Sveta Marija Bogorodica

sij 01 2021 Miriam

1. siječnja 2021.

Ulazna pjesma
Zdravo Sveta Rodiljo, Majko Kralja vječitoga, komu ruka ima vlast iznad svijeta čitavoga!

Zborna molitva
Bože, ti si plodnim djevičanstvom svete Marije ljudskom rodu darovao vječno spasenje. Po njoj smo primili tvoga Sina, začetnika novog života: molimo te da i u ovoj godini iskusimo njezin zagovor. Po Kristu.

Darovna molitva
Gospodine, ti svako dobro počinješ i dovršuješ. Danas se radujemo svetkovini svete Bogo­rodice i zahvaljujemo za rođenje Isusa Krista: daj da s radošću postignemo puni plod njegova spasenja, kojemu slavimo početak. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke! (Heb 13, 8)

Popričesna molitva
Gospodine, mi ispovijedamo da je blažena Marija, vazda djevica, Majka tvoga Sina i Majka Crkve. Molimo te da nam nebeska otajstva, koja smo primili, koriste za vječni život. Po Kristu.

Prvo čitanje   Br 6, 22-27
Neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.

Čitanje Knjige Brojeva
Reče Gospodin Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese! Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 67, 2-3.5-6.8

Pripjev: Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje   Gal 4, 4-7
Bog posla Sina svoga, rođena od žene.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo: Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!« Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Heb 1, 1–2
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu!

Evanđelje   Lk 2, 16-21
Pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče. I nakon osam dana nadjenuše mu ime Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude ­obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Bože Milić

Danas na prvi dan nove godine u Crkvi slavimo Mariju Bogorodicu. Započinjemo Novu godinu sjećajući se i obnavljajući vjeru da je jedna mlada djevojka, ponizna djevica, postala Majkom Božjom, da je po njezinom prihvaćanju, kroz njezin život i kroz njezino bezgrešno tijelo i srce Bog ušao u ovaj svijet, u naš svijet, da je po njoj postao sličan nama, jedan od nas, ali isto tako da nam je postao bliz, na dohvat ruke. Na početku ove godine svatko bi od nas trebao učiniti ono što je učinila Marija. Čuli smo u evanđelju onu prelijepu rečenicu koja glasi: “Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu”. Zapamtimo ovu rečenicu. Marija je zapamtila sve te silne događaje koji su se iznenada dogodili u njezinom, dotada jednostavnom i običnom životu: anđelovo navještenje, pohod rođakinji Elizabeti i njezine riječi, radost pastira, blaženost i ljepotu svog novorođenog djeteta. Marija je sve to pohranila u svoje srce kao dragocjeno blago i razmišljala o tome. Izraelski narod, čija je Marija pripadnica, znao je isto tako činiti tijekom svoje povijesti, tijekom svoga putovanja kroz povijest s Bogom koji ih je pratio. Bog je činio silna djela u povijesti Izabranog naroda. Odabrao je jedan narod između svih drugih, pa opet u tom narodu izabirao pojedince između svih drugih koji su vodili, čuvali i opominjali taj narod. Pa ih preko Josipa odveo u Egipat, da bi ih preko Mojsija izbavio iz egipatskog ropstva, proveo kroz Crveno more, doveo u Obećanu zemlju, pokorio sve neprijateljske narode koji su se našli na njihovu putu, hranio ih u pustinji, pratio ih u stupu  od oblaka, dao im Deset zapovijedi, cijelo vrijeme bio s njima i pokazivao se u svojoj silnoj moći. Svaki Izraelac sve te događaje nosio je u svojoj pameti i svom pamćenju, u svome srcu i prenosio ih na svoju djecu.

I kad je vjera u Izraelu dolazila u pitanje, kad je vjera dolazila u krizu, kad je narod posumnjao u Božju blizinu, u Božju ljubav, u njegovu moć, onda je Bog podizao proroke, koji nisu govorili ništa novo nego su samo željeli svratiti pozornost, željeli su osvježiti pamćenje Izraela na sve one silne događaje koje je Bog izveo u njihovoj povijesti. I Zato često proroci govore: “Sjeti se Izraele!” - Sjeti se svega onoga što je Jahve činio tebi i tvojim sinovima, što je Jahve činio u tvojoj povijesti i prošlosti. Sjeti se da nisi najveći ni najbolji  narod od svih naroda među kojima si izabran. Sjeti se da sam te ja izabrao, da si meni drag, i učvrsti ponovno svoju vjeru i vrati se na Božji put. To je smisao pohranjivanja Božjih riječi i događaja koje Bog izvodi u životu svakog čovjeka. To je smisao i ove lijepe rečenice što smo je čuli u evanđelju: da je Marija pohranila sve te događaje i prebirala ih u svom srcu.

Bog je u životu svakog od nas činio velika djela. Svatko od nas to najbolje zna sam za sebe. Ta su djela nama toliko važna, velika i toliko su nam značajna da nekad ne želimo o tom ni govoriti, da ćemo ih nekad otkriti samo svojim najboljim prijateljima, samo onima s kojima smo bliski ili ćemo samo u tišini svoga srca zahvaliti za sve što je učinio. Vidimo da ni Gospa nije razglašavala ta Božja djela, nego ih je nosila u svom srcu. To je nešto tako intimno, sveto da se o tome često niti ne govori. To samo srce najbolje razumije. To je nešto kao lijepa uspomena koja se čuva na tajnom mjestu, to je kao slika iz prošlih dana koje se od vremena do vremena prisjetim. Ta slika i ta uspomena vrati me u te dane i vrati mi jedan dio ljepote tih dana i tih događaja. Kao da me vrati za trenutak u onu stvarnost koja se nekad prije dogodila i opet probudi onu istu radost, onu istu nadu i onu istu snagu u meni koja je postojala kad se taj događaj prvi put dogodio.

 Bog je u životu svakog čovjeka ili sam ili po anđelima I svecima, ili po zagovoru Blažene Djevice Marije učinio mnoštvo velikih i lijepih stvari. I to je kao blago koje nam je dano na čuvanje, kao snaga za buduća vremena, da se sjetimo - I kada dođu teška vremena - da je Bog prije bio s nama, da je onda učinio velike stvari i da će opet učiniti veliku stvar. Život je pun iznenađenja, pun je križeva i kriza i, današnja radost  već  sutra može se pretvoriti u žalost, tugu, strah, razočaranje, nesigurnost. Međutim, svatko od nas ima mjesto u svom srcu, svatko od nas ima utočište, kao kopno, mali otočić nasred mora na kojem se može zaustaviti i odmoriti, skupiti snagu i krenuti iz početka.

Bog je naredio Mojsiju da ovako blagoslivlja narod:

Neka te blagoslovi Gospodin

i neka te čuva!

Neka te Gospodin licem svojim obasja,

milostiv neka ti bude!

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te

i mir ti donese!

Bog nam je po Mariji dao sve blagoslove. Amen.