Prvo čitanje: 2Sam 7, 4-5a.12-14a.16
Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).
Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: 'Kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvog tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on meni sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.'« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 89 , 2-5.27.29
Pripjev: Potomstvo će njegovo ostati dovijeka.
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
»On će me zvati: 'Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!'
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.«
Drugo čitanje: Rim 4 , 13.16-18.22
U nadi protiv svake nade povjerova.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost. Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 1 , 16.18-21 (Ili: Lk 2 , 41-51a)
Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Penavić
Silueta kršćanina
Evanđeoski su izvještaji usmjereni na Isusa Krista. Uloga je ostalih likova ove kerigmatske fabule fokusiranje čitatelja / slušatelja na središnji lik i sadržaj Evanđelja: Isusa koji je Krist. Poglavitu ulogu u tom smislu igra lik Josipa, zaručnika Marije, majke Isusove. Josip je jedina logička poveznica Isusa iz Nazareta s mesijanskom, kraljevskom lozom, genealogijski okvir unutar kojeg se pojavljuje Mesija. Međutim je narav ovog u evanđeljima ne baš često spominjana sveca gotovo potpuno oprečna naravi vladara, kraljeva, upravitelja, krojača ljudskih sudbina…
Iako klasični teološki traktati apostrofiraju Mariju kao sponu dvaju Zavjeta, upravo se u Josipovu postupanju prema trudnoj zaručnici događa lom Zakona. Josip, jer ostaje poslušan snoviđenju, postupa suprotno otačkim pravilima, izlazi izvan domene onodobnog židovstva. Njegovom pojavom iščezava drevni judaizam iz kraljevske loze i utire se put novini, Mesiji. Karakteristika je ovoga evanđeoskog lika osim poslušnosti nečem novom, tj. Božjem interventu u snu, i samozatajnost u pozadini koje stoji snažna odlučnost, preuzimanje odgovornosti i inicijative, spremnost na odricanje, predanost radu, skrb o obitelji – sklop vrijednosti koje bi se mogle sabrati u izraz: muževnost. Antička je literatura pojam vrline dovodila u blisko semantičko polje s pojmom muževnosti ili hrabrosti. Osobito se to odnosi na epove i njihova opjevavanja vojnih pothvata muškaraca kojima je rat bio ambijent bivstvovanja. Josip se u scenama koje nam donose evanđelja trajno nalazi u različitim napetostima, u nenaoružanu boju, pred teškim životnim iskušenjima u kojima je prikazan kao protagonist koji – poslušan fenomenu božanskog zahvata u život – iznalazi najbolje moguće rješenje u danim okolnostima. Po ispunjenju dane zadaće iščezava iz svetopisamskih redaka, još nenametljivije nego što je u njih ušao.
Svakako, Josip je prototip kršćanina. Iako se suvremena pobožnost prema ovom svecu ozaruje ponajviše u gomilanju molitava i igre brojki: devetnica, trodnevnica, uočnica… pa čak i tzv. velike pobožnosti (pored koje bi valjda trebala postojati i neka „mala“), istinsko bi suobličavanje ovom evanđeoskom liku zahtijevalo rad na vlastitom karakteru koji je zacijelo recept uspješna i osmišljena života: vjernički posluh božanskom autoritetu, profesionalnost i predanost zanatu / struci / opisu posla kojim se netko bavi, neupitna vjernost bračnom drugu, pretpostavljanje dobra obitelji, osobito dobra djeteta ispred vlastitog dobra, racionalno prihvaćanje nezaobilazna rizika radi većeg dobra, strpljivost i razboritost te tankoćutna sposobnost razlučivanja i prosudbi životnih situacija.
Psihologija mase redovito traži histerizirajuće faktore koji bi je mogli držati na okupu. Masovno kršćanstvo stoji pred ako ne identičnim onda barem veoma sličnim opasnostima. Naspram bezimene bezidejne mase stoji ova individua s jasnim obrisima životnih horizonata: trajna provokacija suvremenim kršćanima.