Treća nedjelja kroz godinu A

sij 25 2020 Miriam

26. siječnja 2020.

Ulazna pjesma 
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u svetištu njegovu. (Ps 96, 1.6)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duha, da nam budu na spasenje. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Pristupite ka Gospodinu i razveselite se, da se ne postide lica vaša. (Ps 34, 6)

Popričesna molitva 
Svemogući Bože, ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu: daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 8, 23b – 9, 3
U Galileji poganskoj narod vidje svjetlost veliku!

Čitanje Knjige proroka Izaije
U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebuluno­vu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 27, 1.4.13-14

Pripjev:  Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj! 

Drugo čitanje    1Kor 1, 10-13.17
Svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišlje-nja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Mt 4, 23
Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu, i liječio svaku bolest u narodu.

Evanđelje   Mt 4, 12-23
Nastani se u Kafarnaumu da se ispuni što je rečeno po Izaiji.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulu­novu i Naftalijevu da se ispuni što je ­rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i ­zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost ­jarka osvanu.« Otada je Isus počeo ­propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebe­sko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva ­brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom nauča­vajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Šakota

Ponizne pobjede

Draga braćo i sestre! Ove godine ćemo se na osobit način susretati s Matejevim evanđeljem. Jedna od njegovih karakteristika, mogli smo to lako uočiti u božićnom vremenu, jest inzistiranje na ispunjenju u Kristovoj osobi i djelu starozavjetnih događaja i proroštava. Prvi kršćani su nakon Kristovog vazmenog otajstva takoreći ponovno prionuli uz Sveto pismo te ga iščitavali u svjetlu paradoksalnog ispunjenja što nam ga je Krist, sluga – patnik, darovao. Važno je i u životu svakoga od nas znati iščitavati vlastitu povijest, pobjede i poraze života, te preko njih uočavati sigurnu Božju ruku koja je svaki trenutak pomno pripremala, vodila i dovodi(la) k željenom cilju.

U današnjemu evanđelju kao jedna od glavnih tema za razmatranje nameće se Galileja (poganska). Ona je već naviještena u prvom čitanju iz knjige proroka Izaije. U tom odlomku tematizira se jedan poraz i jedna pobjeda. Oboje se tiče Izabranog naroda. U prvom dijelu riječ je o opisu poraza Sjevernoga kraljevstva pretrpljenog od Asiraca u 8. st. pr. Kr. U drugom, pak, dijelu naviješta se pobjeda po uzoru na ono što je opisano sljedećom rečenicom: „Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski.“ Spomen na Midjance odvodi nas prema knjizi o Sucima i povijesti Gideonovoj (Suci 7). U borbi koju je Izrael vodio protiv Midjanaca Gospodin je smanjio Gideonovu vojsku na svega 300 ljudi. Vrijedna spomena je i rečenica koja to zorno opisuje: „Tada Gospodin reče Gideonu: ''previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: 'vlastita me ruka izbavila''. (7,2)“

Nasljedovanje Gospodina uvijek je škola. Današnja misna čitanja potiču nas na iščitavanje i vlastite povijesti, naših pobjeda kao i poraza. A nadasve Božje veličine, providnosti i prisutnosti u našim životnim zavrzlamama. Kao što je Izabrani narod bio pozvan iščitavati poraze zbog manjka Božje prisutnosti u životima pojedinaca i naroda, te pobjede u ključu Božje veličine, tako je svatko od nas pozvan danas stati pred Gospodina i zahvaliti mu na ovoj lekciji. Ponekad se dogodi da zasluge pripisujemo sebi. Možda i na sav naš život gledamo u ključu zasluga. No, u školi nasljedovanja Gospodina nije tako. Pobjede s Gospodinom uvijek su pobjede naše poniznosti. Tako su i pobjede naroda pobjede skromnog i čednog naroda a ne politički kontaminiranog pojedinca i skupina koji pokušavaju paragrafima osvajati srca pa čak i manipulirati vjerom.

Danas zahvali Bogu na svemu! Zahvali mu na porazima – jer te kroz njih naučio poniznosti te da je on gospodar povijesti i naših života. Zahvali mu i na pobjedama – jer on na dobro sve okreće onima koji ga ljube. Amen.