Treća korizmena nedjelja kroz godinu B

ožu 06 2021 Miriam

7. ožujka 2021.

Ulazna pjesma
Kad na vama pokažem svetost svoju, skupit ću vas iz svih zemalja. Poškropit ću vas vodom čistom i očistit ću vas od svih vaših nečistoća. I dat ću vam novo srce, govori Gospodin. (Ez 36, 23-26)

Zborna molitva
Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima: post, molitvu i djela ljubavi. Priznajemo da smo grešni. Savjest nas optužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svoje milosrđe. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, po ovoj nam žrtvi oprosti grijehe i pomozi da i mi praštamo svojoj braći. Po Kristu.

Pričesna pjesma
I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce, gdje će položiti mlade svoje: a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj! (Ps 84, 4-5)

Popričesna molitva
Gospodine, već na zemlji nahranio si nas kruhom s neba i dao nam zalog onoga što još ne vidimo. Smjerno te molimo: što sada u otajstvu slavimo, nek se ostvari u punoj istini. Po Kristu.

Prvo čitanje   Izl 20,1-3.7-8.12-17 (kraća verzija)
Zakon bijaše dan po Mojsiju.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Bog izgovori sve ove riječi: »Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 19, 8-11

Pripjev:   Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!

Savršen je zakon Gospodnji, dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja, srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan strah Gospodnji, ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Dragocjeniji od zlata, zlata čistoga;
slađi od meda, meda samotoka.

Drugo čitanje   1Kor 1, 22-25
Propovijedamo Krista raspetoga.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Iv 3, 16
Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca; tko god u njega vjeruje, ima život vječni.

Evanđelje   Iv 2, 13-25
Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjači­ma rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgova­čku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisa­no: Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.«Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No, on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisje­tiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Antonio Musa

BOG ZNADE ŠTO JE U ČOVJEKU

Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga.

Riječi su to koje odzvanjaju današnjom misnom liturgijom. Riječi jednom izrečene ustima Petra apostola, postale su riječi kojima Crkva stoljećima opisuje ono što znade, ono što vjeruje i što osjeća: samo u Gospodinu je vječnost, samo u njegovoj Riječi i mi pristupamo u onaj svijet koji se nalazi onkraj granice što dijeli vremenitost i vječnost.

Misno evanđelje ove Treće korizmene nedjelje predstavlja nam Isusa koji ulazi u židovski hram i – vidjevši u što su oni koji su hram trebali čuvati, taj isti hram pretvorili - Isus ljutito prevrće stolove istjeravši iz Doma Božjega ono što mu ne pripada. I kada ga oni kojima je to zasmetalo pitaju otkud mu pravo, kakvo znamenje je on učinio da sebi uzima za pravo ovakvo nešto učiniti, Isus ih upućuje na uskrsnu vjeru koja će tek jednom u budućnosti zasjati u njemu i osvojiti svijet. Nisu tada razumjeli njegov odgovor. Brojni od njih nisu razumjeli ni kasnije, nakon što je Isus od mrtvih uskrsnuo. Nikada im nije postalo jasno da je on govorio o hramu svojega tijela. Ipak, ostalo je u njima pitanje tko je to Isus.

Osim toga važnoga pitanja, u njima je ostala i čežnja koja se nalazi u čovjeku svakoga vremena. Čežnja za Bogom, čežnja za puninom, za vječnošću. Tih dana dok je Isus boravio u Jeruzalemu mnogi među onim običnim vjernicima, običnim ljudima, osjetili su da je Isus kadar ispuniti tu njihovu čežnju te su mu povjerovali. U Isusu su oni prešli tu granicu vremena i vječnosti.

Isus je bio sposoban vjerne povesti preko ove granice, jer u njemu te granice nema. On, iako na križu ubijen, vječno živi; iako mrtav u grob položen – nije obilježen prolaznošću. Isus, kako nam to posvjedoči sveti pisac, uz to jako dobro znade što je u čovjeku. Isus – pravi Bog, ali i pravi čovjek – osjećao je u sebi svu radost ljudskoga bića, ali i sav teret naše pale naravi. Upravo zato Isus nije sve odjednom otkrio svojim učenicima, nije im se povjeravao jer ih je poznavao, kako će to reći evanđelje, nego ih je pomalo uvodio u otajstvo svoje muke, smrti i uskrsnuća. Isus je jako dobro znao da je u njihovim srcima čežnja za vječnošću. On je konačno došao na svijet kako bi toj čežnji darovao ispunjenje, ali u isto vrijeme Isus znade za ograničenost kojom su ljudi bitno obilježeni, te očinski i bratski pristupa istoj nama ljudima zadanoj stvarnosti. Isus znade što je u čovjeku.

Bog znade što je u čovjeku. Temelj je to naše nade, izvor našeg pouzdanja. Bog znade moju griješnost, moje mu stranputice nisu strane. Bog znade koliko puta moje srce biva podijeljeno, koliko puta moj život nije onakav kakav bi trebao biti. Bog znade što je u meni, a ipak me ljubi. Ljubi je pak jer razumije da je duboko u meni, ispod svih onih razina koje su negdje u čovjeku nakupile, zapravo ta čežnja za vječnim i svetim, čežnja za Bogom samim. Isus znade da i onda kada griješim to činim jer svoju čežnju želim ispuniti, ali to činim na krivim mjestima, s krivim ljudima, u krivim okolnostima. Jedini koji može dati smisao mojoj čežnji je Isus sam.

Ova korizma kojom koračamo prema slavlju Usksa, prema slavlju Isusove proslavljene vječnosti trebala bi biti vrijeme otkrivanja čežnje koja je u nama i vrijeme u kojem svojoj čežnji dajemo da doživi svoju puninu u susretu s Kristom. To činimo slijedeći primjer i nadahnuće tolikih naših očeva i majki koji u vjeri u Krista hodiše prije nas. Ta vjera nas podsjeća na dobre korizmene prakse, na moltivu, post i dobra djela. Ta vjera nas potiče da otkrijemo u sebi obzore kojih ponekad nismo niti svjesni, da pronađemo svoj vlastiti autentični način kako susresti Krista Isusa koji je jedini kadar utažiti moju čežnju za puninom.

Otkrij u sebi sebe. Otkrij u sebi Boga koji ti progovara. Otkrij u sebi ono za što Bog već zna da je u tebi. Okrij da si stvoren za puninu. Otkrij da ti je život darovan u mudrosti Onoga koji ima riječi života vječnoga.