oče, budi i tada s nama. Zapravo, ti si uvijek s nama. Daj da mi budemo s tobom! Sveti Pavao će reći da tko misli da stoji neka pazi da ne padne! Gospodine, daruj nam poniznosti u odnosu na vlastite snage! Daj da u odnosu na njih ne budemo preuzetni da nas ne bi zlo svladalo. Kako je važna ta poniznost u odnosu na vlastite snage!?

Draga braćo i sestre, kao što su učenici u Isusovom odnosu s Ocem vidjeli nešto posebno, nešto što daje puninu i smisao životu, budimo i mi odvažni i molimo Oče naš s ciljem da nam on postane životna hrana koja će nam sigurno davati mjeru – nabijenu, natresenu i preobilnu!